U priopćenju Zadarske nadbiskupije, koje zasad jedino službeno navodi motiv ove tragedije, stoji kako je don Bilaver odlučio okončati svoj život zbog posljedice nesreće koja se u župnoj kući u Bibinjama dogodila prije mjesec dana.
“Don Bilaver ozlijedio se mijenjajući plinsku bocu u župnom uredu u Bibinjama, pa je s teškim opeklinama lica primljen u zadarsku bolnicu na liječenje. Zadnjih nekoliko tjedana boravio je na daljnjem liječenju i oporavku u Zagrebu. Ozljede su, čini se, ostavile velikoga traga na njegovoj duši i tijelu, pa je shrvan učinio korak koji kao ljudi ne možemo do kraja razumjeti. Preostaje nam duboka bol zbog njegova gubitka, kao i žarka molitva kojom preporučujemo Božje milosrđe njegovoj plemenitoj duši”, stoji u priopćenju Zadarske nadbiskupije.No, informacije koje su otkrivene u zadnja dva dana dovode u pitanje navode iz priopćenja. Naime, sve hitne službe kojima je eksplozija plina trebala biti prijavljena o tome nemaju nikakvih podataka. Potvrđeno nam je to od zadarskih vatrogasaca i policije.
- Mi od 16. do 19. kolovoza nismo imali takve intervencije u Bibinjama. Dan prije, na Veliku Gospu, pozvani smo da ugasimo travu, a dan nakon, znači 17. kolovoza, pozvani smo zbog curenja plina, ali u Pakoštanima gdje opet nije bilo nikakvog požara ni vatre - rekao nam je zapovjednik JVP-a Zadar Željko Šoša.Istu informaciju rekli su nam i u zadarskoj policiji.
- Tog dana u Bibinjama nismo intervenirali niti smo imali bilo kakav poziv i prijavu vezano uz svećeničku kuću gdje se to navodno dogodilo - doznajemo od glasnogovornika zadarske policije Elisa Žodana.
Kako nam je potvrđeno u zadarskoj bolnici, don Bilaver je na Odjel otorinolaringologije primljen na liječenje 18. kolovoza i to zbog opeklina prvog i drugog stupnja preko cijeloga lica. Takve opekline liječnicima su poznate kod ozljeda nanesenim otvorenim izvorom vatre. Don Bilaver je u zadarsku bolnicu došao sam, bez Hitne pomoći, a liječnicima je rekao da se ozlijedio prilikom zamjene boce plina. Ozljede na licu, kažu liječnici, bile su zalječive, koža se mogla potpuno oporaviti, bez ožiljaka i ikakvih trajnih posljedica za njegov izgled.Tijekom boravka u bolnici don Emila je posjetio i nadbiskup Želimir Puljić, ali se vrlo kratko zadržao s njim u razgovoru. Tri dana nakon dolaska u zadarsku bolnicu, 21. kolovoza, don Bilaver je samoinicijativno otišao u Zagreb, ali ne u kiruršku kliniku, kao što se govori, već, kako nam potvrđuju liječnički izvori, u psihijatrijsku bolnicu Vrapče, navodno zbog tegoba s depresijom.
Iako Županijsko državno odvjetništvo provodi istražne radnje, još uvijek nema službenih informacija jer se tek istražuje dokumentacija s očevida, odnosno mjesta tragedije u obiteljskoj kući don Emila Bilavera gdje žive njegova majka i brat. Upravo od obitelji i prvih susjeda moglo se čuti kako je svećenik, koji je zbog svoje vedre naravi i neobičnih akcija bio omiljen među vjerničkim pukom Zadarske nadbiskupije, patio od teške depresije zbog ozljeda lica s kojima se, navodno, nikako nije mogao pomiriti. Zašto ga je to toliko pogodilo, ako liječnici kažu da su bile lako zalječive i bez ikakvih težih posljedica i za njegov fizički izgled, zna, nažalost, samo pokojni don Bilaver.