Prekrasna priča iz dubrovačke Gimnazije: Pogledajte kako samo sa 132 kune cijelu godinu možemo hraniti siromašno dijete!

Nevjerojatno je, ali istinito da se jedno dijete u siromašnim zemljama može prehraniti cijelu školsku godinu za samo 132 kune. Iznos je to koji možda i dnevno u Dubrovniku potrošimo na kafu, a dijete u Beninu, Jemenu, Ekvadoru, na Haitiju, u Indiji ili Keniji za cijelu godinu školovanja za taj iznos dobiva obrok. To je obično kukuruzna kaša s govedinom ili umakom od povrća, piletina s grahom, krumpirom ili rezancima, riža i grah s umakom od povrća ili ribe - obrok koji život znači.

Rade ili prose

'Marijini obroci privlače gladnu djecu u učionicu. Oni pune njihove prazne trbuhe tako da imaju energije, mogućnost učenja i priliku za bolju budućnost. Obroci također pomažu obiteljima koje se muče da prehrane svoju djecu, istovremeno pomažući gospodarstvu cijele države, predstavljaju na svojim stranicama.

Vlasnici i pokretači programa prehrane u školi su volonteri u zajednici u državama u kojima daju hranu. Primjerice, u Malaviju ima više od 80 tisuća volontera koji se izmjenjuju u pripremi, kuhanju i posluživanju svakodnevnih obroka u školama. Gdje god je to moguće, poslužuju lokalno proizvedenu hranu. Time podržavaju ne samo lokalnu zajednicu i poljoprivrednike, već i šire gospodarstvo.

Istraživanja su pokazala da prehrana u školi ima niz pozitivnih utjecaja, jer djeca koja ne pate od gladi mogu izvući najviše iz svog obrazovanja. Oko 64 milijuna najgladnije djece u svijetu ne pohađa školu. Kako bi preživjeli, moraju raditi ili prositi. Čak i ako dospiju do učionice, glad utječe na njihovu sposobnost učenja', stoji na stranicama Marijinih obroka.

Znajući to sve, u projekt su se uključili treći razredi Gimnazije Dubrovnik, na poticaj ravnateljice Katarine Tolje i vjeroučiteljice Ane Matić. Razgovarali smo s Anom i dvije učenice trećih razreda, Ninom Miloslavić i Nikom Mlinarić. Obje su oduševljene sudjelovanjem, za koje se nadaju da će se nastaviti.

Nina Miloslavić, Ana Matić i Nika Mlinarić

Tonći Plazibat/cropix

Ljubav dopire svuda

- U svakoj školi smo imali neke projekte, a ovaj je započeo ove nastavne godine – kaže Ana, koja predaje vjeronauk u Gimnaziji i Medicinskoj školi. - To zapravo nije bila moja ideja, nego naše ravnateljice. Pitala me jesam li zainteresirana voditi taj projekt, za koji sam znala već prije jer je jedan od najpoznatijih na svijetu. Zadivljujuće je što je napravio Magnus MacFarlane-Barrow, osnivač i generalni direktor Marijinih obroka. U principu, dokazao je da se s jako malo može napraviti jako puno – kazuje Ana, slažući se sa sloganom udruge 'Jednostavno rješenje za glad u svijetu'.

Magnus MacFarlane-Barrow odrastao je u Argyllu u Škotskoj. Za Marijine obroke nadahnulo ga je Međugorje. Hodočašće u marijansko svetište u Bosni i Hercegovini 1983. godine obnovilo je katoličku vjeru Magnusove obitelji i navelo njegove roditelje da pretvore svoj pansion u molitveni centar ili 'Obiteljsku kuću molitve'.

- Učenike sam upoznala s dokumentarcem o njegovom radu 'Ljubav dopire svuda'. Snimljena su tri ili četiri dokumentarca, ali sam odabrala baš ovaj jer se u njemu pojavljuje poznati glumac Gerard Butler. Poznata je faca pa će se više dojmiti djecu – razmišljala je. - Počeli smo skupljati novac. Poražavajući je podatak za ljudsku civilizaciju da se sa samo 132 kune može hraniti jedno siromašno dijete cijelu godinu! Genijalno mi je što je Magnus povezao hranu i školovanje. Veliki broj roditelja u siromašnim dijelovima svijeta poslao je svoju djecu u školu samo zato što ondje neće biti gladni. Kad se u školama počela dijeliti hrana, postotak djece koja su počela pohađati nastavu u nekim je dijelovima svijeta porastao za 40 posto. Dođu u školu umorni i pospani, a nakon ručka im energija skoči i raspoloženi su za igru i učenje jer su nahranili mozak – kaže Ana.

Blagoslove uzimamo zdravo za gotovo

- Tijekom projekta skupili smo novac za hranu za 46-oro djece, a onda smo odradili još jednu akciju u kojoj su učenici sudjelovali i svojim trudom. Najlakše je dati novac, pa sam htjela da baš sudjeluju jer najlakše je dati svoj višak. Kad dam nekome 100 kuna, moj je frižider i moj ormar i dalje pun. Nisam dala svoj zadnji kaput, nego onaj koji mi se više ne nosi. Nije to - to.

