FOTO: PRVI PUT U ZADRU OŠ Šimuna Kožičića Benje posjetio pravi sumo borac iz Japana!

FOTO: PRVI PUT U ZADRU

Opće oduševljenje djece u zadarskoj Osnovnoj školi Šimuna Kožičića Benje. U ponedjeljak ujutro je u njihovu dvoranu za tjelesni stigao pravi sumo hrvač iz dalekog Japana. Njegovo je ime Baruto Kaito (33), a neki ga prepoznaju zbog borbe s Mirkom Filipovićem i po meču sa poznatim borcem Peterom Aertsom. Djeca su puna pitanja, slikaju ga mobitelima, njihova su dva prsta konstantno u zraku dok Baruto priča kako se uopće našao u Zadru i kako izgleda život sumo hrvača.

- Tvrtka Kali Tuna, čiji sam promotor već tri godine u Japanu, dovela me u vaš grad. Osim toga dio sam tvrtke J Trading koja je vlasnik Kali Tune. Danas sam u mirovini i vodim nekoliko televizijskih emisija i farmu u Estoniji, a 14 godina bavio sam se sumo borbama. Znate li što je sumo?, upitao je Baruto djecu.

Nakon mnoštva potvrdnih odgovora, nastavio je svoju priču o strogoj hijerarhiji i životu punom odricanja koji sumo borci vode. Što je najfascinantnije od svega, Baruto nije Japanac. Rođen je u malom selu u Estoniji pod imenom Kaido Höövelson.

Već je kao dijete pokazivao veliku snagu, bio je korpulentan i bavio se judom. Na jednom od judo natjecanja, kada je imao 18 godina, prepoznao ga je japanski sumo trener i Baruto tada odlazi u Tokio i započinje sa strogim režimom kojeg se profesionalni borci moraju pridržavati. Sumo hrvanje je full-contact sport gdje hrvač nastoji drugog hrvača izbaciti iz kružnog borilišta ili ga natjerati da dotakne pod s bilo kojim dijelom tijela osim stopala. Za to je potrebna velika snaga i težina. Da bi u ovom sportu bili uspješni, potrebno je živjeti u sumo kampovima, buditi se u 5 sati ujutro, trenirati 9 sati bez doručka, slijedi kuhanje, čišćenje i dva obroka dnevno nakon kojih se spava kako bi se dobilo na težini. Sumo kampovi su zatvoreni i nemoguće je imati bilo kakav drugi društveni ili obiteljski život tijekom profesionalne karijere.

Baruto je tako 14 godina svog života bio uspješan sumo borac koji je dosegao sedmu razinu na piramidi uspjeha, od mogućih osam.
- 2013. godine postao sam šampion Japana, u to vrijeme težio sam 205 kilograma. 2014. godine sam već morao u mirovinu zbog ozljede noge. Ukoliko ti tijelo ne prati dušu i želju za sportom, nema druge, objašnjava Baruto, simpatični div.

No jednom šampion u Japanu, zauvijek šampion. U njihovom najvažnijem nacionalnom sportu starom preko 700 godina, na sumo borce gleda se kao na božanstva. Zato, iako više nije aktivan u sumu, Baruto je popularan i svakodnevno prisutan u Japanskom javnom životu putem televizijskih showowa čiji je domaćin.

- Danas se više ne budim u pet, posvećen sam svom malom sinu od 9 mjeseci, ženi i radu na televiziji, priča Baruto. Ubrzo saznajemo i da je otvorio farmu u sklopu koje je i restoran u Estoniji te da je njegova ljubav prema hrani ogromna i dan danas. Danas teži tek 175 kilograma. Upitali smo ga zato i što misli o zadarskoj tuni koju prezentira u Japanu.

- To je zasigurno najbolja tuna na svijetu, nešto najbolje što sam probao, govori sa smiješkom ovaj sumo div. Djeca se penju na njega, a on ih bez problema podiže u zrak, posjedne na ramena i fotografira se s njima. Zatim u veselju odlaze natrag u učionice, još uvijek pod dojmom što su razgovarali sa pravim pravcatim sumo borcem...

Trenirajte judo, to vam je moja preporuka, bile su Barutove završne riječi djeci.
 

Naslovnica 4 kantuna

Najčitanije