Andrej Plenković pokazao je odlike lidera. Smjenom trojice ministara iz Mosta koji su mu okrenuli leđa podvukao je crtu i postavio granicu preko koje junior partner u vlasti ne može ucjenjivati, ponašati se kao oporba i podmetati nogu Vladi. S ozbirom na tanku većinu koja HDZ-u ostaje bez Mosta u Saboru, ovaj je potez riskantan, ali promišljen i s jasnim ciljem.
Kao prvo, zadržavanjem odnosa s družinom Bože Petrova koja ni za što ne preuzima odgovornost, nego vodi jeftinu populističku politiku, Plenković ne može profitirati. I nije poanta u ministru financija Zdravku Mariću i tome je li svojim ranijom angažmanom u Agrokoru dao osobni doprinos kolapsu Todorićeva koncerna od kojega se sada trese cijela država. Moguće da je Marić znao što se zbiva u Agrokoru kada mu je HBOR 2016. dao kredit, i da je znao što se zbiva u siječnju kada nas je uvjeravao da je sve u redu. Ali možda i nije. Mi ne znamo što je bilo u Marićevoj glavi. A ne zna ni Most, piše Jutarnji list.
Poanta je što Most ničim konstruktivnim ne pridonosi rješavanju krize u koncernu Agrokor, već se ponaša kao da likuje što je na koljenima završila firma o čijoj sudbini ovisi 60.000 radnih mjesta. Dok HDZ traži rješenja za Agrokor (po ocjeni mnogih stručnjaka vrlo upitna, ali nitko nije ponudio ništa bolje), Most koristi situaciju ne bi li Plenkovića - jednog od rijetkih političara kojega se ne može povezivati s Todorićem, prikazao kao njegova spasitelja.
Koalicija s Mostom je od prvoga dana jalova. Od ucjena i forsiranja Mostovih zakona iako na istu temu radi Vlada, preko igre toplo-hladno kada oporba počne ljuljati stolce HDZ-ovim ministrima, do izbjegavanja bilo kojeg ideološkog pitanja o kojem Vlada mora zauzeti stav. Zadnji slučaj bilo je Petrovljevo izbjegavanje odlaska u Jasenovac pod izlikom službenog puta u Bratislavu.
Drugo, smjena trojice ministara iz kvote Mosta uslijedila je nakon što je vrlo sličnu stvar učinio u HDZ-u. Natjeravši Zlatka Ževrnju da odustane od kandidature za splitsko-dalmatinskog župana jer se kompromitirao namještanjem koncesije za plažu Zlatni rat na Bolu firmi bez prihoda i iskustva, Plenković je poslao poruku da inzistira na redu u HDZ-u. Nakon toga lakše je iste kriterije primijeniti u Vladi. Oba su poteza naišla na otpore i val nezadovoljstva, ali je njima Plenković pokazao da je u stanju donositi odluke i biti lider.
Treća važna odluka jest da ne srlja odmah u prijevremene parlamentarne izbore. Time je Plenković dobio nekoliko stvari. Najvažnije je da nećemo završiti u svjetskim medijima s viješću o još jednom padu Vlade, krizom vlasti i za deset dana se suočiti s padom kreditnog rejtinga. Odluka je od velikog značaja i za rješavanje krize u Agrokoru, a činjenica da ćemo jesen dočekati s aktualnom Vladom bitna je i zato što se ima tko postaviti prema Sloveniji s kojom je nakon odluke arbitraže opet otvoreno pitanje granice, kao i graničnog režima, a na što se nadovezuje turistička sezona koju bi mogao ugroziti Agrokor kao i gužve na granicama.
Kao četvrto bitno valja spomenuti da je odluka o očuvanju aktualne Vlade ujedno pretpostavka da se lokalni izbori održe u koliko-toliko normalnoj atmosferi i ne budu opterećeni sukobima i ideološkim pitanjima koja prate parlamentarne.
Peto, a po važnosti na samome vrhu, jest da si je Plenković eliminacijom Mosta i očuvanjem Vlade, pa makar ona počivala na vrlo tankoj većini u Saboru, osigurao prostor za stvaranje reda u vlastitoj stranci. Slučaj Ževrnje i pobuna HDZ-ovaca u zagrebačkoj organizaciji samo su najsvježiji primjeri koji pokazuju da Plenković ne kontrolira cijeli HDZ. Očuvanjem Vlade predsjednik HDZ-a si je dao vremena da odradi lokalne izbore, a da nakon njih presloži snage unutar stranke u svoju korist. A to si može priuštiti jer, premda mu je u Saboru ostala većina koja visi o niti, u ovom času nema nikakvih bitnih odluka koje bi parlament morao potvrditi. Uostalom, Sabor je ionako radi lokalnih izbora planirao zastati s radom, a onda od 15. lipnja slijedi ustavna stanka koja traje do 15. rujna.
Do tada će se već puno toga riješiti, lokalni izbori će dodatno odrediti snagu političkih stranaka, i Plenković će imati puno jasniju sliku o tome kakav mu je manevarski prostor. Moguće je da tada isprovocira prijevremene izbore i nakon njih pokuša formirati novu stabilnu Vladu. Ta je opcija izgledna ako turistička sezona bude uspješna, Agrokor preživi, a njegovi kandidati dobro prođu na lokalnim izborima.
Što se tiče glasanja o povjerenju ministru financija Zdravku Mariću, Plenković se u ovome trenutku ni oko toga ne treba previše zamarati. Naime, da bi Marić bio smijenjen potrebna je većina od 76 zastupnika, no tu većinu mora skupiti SDP. Neovisno o tome kako će proći glasanje o Mariću, na jesen će se svakako rekonstruirati Vlada, teško će na dužnosti ministra financija ostati osoba koja se izuzela od odlučivanja u Agrokoru - slučaju koji je prioritet svih prioriteta, piše Jutarnji list.