"Noću ne mogu spavati. Ustanam se u pet i čitam. Od jutra do navečer. Po dvadeset puta sam pročitao iste stvari i uvijek otkrijem neke nove detalje. Probijeni rezervar helikoptera otkrio sam prije šest mjseci. On je po meni glavni krivac. Sve je u sudski spisima, svaki detalj, svaki odgovor, ali ih nitko do sada nije znao ili nije htio pročitati do kraja. Da se želi, lako bi se saznalo što se dogodilo našoj djeci. Dovoljno je pronaći crne kutije iz helikoptera MI-8 oznake 202 i 213 koji službeno ne postoji".
Govori nam to Igor Marinović, otac Ivana Marinovića, jednog od dvanaest vatrogasaca koji su prije deset godina pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima stradali na otoku Kornatu. Igor Marinović nas je nazvao i zamolio za susret nakon što smo u "Slobodnoj" prenijeli njegovo svjedočenje na ponovljenom suđenju Draženu Slavicu za kornatsku tragediju koje se vodi na Županijskom sudu u Zadru.
Bio je to prvi put da se Marinović našao u sudnici kao svjedok. Na prošlom, poništenom suđenju, kojeg je vodio sudac Boris Babić, bio je prisutan kao predstavnik roditelja poginulih vatrogasaca, ali nije svjedočio. Sada ga je za svjedoka prvi put pozvao novi sudac, Boris Radman, nakon što su krajem ožujka prošli drugu djelomičnu rekonstrukciju događaja na Kornatu.
- Zvao sam vas jer ste vi više napisali u svom izvještaju sa suđenja nego što je stvari ušlo u sudski zapisnik. To nam se ponavlja od prvog dana. Ne znam znate li, ali suđenje za Kornate se ne snima. Ne postoje tonski zapisnici svjedočenja, a u sudske spise ulazi samo ono što sudac izdiktira. Na taj način 30 do 40 posto stvari koje svjedoci izgovore u sudnici niko ne zabilježi. A ja sam bio na svakom ročištu prvog suđenja i dobro znam tko je što govorio – priča Igor Marinović koji je na spomenutom svjedočenju iznio nekoliko zapanjujući detalja koji ukazuju na ozbiljne propuste u policijskoj istrazi, ali, možda još važnije, o alarmantnoj nesposobnosti sudova da utvrde elementarne činjenice vezane za okolnosti stradavanja vatrogasaca. Kao ilustraciju toj zastrašujućoj lakoći sudačke površnosti Marinović ističe da je u presudi suca Borisa Babića, poništenoj iz čisto formalnih razloga, on osobno pronašao čak 72 krivo navedene činjenice!
- Sve te činjenice postoje u spisu i ja sam ih pronašao i pročitao, ali u presudi se sudac poziva na spise u kojima se te činjenice ne navode! Namjerno ili slučajno? Zašto? Je li sudac spis uopće pročitao? Zašto nekome treba iskrivljavati činjenice iz, primjerice, vještačenja sudskih eksperata? Dobro, da je to bilo jednom ili dvaput, ali 72 puta! Obrazloženje Vrhovnog suda, kojim je ukinuta ta presuda, nikada nisam dobio, iako smo svi znali da se poništava iz potpuno banalnog razloga, zbog manjeg broja članova sudačkog vijeća od potrebnog – ističe Marinović.
U njegovom svjedočenju najviše su odijeknule dvije stvari. Prvo je jasno i nedvosmisleno demantirao navodno točno vrijeme stradavanja vatrogasaca. Dosad se, uz pomoć vojske vještaka, tvrdilo da su vatrogasci na Kornatu stradali između 14:55 i 15:08. Marinović je međutim iz spisa izvadio podatak da je Ante Juričev-Mikulin u 15:20 mobitelom nazvao svog oca i rekao mu da se "nalaze u okruženju".
