Puno ljudi, nigdi čovika, zborio je veliki Toma Bebić. Prošle su tolike godine od legendarnog aforizma - a ništa se promijenilo nije.
Dapače, da je legendarni splitski satiričar danas živ, vjerojatno bi tužno konstatirao da je dobrote i manje nego što je bilo dok je on strpljivo tražio Čovika. Puno je nemorala, sebeljublja & srebreljublja, ljudi pristaju na sve da bi se "fudrali", opstali u društvu kakvo jest - ideološki zatrovano, korumpirano, zapleteno u prljavim igrama i igricama na svim razinama.
Marlon Macanović jedan je od onih koji unatoč silnim pritiscima nije posrnuo, prodao dušu vragu. I tu je cijenu platio gubitkom posla. Dvaput! Pa je kao takav puna dvadeset i dva mjeseca sa ženom i troje djece živio bez ikakvih prihoda, i da mu, vele, nisu pomagali dobri ljudi, kakav je, shvatit ćete - i sam, svisnuo bi od gladi.
- Prvi put sam izvijestio čelništvo firme u kojoj sam radio kao pravnik o nezakonitostima, želeći zaštiti imovinu tvrtke, no prošao sam jako loše. Oštećeno mi je auto ispred obiteljske kuće, dobivao sam prijeteće poruke, da bi na kraju bio premješten na drugo radno mjesto i mobingiran samo da bi mi oni koji su bili upetljani u suspektne radnje pokazali s kim imam posla - priča Marlon, ne želeći navoditi ime velike državne tvrtke u kojoj je radio i tako se vraćati u vrijeme kad je bio u strahu za goli život jer je prokazao malverzacije.
U međuvremenu, iz labirinta u koji ga je dovela savjest - izišao je tako da se zaposlio u poznatoj privatnoj građevinskoj firmi, no i tamo ga je, nažalost, dočekalo isto.
- Od mene kao diplomiranog pravnika očekivalo se da potpisujem dokumente koji ne samo da su za tvrtku bili štetni, nego i utuživi, jer se radilo o kaznenom djelu. Kao čovjeku, kao kršćaninu, moral mi nije dopuštao da takvo što napravim, a kasnije bi mogao biti i kažnjeno gonjen za isto, stoga sam, unatoč teškoj materijalnoj situaciji u kojoj bih se našao ako to napravim, odlučio dati otkaz. Otišao sam na Zavod za zapošljavanje, a kod kuće sam imao nezaposlenu suprugu i troje djece - prisjeća se teških godina i odluke zbog koje su mu mnogi govorili "da nije normalan, i da što mu to treba, neka kao i drugi zažmiri na marifetluke i nastavi kao da se ništa nije dogodilo, jer tako u nas svi rade".
A njemu se, jer je umjesto sudjelovanja u kriminalu izabrao poštenje, dogodilo to da je morao rasprodati štošta da bi imao doslovno za kruh. Prvo je prodao auto.
- A, onda sve drugo: zlato; naše ili ono koje su dobivala djeca za svete sakramente, sportsku opremu, čak i knjige, sve što je imalo kupca. Onda su krenule posudbe. Uskakali su dragi prijatelji, Crkva, svi koji su suosjećali zbog situacije u kojoj smo se našli. I još jednom im veliko, ljudsko hvala - priča Marlon s knedlom u grlu o kalvariji koju je prošao jer njegov obraz nije imao cijenu. Svoja je iskustva naposljetku ukoričio u knjižici "Kako pronaći posao i pobijediti nezaposlenost?". Htio je, veli, poručiti da se nezaposlenost može nadjačati i da nikad ne treba izvjesiti bijelu zastavu - predati se.
