.jpg)
Ovo je priča o borbi dugoj gotovo 20 godina. Točnije, o obitelji Marine i Nenada Medaka iz Metkovića, koji su još 1997. na prijevaru uvučeni u dužnički odnos tako što je netko falsificirao Nenadov potpis na ugovoru o kreditu.
Priča zapravo ide ovako: nekadašnji Nenadov radni kolega iz Metkovića podigao je 15. srpnja 1997. godine kredit u iznosu od 100 tisuća njemačkih maraka kod ondašnje Dubrovačke banke (kasnije OTP). Taj je dug u međuvremenu narastao na više od dva milijuna kuna, računajući ugovorenu kamatu od 11 posto te zakonske zatezne kamate.
Punih osam godina, otkako je 13. siječnja 2009. s Općinskog suda u Metkoviću stigla zabilježba ovrhe na njihovu kuću, traje borba obitelji Medak koja pokušava dokazati da je potpis na ugovoru falsificiran, tj. da ga Nenad nikada nije potpisao!, piše Slobodna Dalmacija.
– Taj je dug tada iznosio 850 tisuća kuna, a koliki je danas, strah me je i pomisliti! Dobivanjem te zabilježbe naš se život u trenutku prometnuo u deveti krug pakla. Ne bi ni Dante bolje to napisao. Od tog trenutka pokušavamo na sve legalne načine dokazati da moj suprug nije supotpisao nikakav dokument, odnosno ugovor o kreditu.
Čak i od Centra za kriminalistička vještačenja "Ivan Vučetić" u Zagrebu imamo službeni nalaz vještaka, prema kojemu je razvidno da je Nenadov potpis falsificiran. U svakoj normalnoj državi to bi bilo dovoljno za odbacivanje svake sumnje u počinjenje nekog kaznenog djela, samo u Hrvatskoj to nema nikakvu vrijednost! – govori Marina Medak.
Revizija postupka
Nalaz iz "Ivana Vučetića" obitelj Medak dobiva 2013. godine.
– I umjesto da nam tada vrate naš život, koji su nam ukrali prevaranti i kriminalci, mi i dalje, sljedeće četiri godine, sve do današnjeg dana moramo strepiti hoćemo li sljedeću noć morati spavati pod vedrim nebom ili moliti koga da nas udomi. Svaki dan se budimo i svaku noć liježemo s mišlju da nam to može biti zadnji dan u našim posteljama – kaže Marina.
Naravno, obitelj Medak slučaj je dala na Općinski sud u Metkoviću još 2009. Taj sud tek 2014. donosi prvu presudu u njihovu korist.
– Kad su vidjeli odgovor iz "Ivana Vučetića", nisu ni mogli drugačije presuditi nego da je ugovor ništetan. Međutim, tada su se odvjetnici OTP banke žalili i ta žalba ide na Županijski sud u Dubrovnik, koji nakon malo više od godine dana donosi odluku da ugovor nije ništetan, nego nepostojeći.
To je značilo da mi nemamo pravo na žalbu, nego samo na reviziju postupka na Vrhovnom sudu RH. Zahtjev za reviziju Vrhovnom sudu je poslan u studenome 2014. i još uvijek čekamo na odluku – govori Marina.
Sedam dana nakon zahtjeva za revizijom postupka, te 2014. obitelj Medak Općinskom sudu u Metkoviću podnosi tužbu za nepostojeći ugovor, kako je to u svojoj presudi rekao Županijski sud u Dubrovniku.
– Sud u Metkoviću ponovno presuđuje u našu korist i kaže da je ugovor nepostojeći, ali se na tu presudu ponovno žale odvjetnici OTP banke. Predmet, naravno, opet dolazi na Županijski sud u Dubrovniku, koji poništava prvostupanjsku presudu i vraća je na ponovno suđenje.
Tu odluku dobili smo sasvim slučajno prije nekoliko dana, kad je moj sinJoško otišao na sud u pitati što je s predmetom. Onda su mu dali tu presudu, ali naš je odvjetnik još nije službeno primio – kazuje Marina.
