Ima 47 godina, 26 godina braka i troje djece. Po zanimanju je kuhar, ali za sebe voli reći da je slobodni umjetnik. Na prvim izborima za Gradsko vijeće Grada Zadra nakon rata 1995. bio je na listi HSLS-a zbog velikog Vlade Gotovca. Kad je Gotovac umro rekao je da više nikad neće biti član neke stranke. I nije.
- Od mene stranke nemaju koristi jer u strankama nema demokracije, a ja dižem ruku samo za ono što je po mojoj savjesti. A ona je kršćanska, nikome ne želim loše, niti ikome radim zlo - kaže Enio Meštrović, odnedavno predsjednik MO Bokanjac, nositelj nezavisne liste Konji koja se zajedno s nezavisnom listom Stipe Petrine natječe na parlamentarnim izborima u IX. izbornoj jedinici. Meštrović je na drugom mjestu.
Kažete za sebe da vam je svijest kršćanska, znači li to da su Konji demokršćani?
- Da današnje stranke koje sebe nazivaju demokršćanskim imaju u sebi išta kršćanskog, nikada ne bi došlo do ove situacije u državi. Bogovi HDZ-a i SDP-a su isključivo osobna i stranačka korist, to je za njih najviša vrijednost. Svi ti ljudi busaju se u vjernička prsa, a svojim ponašanjem samo dijele i truju ljude. Oni žive i promiču religiozni kič, a ne kršćansku vjeru.
Ljudi vas poznaju kao duhovitog i britkog performera koji ismijava ljudske i društvene slabosti. Na isti se način odnosite i prema politici u koju ste nedavno i službeno zakoračili kao predsjednik MO Bokanjac?
- Da, zbog svog uključivanja u lokalnu politiku zadnje dvije godine postao sam predmet raznoraznih podmetanja. Ljude se tu na Bokanjcu otvoreno zastrašuje, "ako ne budete glasali za HDZ, Bokanjcu se neće pomoći" ili "ako izgubi HDZ, gradsku upravu uopće ne trebate zvati". To je jasna poruka, ako nisi s HDZ-om, mi smo neprijatelji mjesta. Ja, s najstarijim prezimenom na Bokanjcu, branitelj, postao sam četnik jer smo pobijedili HDZ na izborima u našem mjesnom odboru. Protiv takvih stvari se želim i hoću boriti. Jer ja samo želim dobro svom mjestu, gradu i državi.
Osim ucjena i prijetnji je li točno da su vas iz HDZ-a i dvaput pokušali vrbovati da im se pridružite?
- Istina je, dva puta su me zvali u svoje jato, ali kakav bih ja to bio čovjek da sam na to pristao, nakon svega što su o nama izrekli i porukama koje su nam poslali? Takav model ponašanja, vjerojatno, isti je na svim razinama. Zastrašivanje i sijanje mržnje, logikom zavadi narod pa vladaj. Da je na Bokanjcu vladala bilo koja stranka koja nešto radi i brine o svojim mještanima, sigurno se ne bih nikada kandidirao. Ali kad te 25 godina netko marginalizira, prijeđe se i prag tolerancije.
Kako ste se našli na listi Stipe Petrine? Što vam je zajedničko?
- Zajednički nam je stav da smo svoji, da govorimo što mislimo, da govorimo istinu koju nekada nije lako reći, niti je drugi žele čuti. Nakon pokojnog Vladimira Bebića, "bombardera s Kvarnera", Petrina je ostao jedini narodni tribun u Saboru. Ostali su već viđeno, uštogljeni, sjaši Murta da uzjaše Kurta...
Najavili ste da ćete se u slučaju ulaska u Sabor odreći saborske plaće u korist Centra za rehabilitaciju djece u Sv. Filipu i Jakovu. Ostajete li pri tome?
- Naravno. S Petrinom je postignut dogovor da ćemo u slučaju njegovog ulaska u Sabor mandat podijeliti po formuli tri plus jedan. Njemu tri, a Konjima jedna godina mandata. To znači da ćemo se odreći 180.000 kuna u korist Centra u Sv. Filipu i Jakovu gdje mi kao udruga već godinama volontiramo. Naime, mi ne želimo živjeti od politike. I moj i Stipin pristup politici je više aktivistički sa ciljem da otvorimo prostor mladima kojeg nažalost mi nismo imali nakon rata. Kod nas samo odabrani prolaze, mi ostali nismo dostojni, mi smo ispali mala dica kojima su veliki u ratu pokupili bombone. Oni koji su se obogatili na krvi svog naroda, koji i dalje žele živjeti od nerada. Ne znam odakle im obraz da uopće žele još jedan mandat.
A vi, dragi moji suborci, uspjeli ste da vas podijele na milijun udruga. Uspjeli su među vas staviti razdor i mržnju, a 1991. smo svi bili kao jedan. Zašto? Za neku sitnu privilegiju, mizernih osobnih beneficija za koje se nismo borili.
Ali nisu to mali novci, od čega namjeravate živjeti tih godinu dana?
