ŽIVOT U MOCIRAMA "NA PRVOJ CRTI BOJIŠNICE" Metak iz streljane zabio se u - potkrovlje kuće!

ŽIVOT U MOCIRAMA

Metak ispaljen iz streljane Mocire završio je u potkrovlju obiteljske kuće u Ulici Maka Dizdara 40 A.

Metak je probio i oštetio grilje i prozor u stanu koji je koristila podstanarka, a vlasnica kuće, Snježana Maksimović, pronašla je zrno na podu u potkrovlju. Odmah je nazvala policiju i prijavila incident, jer se njezina kuća nalazi nekoliko desetaka metara sjeverno od streljane. Na mjestu događaja izvršen je očevid kojom prilikom je pronađeno zrno kalibra 9 milimetara koje je izuzeto, a koje je probilo drvene grilje i duplo staklo, te je prema smjeru kretanja pristiglo iz streljane Mocire. Obavljen je i obavijesni razgovor s korisnicom stana koja je izjavila kako se incident zbio od 12. do 14. rujna, za vrijeme dok se, srećom, nije nalazila u stanu. Obavijesni razgovor obavljen je i s tajnikom Streljačkog kluba Zadar Davorom Zupčićemte je utvrđeno kako imaju uredno rješenje MUP-a za osnivanje i vođenje civilnog strelišta.

Od ovog incidenta prošlo je 12 godina, a citirani policijski zapisnik Snježana Maksimović dobila je tek ovih dana i to na vlastiti zahtjev.

Veći kalibri

Streljana Mocire i dalje radi iako već godinama ometa normalan život okolnih stanara, pogotovo od kad se počelo pucati većim kalibrima o čemu smo u zadnje vrijeme u nekoliko navrata pisali.

- Ja sam trebala u to vrijeme tužiti streljanu, ali mi je tada preminuo suprug pa mi nije bilo ni do čega. Prošlo je puno vremena, a policija mi od tada nije niti zapisnik poslala, već je to učinila tek nedavno, na moj zahtjev, u svrhu postupka osporavanja rada navedene streljane. Policija je nakon incidenta došla, izmjerila putanju zrna, rekli su da je iz streljane, ali ne direktno već se zrno odbilo. Navodno se nakon toga još jedna "tampon zona" na streljani postavila, ali se i nakon toga povremeno čulo kako bi po koje zrno profijukalo iz streljane prema kućama. Mislim da je to stvarno opasno jer nas na izloženim balkonima neki odbijeni metak može ubiti kao ništa. U zapisniku piše da se radi o kalibru 9 milimetara, za koji streljana prvobitno nije bila niti građena. Trebala sam napraviti privatnu tužbu ili se povezati sa susjedima i nešto zajedno napraviti. Sve kuće koje se nalaze s gornje strane su ugrožene, jer se streljana godinama okružila stambenom zonom i njezino daljnje postojanje u takvom okružju je upitno. Da sam u Americi mogla sam lijepu lovu dobiti za ovo - kaže nam Snježana, dodajući kako je zrno uzela policija kao dokaz i ona ga od tada više nije vidjela.

Pokazuje nam potkrovlje koje se sada renovira, a gdje je prije 12 godina završilo ispaljeno zrno. S prozora koji je probio hitac, dobro se vidi vanjski dio streljane odakle se meci odbijaju. Snježanina kuća je na "prvoj crti bojišnice" kojom svakodnevno fijuču meci, iako je Domovinski rat davno završio. I susjedi čuju metke, zbog čega negoduju, a neki se bave i turizmom, pa se zna dogoditi da gosti pobjegnu kad počne gruvati iz streljane, jer se osjećaju kao da su "u Siriji", a ne na ljetovanju.

- Kad počne gađanje, to traje po cijeli dan. Samo čujete "bam, bam..." Ipak se streljana nalazi usred naselja i mislim da joj ovdje više nije primjereno mjesto. U vrijeme kad je napravljena, ona je tada bila izvan grada, a i gađalo se samo zračnim oružjem i malokalibarskim pištoljima. U međuvremenu je ovo postala stambena zona, a kalibri su se povećali i sad je to postalo nesnosno. Jednostavno, gruvanje i obiteljske kuće ne idu zajedno - kaže Snježana Maksimović.

