Saborska zastupnica SDP-a kreće u osvajanje gradonačelničke fotelje u Zadru, a fizičku i mentalnu kondiciju stekla je trenirajući fit boks i pazeći na prehranu jer se želi - udebljati.
Eto, u predizbornoj ću kampanji ostarjeti godinu dana" - kaže Sabina Glasovac, saborska zastupnica i kandidatkinja SDP-a za zadarsku gradonačelnicu, koja će 20. svibnja, dan uoči lokalnih izbora, proslaviti 39. rođendan. Za najveći izazov u političkoj karijeri koja traje već 18 godina priprema se mjesecima, među ostalim čak i u ringu. Zimus se, naime, nakon viroze i bronhitisa osjećala veoma iscrpljeno, spala je na samo 49 kilograma, te je shvatila da fizički neće izdržati sve napore u izbornoj utrci. Stoga je počela trenirati fit boks u klubu Dijagora na Jazinama, gdje svaki drugi dan radi s višestrukim državnim prvakom u full contactu Denisom Gregovim Grgom, piše Gloria.
- Na treninzima izbacim sve negativno što mi se nakupilo, napunim se pozitivnom energijom te koordiniram mentalnu i fizičku snagu. Trener mi je odredio i režim prehrane, s puno ugljikohidrata i proteina, jer cilj nam je da do 1. srpnja vaga pokaže 57 kilograma. A ja sam odlučila biti ustrajna" veli Sabina. "Vrijedna je, ne zabušava na treningu i dobro napre duje. Najubojitiji joj je direkt, i aperkat je u redu, ima malih problema s krošeom, a još nismo u fazi knock outa" - kaže Denis Gregov Grga, čija je deviza: boks boli koliko ga tko voli.
Ustrajnost i vjera u sebe zasigurno su potrebni političarki koja juriša na osvajanje čelne pozicije u dugogodišnjoj utvrdi HDZ-a. Neki joj spočitavaju da nije rođena Zadranka, no ova Slavonka rodom iz Našica - koja je prije 21 godinu odabrala Zadar za svoj dom - kaže da je njezino mjesto rođenja postalo tema tek sad, u predizborne svrhe. Doduše, ona je podrijetlom iz ovog kraja po baki Božici (očevoj majci), koja je rođena u Starigradu Paklenici, a nakon II. svjetskog rata je vlakom bez voznog reda došla u Slavoniju.
Sabina Glasovac odavno je u Zadru bacila sidro, premda u tom gradu još nema vlastiti životni prostor. Nakon dugog podstanarskog staža, najprije kao studentica Filozofskog fakulteta, a potom gimnazijska profesorica njemačkog i engleskog jezika, još se nije usudila ući u veće kreditno zaduživanje.
- Razmišljam o kupnji stana, ali tome ću se posvetiti nakon kampanje. Ne odričem se Slavonije, ali postoji čvrsta ljubavna veza između mene i Zadra. Zadar je sveučilišni, otvoren grad, privlačan za život i postanem li gradonačelnica, nastojat ću zaustaviti iseljavanje mladih. A odlaze zato što se naprosto premalo ulaže u ljude" - kaže političarka koja u svom gradu često vozi bicikl, čak i u štiklama. Naučila ga je voziti kao djevojčica u Klokočevcima, selu između Našica i Donjeg Miholjca, gdje je do desete godine živjela s roditeljima, tri godine mlađim bratom Igorom, bakom i prabakom.
Majka Gordana bila je tekstilna radnica, a otac Andrija, zaposlen u Ini, često je boravio na terenu.
- Jako sam bila vezana uz svoju baku Božicu i zvala sam je - majka. Bila sam živahno dijete, koje je voljelo jesti meso, a ljutila sam se jer su me uporno šišali na "lonkicu". Kao mala bila sam debeljuškasta, potom sam izrasla kao šparogica i kad sam krenula u prvi razred, imala sam samo petnaest kilograma pa su pri upisu u školu zapisali da sam - neuhranjena. Brat i ja smo puno vremena provodili u crkvi s fra Željkom Železnjakom, našičkim gvardijanom, i sjećam se da mi je to obilježilo bezbrižno djetinjstvo na selu. Kad su roditelji sagradili kuću u Našicama, preseljenje mi je bilo jako stresno, i od četvrtog razreda nosila sam ključić oko vrata. Bratu i meni ništa nije manjkalo, ali nismo se bahatili i učili su nas da cijenimo novac" - priča Sabina koja je ime dobila po književnom liku, kako joj je rekla majka, unatoč protivljenju djedova i baka kojima se to ime nije nimalo sviđalo.
U našičkoj gimnaziji je igrala rukomet, trenirala tenis i tae kwon do, odlazila je na natjecanja iz hrvatskog i stranih jezika, a kao odlikašica oslobođena je mature. Tri godine je pohađala govorničku školu za darovite učenike iz cijele Hrvatske, koju je organizirao Odsjek za fonetiku Filozofskog fakulteta iz Zagreba, vodili su je Ivo Škarić i Jasmina Nikić, a održavala se u Rovinju, Malom Lošinju i Rabu.
