Dogodilo se to u mnogim sportovima, ponovilo se, što ja pamtim, s dvadeset dva nogometna, trinaest rukometnih, sedam košarkaških, šest teniskih, tri atletska, dva gimnastička i s po jednim plivačkim, skijaškim i odbojkaškim trenerom.
Svi su oni tvrdili da je Božje nadahnuće neizostavan dio njihove igre. Isus je uvijek s njima. Isus je njihov najkorisniji igrač. Isus će, uvjeravali su nas zažarenih očiju, milostivo dati da oni osvoje olimpijsko zlato, ili nacionalno prvenstvo, ili nekakav kup, ili turnir.
I onda se to nije dogodilo. Usprkos asistenciji s nebesa, pobožni trener i njegova momčad napravili su skroman rezultat, završili na sedmom mjestu, ili ispali u četvrtfinalu, ili se ne bi ni kvalificirali.
Stvar bez sumnje
I do jedan nogometni, rukometni, košarkaški, teniski, atletski, gimnastički, plivački, skijaški i odbojkaški trener je ostao bez posla. Uprava kluba ili sportski savez smjesta su ga smijenili i s njim je obično odlazio i njegov pomoćnik, kondicijski trener, liječnik i fizioterapeut. Jedna kadrovska mjera ipak nikad nije napravljena, a ona je, razmislite li, logičnija od sviju.
Nakon neuspjeha u cijelom nizu sportova, u različitim ligama i prvenstvima, možda bi jednostavno trebalo smijeniti Isusa.
Mnogim se katolicima neće to svidjeti, ali stvar se tako mnogo puta dogodila da više ne ostavlja nikakve sumnje.
Koliko će još dobrih, školovanih, marljivih, organiziranih i odgovornih trenera ostati bez posla prije nego definitivno prihvatimo neumoljivu da Isus zbog nekog nedokučiva razloga ne voli hrvatski sport i neće ni malim prstom mrdnuti da naši momci i djevojke pobijede.
U vikendu iza nas to se ponovno dogodilo. Tko zna koji po redu vrsni sportski stručnjak propao je zbog jedne tragične metafizičke zablude. Rukometni izbornik Željko Babić, koji je još u srijedu usrdno zahvaljivao "svom prijatelju Isusu", prvo je u petak izgubio u polufinalu Svjetskog prvenstva, u subotu zatim i utakmicu za treće mjesto, a najkasnije do preksutra izgubit će, kažu upućeni, i radno mjesto.
Ispraznit će ormar i ladice pisaćeg stola, odnijeti obiteljske slike i sobne biljke, u njegovu uredu u prostorijama Rukometnog saveza u Haulikovoj 6 u Zagrebu ostat će samo raspelo na bijelom zidu.
Raspelo koje je Babić naslijedio od, treba li to uopće spominjati, jednako neuspješnog prethodnika i koje znatnije zacijelo neće pomoći ni njegovu nasljedniku.
Hadezeovska tika-taka
Možda bi neki naš klub ili reprezentacija jednu sezonu mogli odustati od Isusa i dovesti na klupu, tek za probu, Šivu, Alaha ili kakvo treće božanstvo?
Valja oprezno birati, bezbroj stvari može proći ukrivo vodite li nekakvu sportsku momčad. Pa i svaku drugu momčad. Pogledajte samo dvije naše velike političke stranke. I HDZ i SDP su posljednje godine promijenili trenera: prvi su najurili Tomislava Karamarka, drugi Zorana Milanovića, a rezultati im ne mogu biti različitiji.
HDZ se, na jednoj strani, sredio, uozbiljio. S Andrejom Plenkovićem na čelu struke hadezeovci su počeli dobivati utakmice. Redovito, disciplinirano treniraju.
Igraju na dodijeljenim mjestima i ne guraju se na tuđa. Nema tu soliranja, besmislenog driblanja, uvrijeđenih zvijezda. Taštine su obuzdane. Sve je tvrdo podređeno tečnom funkcioniranju sportskog kolektiva, milimetarski točnim dodavanjima, brzom prijenosu lopte, hadezeovskoj, kako su je novinari nazvali, tika-taki.
SDP-ova je momčad, na drugoj strani, u totalnom rasulu. Igrači se otvoreno bune protiv trenera Davora Bernardića. U svlačionici ga frustrirano psuju i gađaju bocama vode. Traže veću minutažu i bolju poziciju u momčadi. Optužuju trenera da je totalna politička neznalica, da je tup, nemaštovit, nema vizije.
Teška sudbina
U političkim strankama, kao i u sportskim klubovima, nakon serije lošijih rezultata neizbježno slijedi smjena trenera. Davor Bernardić nije pravo ni zaigrao prije nego su ga esdepeovci krenuli rušiti, no njegovi su protivnici, kako se čini, još malobrojni i neorganizirani.
Pravo iskušenje bit će na lokalnim izborima u svibnju. Tu će se odlučiti sudbina mladoga socijaldemokratskog vođe i mnogi kažu da ona neće biti dobra. Ipak, jednu stvar Bernardić ima uza se i ona bi mu mogla donijeti neočekivanu prednost.
Vidjeli smo ga na Badnjak u Katedrali. Bernardić je vjernik. Isus je na njegovoj strani. Osvjedočili smo se, to uvijek pomogne.