Pakao u raju

Ive Pedić također je vlasnik kuće u blizini streljane.

- Ja sam prije tri godine istupio u javnost zbog problema streljane, a da se ništa od tada nije riješilo, iako su obećali iz streljane i Grada Zadra da će se problem riješiti, da će se streljana natkriti... Ništa od tih obećanja nije bilo. Prošle godine, negdje je bilo proljeće, bili smo u vrtu i čuli smo za vrijeme jednog od gađanja fijuk metka koji je kod susjede završio u dvorištu. Ovo je kad pogledate s naše terase pravi raj, mir, tišina, pogled na more... Ali kad zapuca, nama se život ovdje pretvori u pakao jer se bojimo odbijenih zrna, a od neprestane buke ne može se živjeti. Nama se djeca znaju igrati u šumici koja dijeli streljanu od naših kuća i uvijek smo u strahu da ih ne pogodi kakvo zrno. Kad počne "rafalno", pogotovo kad policija ima svoja gađanja, osjećate se kao da ste na fronti. A jeka iz doline samo još naglašava buku, pa postane zbilja nepodnošljivo - ističe Ive Pedić.

Bio je lovac, bavio se sportom, sudjelovao je i u Domovinskom ratu, ali kad krene pucnjava, teško to izdržava. Uz to je i narušenog zdravlja pa se kreće u invalidskim kolicima.

- Nema tko tu ne puca, dođu čak i po noći, pucaju karabinima. Jednom sam se, u ovakvom stanju kakvom jesam, išao svađati dolje s njima. Ali oni kažu "mi imamo dozvolu". Pa tko im je mogao dati dozvolu da pucaju u naselju s bojevom municijom na otvorenom prostoru? Oni kažu "mi ćemo pucati". Znači nastupaju s pozicije sile, a ne argumenata ili razuma. Zvao sam sto puta policiju, ali uzalud, jer oni koji bi ih trebali kazniti i sami tamo pucaju - kaže Pedić.

U vrijeme kad se radila streljana Pedić je bio delegat u Savezu za fizičku kulturu. Sjeća se da je izgradnju streljane investirao SAS direktora Stanislava Antića i to za malokalibarsku municiju i zračne puške.

- Od onda nitko nije niti milimetra nadogradio da bi se to osiguralo za jače streljivo. A druga stvar, zamislite koliko se otrova izbaci u zrak od stotina tisuća ispaljenih metaka? Koliko se zagadi okoliša? Mnogi su se žalili da su im turisti pobjegli. Mi smo turistički grad, dobili smo vrijedne nagrade, a ne možemo se riješiti jedne streljane zbog nekoliko ljudi koji sebi to za pravo uzimaju. To je skandal koji traje već godinama - ogorčen je Pedić.

Buka u naselju

Pokazuje nam tablicu buke prema kojoj je 55 decibela dozvoljena buka u naselju.

- A duga devetka pištolj proizvodi znate koliko? Čak 166 decibela! Oni kažu da su kod streljane mjerili 26 decibela, što znači da lažu. Pa usisavač ima 35 decibela kad usisava, a kamoli pištolj kad grune? To su sve namištaljke! - uvjeren je Pedić dodajući kako je jedino rješenje zatvoriti streljanu i premjestiti je na neko pogodnije mjesto.

- Tamo će se između Centra za djecu s posebnim potrebama i streljane graditi nove zgrade. Pa kako će tada streljana raditi – ispod balkona novih zgrada? Kako će pod prozorima pucati? Tamo je već očišćen teren za nove zgrade koje će doći do same streljane i bit će još jači udari tamo. Ovo je proglašena stambena zona, streljani tu više nema mjesta. Ovo je sad postala prva crta obrane. Prošao sam to u ratu, zar sad moram proživljavati opet istu stvar – pita se Ive Pedić.

Naslovnica 4 kantuna

Najčitanije