Jure Mišković / CROPIX
U rat je krenula kao 24-godišnja djevojka, bila je pripadnica izviđačkog voda 134. brigade, rukovala kalašnjikovom, Hecklerom i ručnim raketnim bacačima. Danas, 26 godina poslije, kao možda jedina žena na prvoj vatrenoj liniji vozi vatrogasna kola i gasi požare. Dok Dalmacija gori, za nju nema mira
Ovo su ljeto, kao gotovo nikad dosad, Dalmaciju pogodili mnogi opasni požari, od Paga do Dubrovnika. Proteklih dana novinska izdanja i portale punila su izvješća s požarišta, od onog katastrofalnog koji je buknuo kod Tugara i Srinjina i gutajući sve pred sobom došao na “vrata” Splita, pa do brojnih velikih požara na šibenskom području. U medijima su ispričane mnoge priče o junaštvima vatrogasaca i običnih građana koji su vodili požrtvovne i herojske bitke s podivljalim vatrenim stihijama. Gorjelo je proteklih dana i na zadarskom području, požari su zahvatili velike površine u blizini Parka prirode Vransko jezero i susjedna područja u zaleđu Pakoštana i Biograda. I ti požari stavljeni su pod kontrolu zahvaljujući nadljudskim naporima zadarskih gasitelja i brojnih DVD-ova iz Zadarske županije. U tim dramatičnim požarnim situacijama, koje su kulminirale prošli ponedjeljak, u obuzdavanju vatrenog ognja veliki obol dali su članovi DVD-a Pakoštane, mjesta generala Ante Gotovine. Ova vatrogasna postrojba broji šezdesetak članova, od kojih su 42 operativna pripadnika s položenim vatrogasnim tečajem. I ovo vatrogasno društvo, kao i mnoga druga u Hrvatskoj, muku muči sa zastarjelim vozilima, nedostatkom kvalitetne opreme i neprimjerenim prostorijama.
Jedan od povoda da posjetimo hrabre pakoštanske vatrogasce bio je i taj što je u njihovih redovima i na prvoj vatrenoj liniji uvijek i jedna pripadnica ljepšeg spola, što je možda i jedinstven primjer u Hrvatskoj. Ona je 50-godišnja Dijana Ležaić, rođena Biograđanka udana u Pakoštanima. Vozačica je i vatrogaskinja pakoštanskog DVD-a, a prije 26 godina dragovoljka Domovinskog rata.
Svi za jednog, jedan za sve
- Molim vas, nemojte puno o meni, nemojte mene stavljati u prvi plan. O vatrogascima se pojavljuju medijski natpisi samo kada nam se dogode ovakve krizne situacije, onda su bum-tema, a cijelu godinu o njima se ništa ne može pročitati. Pišite o tome kako ovo naš DVD radi pod izuzetno teškim uvjetima, zbog kroničnog nedostatka kvalitetne opreme i voznog parka. Nemojte samo o meni, jer mi smo vam ovdje tim i jedna velika složna obitelji. Na požarištima djelujemo pod sloganom ‘svi za jednog, jedan za sve’ - ovim riječima dočekala nas je Dijana Ležaić, kada smo se našli u skromnim prostorijama pakoštanskog DVD-a od nekih 15-ak kvadrata u sklopu općinske zgrade.
No, otkud žena među vatrogascima i k tome još vozačica vatrogasnih vozila, inzistirali smo na pitanju svojoj sugovornici Dijani.
- Ma to nije čudno i nešto posebno kada sam ja u pitanju. Nekako, poklopilo mi se u životu da sam naginjala muškom društvu i da me je privlačila uniforma. Tako je bilo tijekom Domovinskog rata, ostalo je to u meni iz tih ratnih vremena. Eto, jedina sam žena u DVD-u, a svi moji muški kolege ne mogu biti bolji. Od mladog zapovjednikaŠime, predsjednika Željka do posljednjeg člana. Članove koji su mi bliže po godinama doživljavam poput braće, a mlađe poput svoje djece, jer mnogi su od njih mlađi od moga sina jedinca Domenika - priča Dijana.
U DVD-u Pakoštane aktivna je od listopada prošle godine, podjednako je vozačica i vatrogaskinja.
- Željela sam se davno prije uključiti u rad DVD-a, ali spletom okolnosti nisam. Lanjske jeseni pružila se prilika jer je organiziran jednomjesečni vatrogasni tečaj, pa sam se prijavila i uspješno to apsolvirala. A vozački ispit C kategorije položila sam još davne 1988. godine u Benkovcu. U to vrijeme ispit je odlučio polagati moj brat Darko Mijalica, pa usput otac upisao i mene. Na požare vozim, ovisno o situacijama, sva naša vozila - cisterne, navalno vozilo i kombi za prijevoz naših članova. No, da ne bi bilo zabune, nije da samo vozim, nego zajedno s kolegama i gasim vatru. Tijekom ova četiri ljetna mjeseca, nas je sedmero zaposlenih i rješavamo manje požare. A kad su veći, onda se diže kompletno članstvo, kao što je bilo zadnjih sedam dana - kaže Dijana.
Na prvoj crti bojišnice
Već smo spomenuli da je Dijana sudionica Domovinskog rata, nositeljica Spomenice, dočasnica s činom desetnika. Mnoge žene diljem Hrvatske aktivno su se uključile početkom devedesetih u obranu domovine. Ipak, manje je bilo žena poput Dijane koje su bile pripadnice borbenog sektora na prvoj crti bojišnice.
