- Ako osoba kojoj je Grad dodijelio stan u najam više u tom stanu neće živjeti, dužna je o tome izvijestiti Grad. Radi se o tzv. ekonomskim stanovima, dakle stanovima u vlasništvu Grada Zadra gdje je najamnina u pravilu vrlo mala. U njima mogu živjeti samo osobe navedene u Ugovoru o najmu stana – kazao nam je Erol Gaši, SDP-ov zadarski gradski vijećnik čiji se potpis nalazi na Odluci o davanju u najam gradskog stana u kojem danas na Bilom brigu živi David Ricov sa suprugom. Mjesečnu najamninu za gradski stan od 60 kvadrata Ricov plaća 162 kune mjesečno.
Erol Gaši je 2013. bio predsjednik Komisije za davanje u najam stanova u vlasništvu Grada Zadra i stoga se njegov potpis nalazi na odluci o davanju u najam spomenutog stana. Međutim, Gaši kao predsjednik Komisije nije odlučivao o davanju stana Davidu Ricovu, već njegovoj baki Meri Ivanov.
Gospođa Meri Ivanov dobila je u listopadu 2013. godine stan od Grada, jer je do tada živjela u staroj zgradi Kazališta lutaka u Jazinama, u prostoru koji je također gradski. U kriterijima po kojima Grad može dodijeliti stan, u ovom slučaju po povlaštenom najmu, nedvosmisleno stoji da se „osobama koje su već najmoprimci stana u vlasništvu Grada Zadra koji je onesposobljen uslijed ruševnosti…može neposredno dodijeliti stan u najam.“ To je i učinjeno, Meri Ivanov vratila je Gradu stan u potpuno derutnoj zgradi starog Kazališta lutaka i dobila je zamjenski stan na Bilom brigu, u tada Šibenskoj ulici 15 A, što je danas adresa Trg Damira Tomljanovića Gavrana 1A.
Skandal se otkriva u članku 5. Ugovora o najmu, gdje doslovno stoji: „Stan koji je predmet ovog Ugovora će, pored najmoprimca, koristiti slijedeće osobe: Žaklina Ivanov“.
Dakle, pored najmoprimca Meri Ivanov, stan može koristiti još samo njezina kćerka Žaklina Ivanov, inače teta Davida Ricova.
Ali u stanu danas ne žive ni Meri Ivanov, koja je otišla na Ugljan, ni njezina kćerka Žaklina koja je odselila na Pašman. U stan se uselio unuk David Ricov, sin Sanje, koja se nigdje u Ugovoru ne navodi.
Na otok je otišla baka Davida Ricova, potom i teta, a uselio se Ricov sa suprugom i kao zaštićeni najmoprimac, bez ikakvog ugovora, Gradu plaća mjesečnu najamninu od 162 kune mjesečno.
- On nije dobio taj stan – upozorava Erol Gaši.
- Kad u gradskom stanu više ne žive osobe navedene u Ugovoru, o tom stanu ponovno odlučuje Grad. U konkretnom ugovoru nema treće osobe, pa je prema tome isključeno pravo korištenja gradskog stana po povlaštenoj najamnini bilo kojoj trećoj osobi – zaključio je Gaši.
UZIMAO PUTNE TROŠKOVE KAO DA ŽIVI NA UGLJANU
David Ricov je našoj Redakciji prije mjesec i pol dana uputio dopis u kojem je kao svoju adresu naveo mjesto Ugljan, ulica Brodarice 3.
Unatoč tome što živi na Bilom brigu, on je navodio adresu na Ugljanu, pa je i kao zaposlenik Narodnog muzeja Zadar uzimao svaki mjesec putne troškove kao da na posao dolazi iz Ugljana.
Ravnateljica Muzeja Renata Peroš, koja je Ricova u Muzej zaposlila kao konobara, odbila je davati informacije o putnim troškovima koje mu isplaćuje, no upornošću županijskog vijećnika Marka Pupića Bakrača otkrilo se da su Ricovu sve do 20. studenog isplaćivani putni troškovi „prema mjestu stanovanja na osobnoj iskaznici“, dakle kao da živi na Ugljanu.
Ricov je 20. studenog potpisao izjavu da živi u Zadru, na Bilom brigu. Nakon toga je „preplaćeni novac“ navodno vratio u blagajnu Narodnog muzeja.