Anita Pavić (21) iz Tijarice, iz Splitsko-dalmatinske županije, studentica je treće godine preddiplomskog studija francuskog i ruskog jezika i književnosti na Sveučilištu u Zadru. Anita je nedavno jednoglasno izabrana za studentsku pravobraniteljicu zadarskog Sveučilišta na mandat od jedne godine.
Što uopće znači funkcija studentske pravobraniteljice za koju uopće nismo čuli niti da postoji, pitamo Anitu u razgovoru dan nakon što je imala ispite na Sveučilištu koji su, kaže nam, prošli vrlo uspješno.
- Nisam niti ja, kao ni vi, znala da postoji takva funkcija. Ja sam se prije toga bavila nekim projektima koje sam organizirala na Sveučilištu. To su bile radionice kojima sam željela "natjerati" studente da osjećaju druge ljude, da tako kažem. Radili smo "ljudsku knjižnicu" u kojoj smo govorili o predrasudama na način da je svatko predstavljao drugim ljudima "knjigu svoga života", zatim radionice o svim vrstama diskriminacija, o identitetu i kako se diskriminacije događaju zbog toga što netkome smeta dio nečijeg identiteta, kao paradoks. To je bilo jako uspješno, neki su ljudi čak i plakali, dobro je prošlo...
Nakon ta dva projekta jedan mi je poznanik savjetovao da se prijavim na natječaj za pravobraniteljicu. Nisam znala što to sa sobom nosi, ali sam jednoglasno izabrana. Što bi bio moj posao? U pricipu, brinuti se o zaštiti i interesima studenata i njihovih prava. Ako je netko po bilo kojoj osnovi zakinut ili diskriminiran, bilo od strane drugih studenata ili od strane profesora što je čest slučaj, oni se mogu meni obratiti i ja tada provodim istraživanje u kojemu saslušam i drugu stranu priče.
Ako dođem do zaključka da je zbilja nešto napravljeno što je ugrozilo prava toga studenta, ukažem na problem, a ako se on ne popravi, imam mogućnost obratiti se nekim višim službama za riješenje problema – kaže Anita.
Do sada, kaže, još nije imala neki konkretan slučaj, ali i sama je svjedočila nekim takvim situacijama, pa sada radi na tome da se ljudi upoznaju s njenom funkcijom.
- Važno je da studenti znaju da se nekome mogu obratiti, pogotovo jer većina studenata ima problema sa stresom i depresijom. Čuli ste svi za nedavni slučaj samoubojstva jednog studenta na Sveučilištu... Profesori nekad nisu svjesni koliko odgovornosti nosi njihov posao i da smo mi nekad samo mali ljudi sa svojim životima i problemima i da nas moraju malo više osjećati. To je sve komplicirano i mislim da ću imati dosta posla s tim, pogotovo jer dosta studenata ne zna da postoji studentsko savjetovalište gdje se pruža besplatna psihička pomoć, od problema s učenjem do anksioznosti, depresije i drugih problema, gdje se mogu slobodno obratiti jer je usluga besplatna, ali studenti to jako malo koriste. Možda je to i do sredine gdje živimo pa postoji neki sram, ali ima dosta baš takvih problema.
Studenti su nezadovoljni svojim psihičkim zdravljem, ima previše stresa, a dosta studenata i radi pune smjene uz studij i poslodavci nemaju razumijevanja za studij, baš kao i što profesori nemaju razumijevanja da rade, pa se nađu često u situaciji obostranog nerazumijevanja, a moraju raditi jer se mnogi sami financiraju. Ne znam koliko tu mogu sama nešto promijeniti, ali bih voljela da se više upoznaju s mojom ulogom, da znaju da se nekome mogu obratiti i da nam faks nešto nudi u smislu ostvarenju naših prava – kaže Anita.
Drugi veliki problem je nedostatan smještaj studenata, jer postojeći Studentski dom u Zadru je nedostatan i zadarskim studentima potreban je još jedan pravi i veći studentski dom.