U rat je dragovoljno krenula u listopadu 1991. godine, tada kao 24-godišnja djevojka. Bila je pripadnica Izviđačkog voda 134. brigade, stacioniranog u Stankovcima, naravno jedina žena među muškim suborcima, u jednoj od najzahtjevnijih ratnih postrojbi, koja je nerijetko odlazila i izviđala teren duboko iza neprijateljskih redova.
Jure Mišković / CROPIX
- Premda smo imali status Izviđačkog voda, bila je to zapravo desetina. Od naoružanja nosila sam automatske puške kalašnjikov i Heckler, a jedno vrijeme i RPG - ručni raketni bacač za uništavanje neprijateljskih oklopnih vozila. Djelovali smo na bojišnici kod Stankovaca, Bile Vlake, Pristega, Radašinovaca, pa u zaleđu Vrane te na području Crnog u zadarskom zaleđu. U proljeće 1992. prebačeni smo na južno bojište, bili smo na Popovom polju i u okolici Dubrovnika. Jedno sam vrijeme obučavala i ročnike HV-a u vojnoj bazi Crvena luka. Posebno sam ponosna na sudjelovanje u akciji Maslenica, a nakon te pobjedničke akcije, u travnju 1993. godine udala sam se za svog Milana, kojeg sam i upoznala na ratištu. Iduće godine rodila sam sina i povratak u vojsku više nije bio moguć - prisjetila se Dijana Ležaić svog ratnog puta.
Ratna sjećanja
Tijekom tih ratnih vremena, kaže, bilo je pregršt opasnih situacija u kojima je život visio o koncu. No, tada nije bila svjesna svih tih opasnosti jer je u njoj i njezinim suborcima bio neki posebni adrenalin koji im je davao nadljudsku snagu. Tek nakon vremenskog odmaka, dodat će Dijana, postaneš svjestan svih tih pogibeljnih situacija.
- Zauvijek će mi ostati u sjećanju kad nas je u studenom 1991. godine na brisanom prostoru kod Stankovaca uočio neprijateljski zrakoplov. U raketiranju koje je uslijedilo tri naša suborca su poginula, a više ih je ranjeno. U pamćenje mi se urezala i bojišnica na Popovu polju. Tamo su se situacije tijekom jednog dana znale mijenjati iz sata u sata. Određene čuke, odnosno položaji, bile bi pod našim nadzorom, a onda bi ih zauzeli neprijatelji, i obrnuto - ispričala je Dijana.
A upravo Dijanino iskustvo i poznavanje terena iz Domovinskog rata bilo je od neprocjenjive vrijednosti tijekom nedavna gašenja velikog požara.
Jure Mišković / CROPIX
- Gasili smo požar između Vrane i Radašinovaca, upravo na terenu na kojemu smo tijekom rata često izviđali, stoga ga i odlično poznajem. Minsko polje na tom terenu poznajem kao svoj džep, i točno sam znala gdje su mine postavljene, što je u ovoj protupožarnoj akciji bilo jako važno. Ostali smo na tom požarištu cijelu noć. I dok smo se pred jutro odmarali ležeći na asfaltu, vrtjela sam sa svojim suborcima Đonijem Maksanom i načelnikom općine Milivojem Kurtovom filmove iz davnih ratnih vremena i bitaka koje su se vodile. Eto što je život, nekad si tu ratovao, a sad nas je na tom istom mjestu dopalo da gasimo požare - zaključila je Dijana Ležaić.
Uzorna vatrogaskinja
O Dijani su samo riječi hvale imali njezini kolege iz DVD-a Pakoštane - 22-godišnji zapovjednik postrojbe Šime Knežević, predsjednik Željko Barešić, njegov zamjenikValter Lacman te vozač vatrogasac Josip Stojanov.
- Naša Dijana uzorna je članica, na koju se svi mi uvijek možemo osloniti. Stalno se uzajamno pomažemo, a s obzirom na moje godine, Dijanu dijelom doživljavam i kao majku - kaže zapovjednik Šime Knežević.
Inače, zapovjednik ističe kako je ovo ljeto jedna od najtežih požarnih sezona, s najvećim brojem intervencija pakoštanskog DVD-a.
- U zadnjih pet dana imali smo seriju opasnih požara u Sikovu iznad Vrane, na području Kakme, Polače, Ceranja Donjih i Dobre Vode, u čijem je gašenju gotovo danonoćno sudjelovalo čitavo naše raspoloživo ljudstvo - kaže zapovjednik Knežević.
Josip Stojanov za svoju kolegicu Dijanu kaže kako je nadasve inteligentna žena uvijek spremna pomoći, a nije propustio spomenuti i njezino kuharsko umijeće.
I predsjednik Barešić opisao je svoju kolegicu kao predivnu osobu, koja na najvišoj profesionalnoj razini odrađuje sve postavljene vatrogasne zadaće.
- Najveći problem našeg DVD-a su neadekvatna vozila koja se često kvare. Raspolažemo navalnim vozilom ‘šumarom’, jednom vatrogasnom cisternom od pet tisuća litara i drugom cisternom od deset tisuća litara. Ova tri glavna vozila stara su između 37 i 40 godina. Nažalost, svi naši apeli i brojni zahtjevi upućeni Županijskoj vatrogasnoj zajednici i DUZS-u da nam se dodijele nova vozila ostali su mrtvo slovo na papiru. Jedino nas Općina Pakoštane financijski prati na više nego zadovoljavajući način, jer za DVD izdvaja više novca nego što je njezina zakonska obveza - rekao je Željko Barešić te još jednom apelirao na relevantne vatrogasne institucije da vozilima i opremom pomognu njegovu DVD-u.
Dodao je kako svako od postojećih vatrogasnih vozila ima svoje ime. Tako se navalno vozilo zove Koza, manja cisterna je Magarica, a onoj većoj od 10 tisuća litara ime je Deva.