- Odlučila sam da projekt bude za Valentinovo, koje pogrešno vezujemo za zaljubljenost. U kršćanskoj tradiciji sveti Valentin nije zaštitnik zaljubljenih, nego sveti Antun Padovanski. Htjela sam istaknuti da ljubav nije samo spolnost, nego i ljubav prema prijatelju, prema domovini, što se danas praktički ne smije ni reći, ljubav prema čovjeku u potrebi. Učenike i njihove roditelje uključila sam u akciju pravljenja kolača jer su tako sudjelovali na jedan osobniji način. Divno je bilo što smo se i mi malo podružili jer smo inače zatvoreni svatko u svoju učionicu. Na kraju smo svi bili oduševljeni, iako je sve skupa trajalo samo 20 minuta. Bilo je stvarno super – govori Ana o uspjehu projekta u Gimnaziji. Inače, dodaje, imaju jako puno akcija, ovo je bila samo jedna od njih, a u njima sudjeluje i do stotinjak ljudi. Ana spominje dvije osobe jer su dolazile u školu, dok su drugi radije ostali anonimni.

– Jedna od divnih osoba koje sam upoznala je Marinela Banovac Tolj koja je bila u Ruandi, a dolazila je na moje satove i svjedočila o svom iskustvu. To mi je bilo fantastično jer je u Afriku otišla o svom trošku, tijekom svog godišnjeg odmora i odlučila se za dio svijeta u kojem nikad nije bila i gdje nikoga niej poznavala, a riskirala je svoje zdravlje i život. Stalno je naglašavala da nije toliko važno doniranje novca, koliko zahvalnost što imamo roditelje, školu, prijatelje, svoj krevet... Jer previše toga uzimamo zdravo za gotovo. Gošća nam je bila i Mihaela Korać koja je bila u Keniji, kamo je otišla na isti način kao i Marinela u Ruandu i riskirala život i otmicu. Osvijestila je svima nama koliko smo privilegirani – prepričava Ana.

Ana Matić: Tijekom projekta skupili smo novac za hranu za 46-oro djece, a onda smo odradili još jednu akciju u kojoj su učenici sudjelovali i svojim trudom

Tonći Plazibat/cropix

Opravdavamo loše, osuđujemo dobre

– Mi ovdje imamo drugačije probleme, primjerice, ljudi misle, ako si napravio nešto dobro, da si glup ili imaš neke skrivene interese. Zanimljivo je i da, kad netko napravi nešto ekstremno loše, to se praktički ne smije nazvati lošim ili nemoralnim, nego mu se nađe milijun opravdanja. S druge strane, ako netko napravi nešto jako dobro, milijun puta ga se propita zašto to radi i koje su tu skrivene nakane – uspoređuje Ana.

Nina Miloslavić oduševljeno je prihvatila napraviti kolače za akciju, baš kao i Nika Mlinarić. Obje djevojke i dalje žele sudjelovati u ovakvim projektima.

– Profesorica nas je upoznala s Marinijim obrocima preko dokumentarca 'Ljubav dopire svuda' i željele smo pomoći drugima jer nismo prije znale za to. Ovo je bila prilika da se uključimo i nekome pomognemo, jer što je nama napraviti neki kolač i odnijeti ga u školu? A njima to puno znači jer će učenici koji kupe taj komad kolača, htjeli ga jesti ili ne, time donirati taj novac koji će pomoći nekome u Africi – kažu Nika i Nina.

– To će dijete započeti svoje školovanje, svaki dan imati obrok i neće biti gladno. Vjerujem da smo i mi svi barem jednom zaboravili uzeti novac za marendu pa doživjeli onaj osjećaj kako je to kad si gladan i ne možeš se koncentrirati – dodaje Nika. – A kako je tek njima koji danima ništa ne pojedu...

– Drago mi je da se podiže svijest o velikom problemu gladi u svijetu, da nas što više sudjeluje u tim projektima – dodala je Nina.

Referiramo se i na poznatu rečenicu da 'nije glad u svijetu jer ne možemo nahraniti siromašne, nego bogate':

- Biolozi se zgražaju nad rečenicom da je previše ljudi na svijetu. U ovom trenutku jedna milijarda ljudi gladuje, a može se proizvesti hrane za 20 milijardi – ističe Ana Matić. – Više nemamo nikakve argumente za opravdati glad. Jednostavno, netko je odlučio da se sva ta hrana koja se baci neće donirati. A ima svega za svakoga. Tu je i zgražanje nad ženama koje rađaju više djece, to su rečenice za koje uopće ne mogu vjerovati da se izgovaraju ili propagiraju. Ako je na svijetu bitna svaka biljka i životinja, zašto je čovjek nebitan? Valjda smo i mi tu iz nekog razloga – poentira.