- Sama sam tražila sponzore i uspijevala skupiti novac za školarinu. Nakon tjedan dana intenzivnih predavanja, održavale su se audicije: ja sam dvije godine prolazila na audicijama za voditeljstvo, i rekli su mi -'odlučim li se baviti spikerstvom - mogu dobiti preporuku. U mojoj je generaciji bila i pjevačica Vesna Pisarović iz Požege, koja je potom studirala fonetiku. I mene je fonetika privlačila, ali već na početku gimnazije znala sam da su jezici moj izbor" - priča Sabina koja je njemački i engleski mogla studirati u Zagrebu ili Osijeku, ali ona se odlučila baš za Zadar.
Kad je to rekla roditeljima, počela su nagovaranja da se ipak predomisli. I dok je 1996. polagala prijamni u Zadru, mama i tata nisu odustajali i uvjeravali su je da taj dan stigne i na ispit u Zagreb, koji je ipak bliže Našicama... Sabina je ostala pri svome, a roditelji su se s vremenom pomirili s njenom odlukom. No kad je na prvoj godini zapela na jezičnim vježbama iz njemačkog, izgubila je stipendiju grada Našica i morala ponavljati godinu.
- Mama i tata krenuli su u drugi čin pokušaja mog vraćanja iz Zadra, ali nisam popustila" - prisjeća se.
- Znala sam da ću završiti studij, uz koji sam i radila: prevodila sam, bila promotorica prodaje za razne firme, tajnica režije na lokalnoj TV, prodavala sam karte za izletničke brodove za Kornate, radila u računovodstvu u supermarketu, agenciji za iznajmljivanje motornih plovila...
- Od roditelja sam dobivala za osnovne troškove, a svoju sam zaradu trošila za vlastite gušte, od putovanja do kupnje knjiga i odjeće. Bilo je to jako korisno iskustvo, stekla sam radne navike, naučila cijeniti novac, ali i uspostavila mnoge kontakte i poznanstva. Studij se, doduše, oduljio i diplomirala sam 2005."
Premda joj je fakultet pružao dosta mogućnosti za zaposlenje, i mjesto u školi nije joj bio prvi izbor, prihvatila ga je - zbog svadbe. Kao kuma na vjenčanju željela je kupiti dar mladencima za koji joj je, iako je imala dobru plaću u jednoj firmi, nedostajalo tri tisuće kuna. Stoga se javila na oglas zadarske Gimnazije Franje Petrića, gdje se tražio profesor engleskoga na tri mjeseca, za šest sati tjedno.
- Dobila sam dva razreda matematičkog smjera, od toga jedan pomalo osebujan i problematičan, u kojem dvije profesorice prije mene nisu izdržale. “Ako preživite, ostat ćete kod nas!”, najavio mi je ravnatelj Zdravko Ćurko. S učenicima sam uspjela pronaći zajednički jezik - i ostala sam sedam godina, a s vremenom sam dobila i punu satnicu" - kaže ona.
Iz škole je otišla u Zagreb, gdje je radila najprije kao savjetnica potom pomoćnica u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, a nakon dvije i pol godine vratila se na svoje radno mjesto u gimnaziju. Dala je ostavku u ministarstvu jer joj je kao predsjednici zadarskog SDP-a bilo važno pripremiti stranku za parlamentarne izbore, ali nije htjela iskoristiti mogućnost da prvih šest mjeseci prima punu te drugih šest pola dužnosničke plaće. U školi je radila sve do izbora za saborsku zastupnicu pretprošle godine. U Saboru je odmah zamijećen njezin elegantni stil odijevanja pa je, priznaje, namjerno kasnila na početke sjednica kako bi izbjegla fotografe.
- Željela sam da se najprije čuju moji stavovi, a nisam htjela da prva asocijacija na mene bude dužina i boja suknje, visina potpetica, frizura... Ne znam zašto muškima ne gledaju jesu li obojili sijede, ili kakvu su stavili kravatu. Zapravo, nemam ništa protiv procjena i komentara našeg odijevanja, ali važno je poslušati i to što govorimo" - kaže saborska zastupnica kojoj je mama krojačica ranije često šivala, a sad kupuje uglavnom na rasprodajama jer su, njeno je mišljenje, pune cijene pretjerane.
Kako joj se u modni stil uklapa nakit što ga izrađuje njena prijateljica Višnja Knežević, za sreću u kampanji za gradonačelnicu već je odabrala ogrlice i narukvice. Sabinina majka smatra da joj politika neće donijeti ništa dobro, da se previše izlaže, sekira i ne jede redovito, da je previše emotivna, u sve ulazi sa srcem, te da se u svemu tome neće snaći.
- Ovo je moj izbor i spremna sam žrtvovati i svoj privatni život da bih radila za javno dobro. Možda je to utopizam, ali kad budem morala raditi kompromise koji će se kositi s mojim odgojem i sustavom vrijednosti, odustat ću. Dotad smatram da imam dovoljno energije. Doduše, zna biti jako iscrpljujuće, a umjesto pohvala i lovorika mogu očekivati puno kritike. Bitno je da sam čvrsta u svojoj odluci da želim postati gradonačelnica. Mislim da bih mogla i znala voditi Zadar, okružena timom mladih kreativnih, stručnih i sposobnih osoba" - objašnjava Sabina Glasovac. A kako je u svemu idealistica pa vjeruje i u romantičnu ljubav, nada se da će joj se i ona jednog dana dogoditi, piše Gloria.