„Imate previše godina jer za sezonski posao na recepciji primamo mlađe osobe“ , odgovorio mi je nedavno u osobnom kontaktu jedan od direktora u zadarskoj turističkoj tvrtki na upit za posao u kako bi to moje nekadašnje kolege u novinarstvu napisale „uglednoj, poznatoj…i sl. tvrtci“, inače do privatizacije u vlasništvu države.
Prošle sam godine napunila 50, i iza mene je intenzivno desetljeće, puno raznih iskustava i izazova. Godinama sam radila u medijima, a unatrag otprilike dva mjeseca ugovor mije istekao i otada sam u neprekidnoj potrazi za poslom. Živjeti se mora, računi se moraju platiti… Znala sam da neće biti lako, ali nekako se ipak nisam nadala da ću se u potrazi za poslom sudariti sa svojim godinama i da će one biti taj nevidljivi zid kroz koji ne mogu proći, piše Onenastupaju.hr.
Simeona Pancirov, donedavno novinarka, danas u potrazi za poslom, javlja se na brojne natječaje i svakodnevno se susreće s diskriminacijom poslodavaca koji joj otvoreno govore da im je – prestara
Onaj tko zapošljava bira zaposlenike, to je pravilo kapitalizma, ali meni se kada sam izašla iz ureda direktora, kojeg spominjema na početku ove priče, nametnulo drugo pitanje – je li moje iskustvo i znanje zapravo minus? Ako je mladost glavni kriterij kod zapošljavanja, onda jest. Trenutno ne biram previše jer sam uvijek smatrala kako je važno raditi, ali nikada nisam mislila (pokazalo se vrlo naivno) da će me netko ocjenjivati prema godinama.
No, u proteklih nekoliko tjedana, koliko sam aktivno u potrazi za poslom, upravo moje godine su bile razlog zbog kojeg su mi potencijalni poslodavci direktno odgovorili kako ne ulazim u njihov izbor. Prije toga im nisam stigla ni riječ reći o tome da zbog toga nisam ni manje efikasna, ni manje organizirana, jer me je moj primarni posao (novinarstvo) u tome jako dobro izdrilao. Za neke je poslove potrebno imati i onaj vanjski element, izgled, jer kada radite s ljudima važno je da ste simpatični, ugodni oku i slično… Neki natječaji za posao to više ili manje istaknuto navode kao uvjet. Ne mogu za sebe kazati da sam neproporcionalna u bilo kojem dijelu svog vanjskog izgleda, ali poslodavcima ni to nije važno, jer godine su ipak tu, a to je ipak uvjet – broj 1.
Zanimljiv mi je bio odgovor jednog oca koji je tražio dadilju za svoje dijete. Rekao mi je: “Imate previše godina, tražimo nekog mlađeg“, a ja sam pomislila, pa vjerojatno je to stoga jer u ovim godinama rijetko koja žena ima živaca za drugu djecu, kada su njena vlastita odavno odrasla ili se možda i nije odlučila na roditeljstvo, piše Onenastupaju.hr.
U svakom slučaju zaključila sam da tražim poslove koji nikako ne odgovaraju uvjetima koje poslodavci u nekim profesijama traže, pa sam promijenila taktiku i šaljem upite na sve što se nudi na tržištu rada. A ako ni to ne urodi nekim rezultatom, nije isključen niti odlazak izvan Hrvatske, jer godine su u ovoj mojoj priči ipak ključni element. Barem u Hrvatskoj!