- Šest godina sam radio povremene poslove. Kao magistar prava zarađivao sam kruh i kao zaštitar. Prolazio kroz sve i svašta. Prihvaćao sam se svega što mi se nudilo, javljao se na sve oglase, stalno visio na tražilicama za posao, išao po zamjenama samo da bismo kući skrpali kraj s krajem, i bio sretan kad bih dobio bilo kakvu priliku za rad, najčešće honorarni. Znate, bilo je dana kad nismo znali hoćemo li imati za ručak - iskreno će Marlon kojem se, ipak, ukazalo svjetlo na kraju tunela, a kao čvrsti kršćanin, kao vjernik, zna da je to bilo, veli, Božje proviđenje.
- Javio sam se na natječaj u MUP-u za radno mjesto inspektora za zaštitu od požara i eksploziv u Dubrovniku, i dobio stalan posao. Izbivat ću od kuće, biti odvojen od obitelji preko tjedna, ali sam sretan što mi se to što sam časno kročio kroz život na kraju isplatilo.
U međuvremenu je ovaj diplomirani pravnik marljivo učio, noći provodio uz stručnu literaturu i zakone, i danas je pred doktoratom. Obitelj se povećala za jednog člana, pa sad Marlon i supruga imaju četvero djece, a uz silne obveze nađe vremena i volontirati u Obiteljskom savjetovalištu Gospe od Zdravlja. Tamo pravnim savjetima pomaže obiteljima lošeg imovnog stanja. Autor je i koautor trideset znanstvenih i stručnih radova, i nikada se, veli, nije razočarao u struku bez obzira na prepreke koje su se ispriječile na poslovima koje je radio.
- Nadam se da će ovaj moj motivacijsko-pravni priručnik poslužiti ljudima koji nemaju posla. Znajući da prosječan građanin, u ovom brzom vremenu, često nema kad čitati duge, debele knjige, on je pisan jednostavno, koncizno, narodnim jezikom, a u njemu - iz onoga što sam osjetio na vlastitoj koži - savjetujem onima koji su izgubili posao ili ga nisu našli nakon završenog fakulteta i škole - što im je činiti. Savjeta je dosta, no najvažnije od svega je ne predavati se, ne gubiti nadu, vjerovati da šansa, izlaz postoji, i da ćete kad-tad dobiti priliku i pokazati i dokazati što znate - veli, pa podvlači da je od svega blaga ovog svijeta važnija čista savjest, miran san - i ono najsvetije - sloboda. I zato kaže da bi unatoč svemu što je prošao nakon gubitka posla, i sutra, da se nađe u takvoj situaciji, napravio isto.
- Nikad sebi ne bih oprostio da sam sudjelovao u bilo kakvoj vrsti nemorala i nezakonitosti. Cijena poštenja je bila egzistencija moje brojne obitelji, ali na koncu je ispalo da je to što sam napravio bilo ispravno, i da drukčije nisam smio postupiti. Da sam posrnuo, podlegao takvim ponudama, iz ove sam perspektive siguran da bi to završilo loše, da bi me stigla kazna. Danas sam sretan. Sretan i spokojan. Živim skromno u malom stanu sa svojom voljenom obitelji i vedro gledam u budućnost. Poštenje se isplati - najbolja je poruka koju Marlon na promocijama priručnika "Kako pronaći posao i pobijediti nezaposlenost?" šalje onima koji se nađu na kušnji. A on ju je dva puta uspješno prošao...
Donatori i Crkva dali mu novac za knjigu
Ni za tisak priručnika nisam imao novca, a nekako sam bio siguran da ću pronaći za mene ogromnih 5600 kuna. I uspio sam. Na Linkedinu sam prikupio pola svote, a ostatak mi je priskrbila Nadbiskupija splitsko-makarska. Želja mi je bila pomoći, pokazati ljudima koji se nađu u mojoj situaciji da ima nade, da se može dalje, i kad sam vidio da su to dobri ljudi kojima sam se obratio prepoznali, da su mi dali novac za tiskanje priručnika a da me nisu ni poznavali - još sam se jednom uvjerio da se dobro dobrim vraća - veli Macanović, koji na promocijama prodaje priručnik po simboličnoj cijeni, a može se nabaviti i u knjižarama "Verbuma".