- Zadar je studentski grad u koji puno studenata dolazi iz Slavonije i raznih drugih udaljenih krajeva Hrvatske. Meni je relativno i blizu kuća, mogu na vikend i kombinirati da dolazim samo na ispite, dok je ljudima iz Osijeka to potpuno neizvedivo. Studenti u Zadru najkasnije mogu ostati u unajmljenoj sobi ili stanu do 15. lipnja i to se smatra kao jack pot. Ima iznajmljivača koji dopuste ostanak i preko ljeta, ali to je jako rijetko. Što se tiče cijena stanova, ako živite s dvoje - troje ljudi onda je to ok, jer plaća svatko oko 800 kuna u dvosobnom stanu plus režije, a ako ste sami u garsonjeri od dvadeset, trideset kvadrata, ne možete je naći ispod dvjesto eura na nekoj pristojnoj lokaciji, plus režije, s tim što uglavnom nema interneta, televizije i naravno uglavnom bez ugovora o podstanarskom odnosu, što znači da studenti u tom slučaju ne mogu dobiti niti subvenciju za smještaj jer nisu prijavljeni – ističe studentska pravobraniteljica Anita Pavić.
I u budućnosti se vidi u nekom vidu aktivizma nakon završetka studija, kao svog životnog poziva. Ne vidi se u ulozi profesora i prevoditelja, već se planira prijaviti za studij u Danskoj gdje bi studirala međunarodni razvoj, kvalitetu hrane, klimu, siromaštvo i slične srodne teme kojima bi se bavila. Pitali smo Anitu, misli li ostati raditi u Danskoj ili nekoj drugoj stranoj zemlji ili bi se ipak vratila nakon studija doma u Hrvatsku?
- Lako je otići u Dansku gdje je više manje sve to uređeno, ali mislim da što se posla tiče u toj struci kojom bi se ja bavila, definitivno bi ga bilo više u Hrvatskoj i nekim drugim, ne toliko dobro razvijenim, zemljama. Tako da, bila to Hrvatska ili neka druga zemlja u kojoj bi bilo takvog posla, tu se vidim jer bi mogla dosta pridonijeti, a to definitivno nije Danska s obzirom da mi oni izgledaju dosta uređeni, kao neki najsretniji ljudi Europe pa mislim da im i ne bih bila potrebna. U Danskoj bi se obrazovala, ali tu, doma sam više potrebna nego u Danskoj. S obzirom da imam dvadeset i jednu godinu, mislim da će mi funkcija studentske pravobraniteljice biti dobar početak – zaključuje Anita Pavić.
Anita Pavić bila je i na studentskoj razmjeni u Francuskoj i Italiji, pa je mogla uspoređivati studentski standard s onim u Hrvatskoj.
- Znatno je bolji i viši u tim zemljama, smještaj je također bolji. Ja sam bila u Francuskoj u studentskom domu, plaćala sam ga 180 eura, bila sam sama u sobi i sve je bilo novo namješteno... Nešto što mi nemamo priliku baš vidjeti. S tim što za njih 180 eura nije toliko skupo s obzirom da su im plaće više nego kod nas. Nisam primijetila da je netko od studenata bio nezadovoljan sa studentskim uvjetima kod njih. Sramota je što naši studenti rade za 14 ili 15, najviše 18 kuna po satu kod nas. Mislim da se studenti u Hrvatskoj iskorištavaju jer pristaju na sve s obzirom da i nemaju nekog izbora. Studenti su prisiljeni raditi puno radno vrijeme za 14 kuna po satu uz obaveze studiranja, mislim da je to sramotno.
- Predali smo zahtjev za osnivanje Udruge mladih Ahimsa što na indijskom znači ljubav i nenasilje. Preuzeli smo to od Gandhija, a cilj udruge bi bila prevencija nasilja među djecom i mladima i zaštita prava mladih i poboljšanje uvjeta njihovog života na svim mogućim poljima, te briga za starije i nemoćne. Bila bi to platforma na kojoj bi se mogli obratiti svi oni koji imaju neku ideju za projekt i predavanje, a ne znaju kome bi se mogli obratiti da se njihove ideje ostvare.