Ljubica Krcić, predjednica udruge – Osobno mislim da je spomenik uspio i da su za to zaslužne uduge roditelja i udovica poginulih branitelja. One su to priskrbile, a struka potvrdila, i mi to trebamo uvažiti.
Klaudio Vidaić, umirovljeni branitelj – Najsretniji sam zbog roditelja i djece poginulih branitelja, jer Zadar je bio jedan od rijetkih gradova u Hrvatskoj koji nije imao primjeren spomenih za one koji su svoje živote dali za našu slobodu.
Zlatko Begonja, povjesničar – Umjetnik je imao neku svoju viziju, ali svatko od nas ima različite poglede na takve stvari. Za mene osobno, možda je bilo i sretnijih rješenja.
Bogdan Marov, arhitekt – Nisam previše zadivljen. Pod formom apstrakcije autor nam je ponudio nešto, ali u tome ne vidim simboliku. Dimenzije, obrada i izrada su korektne, ali to može biti spomenik bilo čemu.
Vinko Srhoj, povjesničar umjetnosti - Kada mislite da ne može gore po pitanju zadarske javne skulpture, pokaže se kao na primjeru Ostojinog spomenika poginulim braniteljima, da ipak može. Nije problem ni u kocki ni u bilo kojem drugom geometrijskom obliku, kako se nekima čini, nego u tome što je kocka ostala kockom a da nije dosegla skulpturalnost. Pa opet ono tipično Ostojino „crtanje po površini“, bezidejno nanošenje apstraktnog uzorka pruga i šupljina da bi na golim stranicama kocke nečega bilo. Dojam srebrne alu-folije kao da ste zamotali paket još više devalvira ovaj rad svodeći ga na jeftini pakirung, a ne autoritativnu masu (i gabariti rada su premali pogotovu ako se htjelo naglasiti monumentalnost kvadratnog bloka). Nažalost još jedan nedostojan spomenik, još jedan ožiljak u javnom prostoru, još jedno nepopravljivo ranjavanje vizure grada.