Druga važna stvar, Marinović je ukazao na dokaze iz spisa koji govore da su tog dana na Kornatu bila angažirana četiri vojna helikoptera, jedan policijski, jedan kanader, jedan pilatus i dva glisera. Problematičnim smatra angažman vojnih helikoptera jer se u svjedočenjima vojnih lica spominju samo dva. Primjerice, u sudskom spisu postoje fotografije helikoptera oznake 213 koji službeno ne postoji, a snimljen je s više različitih mjesta od 19:32 do 19:41 sati, pa tako i iz helikoptera 214. Nadalje, u istom vremenu 202 je odvezao Franu Lučića u Zemunik, a 212 tek kreće iz Šibenika, što znači da su sudjelovala četiri helikoptera na spašavanju, a i dalje se tvrdi da su bila samo dva.
Također, naglašava, pitanja koja su vještaci s Instituta Ruđer Bošković na suđenju postavljali Josipu Klariću u vezi kanistara benzina i drugih rezervoara s gorivom na mjestu događaja, Marinoviću govore da su vještaci, ali i sud, definitivno odustali od teorija da su za stradanje vatrogasaca odgovorni "eruptivni požar" i "nehomogenska plinska smjesa". Naprotiv, smatra da su obje teorije, iza koje su stajali brojni ugledni vještaci i stručnjaci, potpuno odbačene kao nelogične i nemoguće u danim okolnostima, a da je jedini ispravan put za traženje uzroka stradavanja onaj koji je on od početka sugerirao – curenje kerozina iz vojnog helikoptera.
- Za te tvrdnje dokazi postoje u sudskom spisu. Ja ih nisam ni izmislio, niti interpretirao po svojoj volji, kako mi je prilikom svjedočenja spočitnuo Slavičin odvjetnik Čedo Prodanović. Te infomacije i dokazi, ponavljam, postoje u spisu, a tiču se uloge vojske u cijeloj stvari. A na prvom, kao i na ovom ponovljenom suđenju, svi bježe od vojske. Nitko ne želi do kraja razjasniti ulogu vojnih helikoptera što ja smatram krucijalnim. Crne kutije su proglasili nestalim iako u sudskom spisu i vještačkim dokumentima lijepo piše koji su helikopetri i kada bili na Kornatima i koje su crne kutije izvađene i predane istražiteljima. A još za vrijeme prvog suđenja dobili smo odgovor od tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Karamarka da crnih kutija nema. Kako ih nema kad su zavedene u spisu? – pita se Marinović pokazujući nam sudsku dokumentaciju gdje to što govori jasno piše (list spisa 1381 i list spisa 3045).
Posebno je to važno, dodaje, za helikopter MI-8 oznake 202 koji je trebao sudjelovati u izvlačenju vatrogasaca, a kojeg Marinović sumnjiči kao glavnog krivca za tragediju.
- Evo, tvrdi se da crnih kutija nema, ali u vještačko izvještaju stoji da je nakon tragedije u zračnoj luci Zemunik "kazeta 202 SARPP br. 51350-3 zamijenjena sa SARPP broj 247" te je "predana istražiteljima". Takve kazete, navodi vještak, imaju trajanje od pet i pol sati, a nama se govori da traju 20 minuta, a nakon toga da se automatski brišu, što nije istina. Na prvom suđenju sudac Babić je zabranio da se taj dio iz izvještaja vještaka čita, nego je uvažio samo iskaz vještaka Miljenka Čopa koji pak o kazetama nije rekao ni riječi!
