Policajca koji mi je skinuo vlastite tablice s automobila tužio sam za iznos od 885 tisuća kuna, ali pristat ću na paušalnu isplatu od 90 tisuća!

Zadranin Vedran Miočić-Stošić „Objavom o nepostojanju osobe“ deklarirao se kao živi čovjek prema, reklo bi se državi, međutim - kako on tvrdi - radi se o tvrtki Republika Hrvatska d.o.o. registriranoj pod D-U-N-S brojem 500640570 (D-U-N-S broj može biti dodijeljen jedino tvrtkama!) te od dana kada je njegova „Objava“ postala pravno pravomoćna pokušava svoj život voditi u skladu sa prirodnim pravima živog čovjeka.

Postao je poznat široj javnosti nakon što ga je policija zaustavila dok se kretao u svom automobilu na kojeg je postavio vlastite privatne oznake. Od policije je zaprimio obvezni prekršajni nalog, DORH je protiv njega najavio pokretanje postupka zbog sumnje u kazneno djelo krivotvorenja službenih isprava, ali Miočić-Stošić, na zadarskoj alternativnoj sceni poznat i pod nadimkom Gumeni, ne odustaje u pokušaju da ostvari, kako kaže, suverenitet nad svojim životom.

Prije nekoliko dana, na poziv ljudi iz književnog kluba „Knjigozemska“ u Zadru, sudjelovao je u živoj raspravi s tridesetak zainteresiranih sudionika te razgovarao o svom slučaju koji ga je doveo i na naslovnice novina i brojnih portala, te izazvao brojne polemike na društvenim mrežama.

- Ova je tema dosta specifična i delikatna, o sistemu je u našem društvu na ovakav način nepoželjno govoriti jer ga to zapravo podriva. Ja sam u svom životu došao kroz različite kanale do informacija od ekipe koja je prva proučavala kako taj pravni sustav funkcionira i što to u biti jest, ušao sam u tu priču i počeo paralelno sve to istraživati. U jednom trenutku dođeš do situacije u kojoj ti se rasvijetli kako je sve to postavljeno. Mene je prestravila ta činjenica da svoj život ne držim u svojim rukama. To je bio moment u kojemu se prelomilo u meni, tad sam shvatio na koji način nas sistem porobljava i sputava da ostvarimo svoje potencijale kao živa bića, kao ljudi na Zemlji. Tražio sam način kako se zaštititi od svega toga i kako to implementirati u svakodnevnom životu, u smislu vlastitih potreba i želja. Sistem je posložen tako da postavlja okvire koji su istovremeno i okovi koji te sprječavaju da se ostvariš u životu. S obzirom da nam je to nametnuto bez naše pune spoznaje o tome, dakle na prevaru, to je čisti kriminalni sustav, rekao bih i demonski koncept. Tako da sam odlučio sam uzeti svoj život u vlastite ruke i prvi konkretan korak bila je ta registracija automobila. Isticala mi je registracija i za mene je to bio taj trenutak: predao sam „Objavu o nepostojanju osobe“ koja je nakon 30 dana postala pravomoćna i ja sam imao legalnu pravnu osnovu da mogu krenuti: odjavio sam svoje vozilo, vratio im njihove registarske pločice, izradio i na svoj automobil postavio svoje pločice, obavijestio nadležnu policijsku upravu o tome i odlučio dalje ne sudjelovati u tom poslovanju – kaže Gumeni.

Promet je, objasnio je, poslovanje, a pravo na kretanje je pravo svakog čovjeka. Sve se svelo na poslovanje i cijela priča se u biti svodi na to da su sve fizičke osobe tvrtke i država je tvrtka.

- Mi kad se rodimo, rodimo se kao slobodna živa bića muškog ili ženskog spola, a onda nas roditelji registriraju i prijave pri čemu država rodnim listom kreira fizičku osobu-tvrtku istog imena koje nam je dano i obiteljskog prezimena kojeg nasljeđujemo, koje se kao i sve tvrtke u poslovnom svijetu pišu verzalom, svim velikim slovima. Propisi, pravilnici i zakoni samo su samo oblici ugovora kojima država propisuje prava i načine poslovanja osoba, jer ih je ona kreirala i njihov je vlasnik. Skroz smo odmaknuti od činjenice da smo svi mi zapravo živi ljudi, a ne mrtve tvrtke i da smo svi mi kao živi ljudi izvor prava za sebe. Nema nadležnosti nad živim čovjekom i njegovim životom, živim životom koji je materijaliziran u nama od strane onoga što ga je stvorilo, a to nije nikakva tvrtka. Upali smo u žrvanj gdje je netko osmislio određeni koncept poslovanja i indoktrinacijom naših umova uvjerava nas da smo mi ta tvrtka, a ne živi ljudi. Mi u biti svojim pristankom hranimo tu paradigmu – objasnio je Miočić-Stošić ključne elemente svog raskida odnosa s državom.