U novoj presudi Županijskog suda u Dubrovniku, suci koji su donijeli presudu pozivaju se na solemniziranu mjenicu iz 2003., koju Nenad nikad nije potpisao kod javnog bilježnika u Metkoviću.
Svima smo pisali, ali uzalud
– Kako na ugovoru piše da je sve ovjereno i potpisano kod javnog bilježnika u Metkoviću, najnormalnije je bilo da i provjerimo postoje li zaista kod tog javnog bilježnika potpisi mojeg supruga. Uvidom u knjige kod javnog bilježnika nisu pronađeni nikakvi potpisi mojeg supruga, a taj javni bilježnik je po nalogu suda i donio svoje knjige na uvid sudu i jasno su vidjeli da potpisa nema.
Ali, očigledno nikoga nije briga za to. Nikada nitko od sudaca nije spomenuo ove knjige javnog bilježnika, kao da im to nije ni bitno – kazuje Marina.
Umjesto da vode normalan život, kakav su vodili do kobne 2009., i da se brinu o svoje troje djece i četvero unučadi, Marina i Nenad se "pod stare dane" moraju boriti s hrvatskim pravosuđem i živjeti u strahu o budućnosti.
– Ma, kakav strah! Ne bojimo se mi nikoga, samo Boga, ali živimo na pragu ludila. Znamo da ništa nismo krivi, znamo da smo pošteni, jer smo tako odgajani, a zli ljudi su nam od života napravili pakao. Ne znamo više kome se obratiti, koga moliti za pomoć, jer ovo što se nama događa nije normalno.
Pisali smo i bivšem premijeru Vlade RH Zoranu Milanoviću, bivšem ministru pravosuđa Miljeniću, zatim bivšem ministru Šprlji, razgovarali smo s HHO-om, s Ministarstvom branitelja, jer je moj suprug dragovoljac Domovinskog rata i ratni vojni invalid, ali ni od koga nema pomoći.
Bojim se i pomisliti što mi je suprug u stanju napraviti, on je izvan sebe. Izgleda da će svi zatvarati oči pred našim problemom dok se ne dogodi neka tragedija, a kad se dogodi, reći će da je to napravio još jedan "ludi branitelj". Gdje je ta pravda u Hrvata?! – pita se Marina.
Najnoviji šok: 12.500 kuna sudskih troškova
Od stresa i svega proživljenog, obitelj Medak je doslovno oboljela.
– Ja sam 2011. operirala dobroćudni tumor maternice, da bi mi se nakon toga pojavile izrasline na debelom crijevu i čvor na štitnjači. Suprug pije tablete za smirenje, i to u količinama koje nitko normalan ne može shvatiti. Strašno trpe i naša djeca, Renata, Monika i Joško, koji sve teže podnose ovu kalvariju i boje se za nas.
Tužna sam jer se moj suprug borio za ovu državu, a ona je nekome majka, meni i mojoj obitelji maćeha. Nismo zaslužili ovo što nam se događa i samo molim Boga da se sve što prije završi – očajna je Marina Medak.
Njihova borba s bešćutnim sustavom ispričana je i u dokumentarnom filmu redatelja Nevena Hitreca znakovita naziva "Ovrha", koji je premijerno prikazan na ZagrebDoxu.
Inače, Nenad je sam kod kuće u Metkoviću. Marina radi u Dubrovniku, kći Renata u Splitu, kći Monika je udana, a sin Joško studira i radi u Dubrovniku.
– Borimo se kako znamo i umijemo da preživimo, jer ovo nije život... Po zadnjoj presudi moramo platiti 12.500 kuna sudskih troškova, i to u roku od 15 dana! Ova farsa, kako je drugačije nazvati, iscrpila nas je i psihički i fizički i materijalno.
Svaki dan molim krunicu i samo me vjera u Boga još uvijek drži na životu. Ja mislim da mi u ovoj državi nećemo dobiti pravdu u našem slučaju i da nas čeka suđenje u Strasbourgu, a onda će tu presudu u našu korist platiti RH i namiriti sve troškove. Ali, tko će nam vratiti zdravlje? – na kraju se pita Marina, piše Slobodna Dalmacija.