- Osim toga – nastavlja Marinović – prema knjizi letenja (list spisa 2014) helikopter 202 je sa Kornata u Zemunik neispravnog dovezao pilot Damir Kirin, a ne Poljak. Da je helikopet oštećen na Kornatu jasno je iz njegove komunikacije sa kontrolom leta između 18:45 i 19:11, kada traži zamjenu. Narednih dana 202 je bio u upotrebi, ali nijednom nije uzeo maksimalnu količinu goriva jer je jedan rezervoar, iz kojeg je curilo, morao zatvoriti. Za taj isti helikopter 202 vještak u svom izvještaju navodi da je 30. lipnja 2006. i 27. ožujka 2007. imao popravke zbog curenja goriva na probijenim rezervoarima. Kao razlog curenja, odnosno rupa na rezervaoaru, navodi se starost letjelica. A u oba navrata, dakle 2006. i 2007. problem je doslovce zakrpan tzv. hermetik masom. Od zadnjeg krpanja u 2007. pa do tragedije na Kornatu, u kojoj sudjeluje isti helikopter, dakle u tih pet mjeseci, helikopter 202 je letio svega 30 sati. Konstantno je, prema nalazu vještaka, bio neispravan! - ističe Marinović i nastavlja:
- Tog kobnog dana helikopter 202 je, prema podacima iz knjižice održavanja helikoptera (list spisa 1381), izgubio 400 litara goriva, što je naknadno zataškano, a evo i kako. Na suđenju su rekli da je 202 taj dan potrošio 1700 litara goriva. Kao opravdanje za tu potrošnji rekli su da su od Splita, odnosno Divulja, do Šibenika letjeli 50 minuta! Pazite, ja kolima od Splita do Šibenika, preko Boraje, dođem za 45 minuta. Kad se ono što su rekli na sudu poklopi s evidencijom iz knjige letenja, ispada da im za potrošnju 1700 litara fali 40 minuta. A tih četrdeset minuta vam je 400 litara, jer MI 8 troši oko deset litara po minuti. Tih 400 litara kerozina zapravo je iscurilo na Kornatu gdje je 202 tog dana čak šest puta nadletao klanac u kojem su bili vatrogasci. Moja je pretpostavka da je na tom području došlo do natapanje trave kerozinom koji je kasnije, jedan od dva neevidentirana MI 8, u pokušaju da vatrogasce izvuče iz okruženja, zapalio. Pretpostavljam da taj pilot nije znao da je njegov prethodnik iz 202 prolio kerozin, ali kad je vidio što je napravio – pobjegao je.
Slike iz zraka koje posjedujem pokazuju da se do dana današnjeg trava na tom dijelu Kornata nije obnovila, postoji kao "bijela fleka". Naime, sutradan rano ujutro (od 7.30 do 9.30 sati), nakon tragedije, kanader je na to mjesto bacio 12 vodenih bombi kako bi isprali tlo, što se vidi i na slikama s očevida, gdje je udar vode iskopao tlo i okrenuo kamenja, a nema više ni crnog pepela koji se vidi na slikama sa spašavanja dan ranije.
- Treba znati – dodaje Marinović - da se kerozin ne može tek tako zapaliti, odnosno da njega otvoreni plamen ne može zapaliti tako lako. On se zapaljuje, kao što je rekao i vještak na sudu, kad se pretvori u aerosol. Onda je jako lako zapaljiv i eksplozivan. A pretvaranje kerozina u aerosol postignuto je usljed rotacije helikopterske elise. Ona je kerozin pretvorila u sitne kapljice koje su se zapalile, moguće iz iskre rotora, te naglo eksplodirale pokosivši vatrogasce. To se može zaključiti i po mjestu pronalaska vatrogasaca. Njih četvero – Gabrijel Skočić, Marko Stančić, Hrvoje Strikoman i Dino Klarić – nalaze se točno na kraju radijusa od mjesta slijetanja helikoptera (oko 100 metara). Točno se može zaključiti da su oni bježali od njega nizbordo prema moru, a ne da su se penjali kroz klanac, uzbrdo, prema mjestu slijetanja helikoptera, kako se tvrdi u dosadašnjim vještačenjima. Kao što se i sve do ponovljene rekonstukcije krivo tvrdilo da je pravo mjesto slijetanja vrh Meje. Zbog toga na mjetu navodnog slijetanja nisu ni mogli pronaći tragove kerozina. Dakle, oni su bježali od vatre nošene elisom helikoptera – tvrdi Marinović.