- Ja radim od svoje 18 godine, naučio sam zarađivati sam za sebe. Igrao sam profesionalnu košarku, a kasnije nastavio raditi u struci kao kuhar. Koliko god mi taj novac treba ja ga neću. Mi prihvaćamo biti "mone", što kaže Damir Kajin, koji nije htio biti mona pa je uzeo saborsku mirovinu. Mi želimo pokazati da nismo svi isti. Da nam materijalno nije primarno, da nas ima koji smo spremni nešto napraviti za opće dobro, a da to ne naplatimo. Da neke stvari mogu biti drukčije, da želimo napraviti jednu skalinu na bolje i to ostaviti onima nakon nas, jer svi smo samo prolaznici na ovome svijetu...
Govorite o budućnosti i borbi za mlade ljude, kakva su vaša iskustva u tome kao roditelja?
- Moj sin Jakov mi je nekidan najavio da će ići raditi vani. Sad na jesen odlazi u Zagreb na stručnu akademiju, a nakon toga planira tražiti posao izvan Hrvatske. I on je kuhar, a njegov izbor da ode raditi vani za mene predstavlja poraz. U Zadru imam kuću i konobu, a sin kuhar mora ići vani. Što će mi sve to bez njega. Meni su djeca sve, za njih živim. Ali takva je klima. Nije ni njemu drago što se bavim politikom, jer bi i on volio da živi i odrasta u društvu gdje se može živjeti od svog rada.
Politička scena u Hrvatskoj je prilično polarizirana na "lijevu" i "desnu", je li u takvoj konstelaciji glas za male stranke ili liste zapravo bačen glas?
- Glas za male stranke je učenje demokracije. Glas za male izgrađuje društvo. Ja sam protivnik predizbornog koaliranja i mislim da bi jaču ulogu na izborima trebali imati preferencijalni glasovi birača.
Što želite promijeniti u Zadru, županiji, Hrvatskoj?
- Želimo dati priliku mladima. Ja sa svoje 47 godine već spadam u neke druge. Danas svijetom drmaju dvadeset i tridesetgodišnjaci koji imaju ideje za današnji svijet. Zato ćemo se i kandidirati na izborima za gradonačelnika i gradsko vijeće idućeg proljeća. Tu želimo radikalno promijeniti sadašnje stanje. Zaposlit ćemo mlade ljude, bez stranačke stege i klijentelizma, prvo na godinu dana, a ako se pokažu dobrima, na dvije godine. Svi zaposlenici gradske uprave bit će svedeni na minimalac, a ostatak će dobivati kao bonus za postignuti rad. U Saboru se kanim zalagati za opće dobro, od Slavonije do Dalmacije. Mi jesmo mali, ali možemo biti korektiv velikima u njihovim interesnim podjelama, možemo se suprotstaviti pljačkanju vlastitog naroda i tjeranju djece vani. Veliki mogu obećavati, ali nemaju više što. Malo je obiteljskog srebra ostalo za podjelu, a zaduženi smo preko mjere.
Ali što Sabor objektivno može promijeniti kad se tamo, kažu, najmanje radi?
- Prvo, ograničio bih saborski mandat na maksimalno dva puta. Tamo sjede ljudi bez svijesti, koji su ogrezli u nerad. I oni, takvi kakvi jesu, predstavljaju moralne vertikale koji određuju kako tko treba raditi! A oni rade malo i ništa, a imaju sigurnu plaću. Sabor treba biti volonterski posao, tamo trebaju sjediti ljudi od prežence, ljudi od ugleda, delegirani s gradske razine. Posao u državnim i javnim službama trebaju dobivati najbolji učenici i najbolji studenti, a ne da se uhljebljuju djeca po stranačkoj iskaznici. Tko nema stranačku iskaznicu, ispada, ljudi su s poteškoćama u razvoju. Ma dajte...
U kampanju ste krenuli performansom, čitanjem nimalo ugodnih pisama koje su građani uputili vama i drugim političarima, a potom ste svoj obraz doslovce izložili na Kalelargi za vrijeđanje, pljuvanje, udaranje...
- Perfromans je alat kojim želim doprijeti do mladih ljudi. Naime, da imate najpametniji program tko će od mladih to čitati? Mi ih želimo zainteresirati na zanimljivi i duhovit način i tako im prenijeti poruku, jasno pokazati što o čemu mislimo i kako na neke svari gledamo. Uzrečica kaže "mislim dakle jesam". Ja mislim i govorim i radim ono što mislim, dakle jesam. Želim da se mladi ljudi prepoznaju u tome. Mislim da jedino oni mogu spasiti Hrvatsku. Pratim ih što rade, njihovu glazbu, kreativne stvari, mislim da dolaze generacije mladih ljudi neopterećene podjelama svojih očeva, koji razumiju današnji svijet bolje od nas. Treba ih samo zadržati ovdje i dati im do znanja da nismo svi isti. Oni su svjesni da je moja generacija kriva što je toliko mladih otišlo vani. Oni samo žele biti svoji i slobodni, a oko njih je posijano toliko mržnje i to u državi veličine jednog grada.