In memoriam Stanka Luetić, rođ. Grzilo (Dubrovnik 1927. - Dubrovnik, 2017.)
Ako ste rođeni u Bukovici, u selu Dobropoljci, možda će vas kadgod upitati kako ste i gdje završili osnovnu školu? Ako, pak, niste uspjeli završiti školu, odgovor je isti - učiteljica Stanka Luetić.
Ponekad surova i gruba, ponekad materinje ljubazna i nježna. Tko je, zapravo, bila učiteljica i (sa velikim "G") gospođa Stanka?
Njeno prezime se rijetko spominjalo. U bukovički krš i oskudni prostor "poslana" je s rano umrlim suprugom Mladenom Luetićem iz Dubrovnika kao učiteljica negdje poslije II svjetskog rata. I ostala u negdje "usred ništa"!
Živjela je životom možda težim nego li su živjeli mještani - zadrugari, seljaci Bukovice trpeći bure, snjegove, hladnoće i vrućine. Bez električne struje, bez autobusne ili druge prijevozne linije, bez vode (gusterna je bila podalje od njenog učiteljskog stana) ponad učionice za kombinirana nastavna odjeljenja. Škola je bila nasred sela i imala je u susjedstvu tri domaćinstva, među kojima jedna retardirana i jedna teško invalidna osoba.
Ukratko, Stanka je bila učiteljska legenda, reklo bi se, ne samo u Bukovici. Tek nekoliko godina kasnije postala je i "službeno" - "drugarica - učiteljica", a na školi je premazana parola "Živio drug Staljin"!
Učiteljica Stanka nije imala zemlje pa se nije bavila fizičkim radom (a ni status joj to nije dozvoljavao), a njen mali školski vrt, uređivali su učenici ili njena pomoćnica i školska čistačica Dragica. Poštar je dolazio jednom tjedno, na biciklu iz najbližeg susjednog sela i pošte. Ponekad bi donio i stare novine.... To je bila jedina veza sa Svijetom.
Tako je učiteljica Stanka u Dobropoljcima proživjela više od 40 godina. U međuvremenu joj je umro suprug Mladen Luetić, a kasnije se dogodila i druga vrlo važna okolnost u njenom teškom učiteljskom životu. Druga zgrada, (u koju su dolazila druga dva odjeljenja nižih razreda) bila je zapaljena!? Tako je igrom sudbine drugi učitelj (Lazar) sa suprugom prisilno smješten u tijesni Stankin stan. Slijedom okolnosti, rodilo se drugo dijete učiteljice Stanke (Vesna) uz stariju kćerku Maju za života supruga Luke... Humano i ljudski, Lazar Miloš je priznao je dijete, a nešto kasnije odselio u drugu područnu školu.
Na opću žalost generacija učenika, od kojih su mnogi "kao zločesti" dobili "šibe" - prutom po dlanovima, učiteljica Stanka je prije nekoliko dana umrla, u rodnom Dubrovniku. Mnogi je pamte po dobroti, neki po šibama, jer često su i sami roditelji prijetili kaznom učiteljice Stanke. U svakom slučaju učiteljica Stanka Luetić treba ući u anale bukovičkog školstva.
Prije Domovinskog rata napokon je dobila stan u Benkovcu, ali je morala izbjeći i našla se još jednom, kao prognanik, u rodnom Dubrovniku...
Kako svojim životom, kao rođena Dubrovkinja, tako učiteljskim radom i predanošću u Dobropoljcima, među brojnim nepismenim seljanima, ostavila je neizbrisiv trag i mnoge uspomene. Možda je netko nije podnosio, možda je netko više volio, al´ nema više legende učiteljstva u Bukovici.
Nažalost, nije ništa javno objavila, (njen život su bili mali učenici i seljani Dobropoljaca).
Semper sint in flore...