- Moj sin je bio živ najmanje dva sata, a potom je izdahnuo. No njima je medicinska pomoć stigla tek nakon šest sati od stradavanja, kada su dovezeni u zadarsku bolnicu. Umirali su jer su bili ostavljeni. Da im je u roku dva sata dat kisik i infuzija najmanje njih sedam je danas moglo biti na životu, poput Marka Kneževića i Ante Juričeva, što je u svom iskazu rekao i medicinski vještak dr. Zečević. Onaj tko im nije dozvao pomoć taj ih je ubio. U tome i vidim odgovornost Dražena Slavice. Ili je on izvjestio Centar 112 a oni nisu ništa poduzeli, pa je kriv sustav, ili Slavica nikoga nije izvijestio da na Kornatu postoje opečeni vatrogasci, ni nakon tri SOS poziva, pa je odgovornost njegova – kaže Marinović te za kraj nudi usporedbu s nedavno stradalima u silosu splitske Sjeverne luke.
- Kao što je za "Slobodnu" rekao doktor Ivan Utrobičić, stradali u silosu su bili teže ozlijeđeni od vatrogasaca, ali su svi živi jer im je pomoć pružena na vrijeme. Nakon šest sati od nastanka opeklina prestaje cirkulacija i dijelovi tijela nepovratno odumiru, a oni su iz Zadra još voženi dva-tri sata do Zagreba. Upravo u vrijeme kada su trebali biti operativno zbrinuti – tvrdi otac stradalog Ivana Marinović.
Požar koji je 30. kolovoza 2007. buknuo iz uvale Vrulje oko 11.30 sati, kad su neki radnici iz BiH po jakom jugu palili vreće od cementa, odnio je 11 života i teško ozlijedio jedinog preživjelog vatrogasca Franu Lučića. Krivci za požar nisu nikad privedeni pravdi, a velika je vjerojatnost da ni za izgubljene živote vatrogasaca nitko nikad neće odvovarati.
OTKRIO DA JE VOJSKA PRIJE OČEVIDA PREMJEŠTALA MRTVA TIJELA VATROGASACA
Ni sud, ni odvjetništvo, ni eksperti, nitko zasigurno nema toliku količinu dokumentacije o kornatskoj tragediji kao Igor Marinović. Preko trideset velikih debelih registratora ispunjeno je svakovrsnom dokumentacijom, ponajviše izvornom sudskom građom iz spisa sa prvog, ali i drugog suđenja. Tu su vještački nalazi, mape, karte teritorija, fotografije s mjesta događaja, policijska i vještačka rekonstrukcija, ali i njegova vlastita koju je naprvio uz pomoć dvojice vatrogasaca iz Zablaća i GPS-a. Svaka stranica iz tih registratora je višestruko analizirana i obilježena različitim bojama flomastera, svaka rečenica je dopunjavana komentarima, novim spoznajama i zapažanjima. Tako je i utvrdio da su tijela vatrogasaca nakon tragedije pomicana, odnosno da su prema slikama HGSS na jednom, a prema policijskom očevidu sutradan, na drugom mjestu. Zašto? Zato što je tri mrtva tijela vojni helikopter bio prevezao u Zemunik, ali kada su shvatili da očevid nije napravljen, vratili su ih, ali su im zamijenili pozicije...
- Želja mi je do 30. kolovoza, na desetu obljetnicu stradavanja, objaviti knjigu. Ispisao sam preko 600 stranica i imam više od 250 fotografija. Ne znam hoću li uspjeti, jer problem mi je pronaći nekoga za pripremu knjige. No neću odustati – kaže Igor Marinović koji nas je fascinirao poznavanjem "slučaja Kornat".
Iako u trenutku tragedije nije bio na mjestu stradanja zapanjuje koliko detaljno poznaje cijelu problematiku. U stanju je cijeli slučaj, svih 17 kritičnih točaka koje je pretvorio u poglavlja knjige, analizirati satima napamet, bez da ijednom dvaput ponovi iste činjenice, da se zbuni ili, unatoč dubokoj boli, upadne u neko pretjerivanje. Organiziran i precizan, taj umirovljeni inženjer građevine, u stanju je racionalno i argumentirano činjenicama iz sudskog spisa iz minute u minutu rekonstruirati zadnjih 12 sati iz života stradalih vatrogasaca.
Zato je i prvi put bio pozvan da svjedoči, jer nitko osim njega o tragediji svog sina, i jedanaest drugih vatrogasaca, ne zna više.