- Nigdje zakon ne spominje čovjeka, već uvijek osobu. Fizička i pravna osoba su jedno te isto, korporacije, mrtvi entiteti. Svi znamo za izreku "mrtvo slovo na papiru" i svi nažalost živimo ta mrtva slova na papiru i identificiramo se s njima. Ja sam sustavu putem „Objave“ objasnio da se to poslovanje ne odnosi na živog čovjeka. Ja se nisam ispisao iz države, moja fizička osoba i dalje postoji, i s obzirom da sam ja njen jedini ovlašteni zastupnik ja imam i pravo birati kad ću je i da li ću je koristiti. Naravno da kad koristim svoju tvrtku da bi sa državom ostvario određeno poslovanje onda moram poštivati zakone jer ona propisuje pravila poslovanja, ali ako ne djelujem u svojstvu osobe onda država nije nadležna. Nema tu licemjerja, ljudi samo moraju osvijestiti sebi u kojem svojstvu u određenom slučaju djeluju – dodao je.

Nakon što ga je policajac zaustavio i oduzeo mu pločice, te mu je načelnik PP Biograd „odrezao“ kaznu, Gumeni je prema stavkama „Objave o nepostojanju osobe“ tužio obojicu Arbitražnom sudu Pravde, kako naglašava, legalno osnovanom sudu u RH prema Zakonu o arbitraži, s obzirom da je taj sud u „Objavi“ određen kao nadležni za sve slučajeve kršenja te Objave.

- Nikome nisam načinio štetu dok sam putovao automobilom, nisam niti krivotvorio državne oznake već izradio svoje vlastite o čemu su bili svi na vrijeme obaviješteni, tako da je policajac svojim postupanjem u stvari meni prouzročio štetu. Prilikom samog postupanja sam mu to više puta pokušao objasniti međutim svjesno ignorirajući on je prekršio „Objavu“ i time se obavezao da će mi tu štetu i nadoknaditi. Također, nije mi se htio predstaviti, što je bio dužan po zakonu. Iz PU zadarske, od koje sam službeno tražio dostavu njegovih podataka na osnovi broja značke kojeg sam mogao isčitati iz zapisnika, mi odgovaraju da su oni u postupku provjere utvrdili da se dotični policajac meni predstavio, što je čista laž. Ipak, privatnim kanalima uspio sam saznati ime i prezime tog čovjeka te podigao skupnu tužbu koja ovih dana kreće u postupak. Prema cjeniku „Objave“ u ovom konkretnom slučaju policajac koji me zaustavio mi je načinio štetu od cca. 885 tisuća kuna, međutim kako smatram da bi plaćanje tolikog iznosa njega i njegovu obitelj dovelo u tešku financijsku situaciju, u dobroj namjeri to sam potraživanje smanjio na paušalni iznos od 90 tisuća kuna. Načelnik PP Biograd mi je svojim činjenjem prema cjeniku „Objave“ prouzročio štetu od 6.900 kuna. Konačni pravorijek Arbitražnog suda Pravde također ima i snagu ovršne isprave, stoga ukoliko presuda bude u moju korist, a oni i dalje budu ignorirali svoje obaveze, pokrenut će se ovršni postupak – rekao je.

Do sada je 17 osoba u Hrvatskoj predalo „Objavu o nepostojanju osobe“, nije im ništa odgovoreno što znači da su njihove „objave“ pravomoćne, nastavio je Vedran. Neki su doslovno tražili i ispis iz matičnih knjiga za što su dobili odbijenicu. Robert Pittner iz Križevaca, jedan od prvih ljudi koji je prije nekoliko godina postavio svoje tablice na više svojih automobila, više puta je zatvaran te se od strane lokalne policije nad njim vršila prisila "bez postojanja valjanog ugovornog odnosa". Arbitražni sud Pravde donio je nedavno i prvu presudu za sličan slučaj u Puli u kojoj su trojica policajaca dužni platiti živom čovjeku Aljoši Đuriću pričinjenu štetu, ali je odbačen njegov zahtjev u dijelu da mu isplate veću svotu novca zbog zločina nad čovjekom.

- Tjedan dana prije nego što je objavljen članak u Slobodnoj Dalmaciji, moj se otac kući javio na telefon čovjeku koji se predstavio kao Državno odvjetništvo, ne želeći niti on kazati svoje ime i tražeći da ja dođem kod njega na razgovor. Umjesto da pošalju službeni poziv, oni prijete preko telefona. Takav je oblik komunikacije potpuno neprofesionalan i pokazuje način na koji te institucije rade. Nakon objave članka u Slobodnoj Dalmaciji, sve je utihnulo, i Policija i Državno odvjetništvo, čitav represivni aparat šuti. Zbog čega i do kad, ne znam, ali je i to indikativno – kaže Gumeni.

Razlog Objave i "otkaza" državi nije u novcu, već u nakani da se čovjeka pusti da živi u svojoj slobodi koja je u današnjem društvu ugrožena i često banalizirana. Namjera je život po vlastitom izboru bez prisile, u dobroj namjeri prema svim drugim živim ljudima. Svakodnevne nebulozne situacije s kojima se čovjek suočava, od Agrokora do svih ostalih, samo pokazuju opravdanost te nenasilne borbe, zaključio je Miočić-Stošić u Knjigozemskoj, s čim su se složili i mnogi sudionici rasprave.