Rijetku priču o ljudskoj dobroti, ovih je dana objavila Al Jazeera Balkans, a tiče se djevojke koja je odlučila otplatiti dugove onih ljudi kojima je to vjerojatno najpotrebnije, prenosi Jutarnji.hr.
Mala, obična prodavaonica u selu, u suvremeno doba globalizacije, suprotno svim ekonomskim logikama, opstaje, započinje svoju priču Alen Jazić za Al Jazeeru Balkans.
Vjerojatno je Balkan po tome izuzetak. Jedan od razloga što ne gubi interes mušterija je čuvena "teka koja trpi veresiju" kupaca financijski nemoćnih da odmah plate, uglavnom osnovne životne potrepštine. Vlasnici tih i takvih trgovina imaju posebnu definiciju za svoj način rada.
- Mi smo oni koji održavaju socijalni mir u zemlji. Kupci koji nemaju novca u datom trenutku ne mogu otići u velike trgovačke centre. Dođu nama i upitaju mogu li uzeti robe u vrijednosti 100 konvertibilnih maraka. Odobrimo im, kupe i ubrzo podmire dug. Sljedeći put pitaju za 150 KM. Damo im i tako se to vuče, kaže Almir Garagić, čija je supruga vlasnica male trgovine u Arnautovićima pored Visokog. Upravo u taj dućan u četvrtak je došla jedna djevojka sa specifičnim zahtjevom upućenim zaposlenici Selmi Kovač, koja se zatekla u smjeni.
- Taj 15. lipnja za mene je najsretniji ili najtužniji dan. Lijepi mubarek mjesec ramazan, mjesec darivanja. U 16:30 u radnji mirišu topli somuni i daju posebnu čar. Gledala sam na parking kako dolazi auto i izlazi osoba koju nikada nisam vidjela ni čula. Ulazi u dućan i, ne predstavljajući se, pita za vlasnike. Blago, tihim glasom, pita me da li dajemo robu na veresiju, imamo li dužnika i čuvenu teku. Na moje začuđeno 'da' odgovara kako bi željela da je očisti do trenutka njenog ulaska u trgovinu, kako bi svi dugovi bili regulirani. Kod mene šok i nevjerica. Pitam se da li su to oni dobri ljudi za koje smo čuli da postoje, ali se ne sreću. Svi su mi osjećaji bili pomiješani, a bilježnica riješena! - priča Selma.
- Odlazi stranac, a toliko dobroga ostavlja iza sebe. Želim joj svako dobro, a u isti moment razmišljam kako reći mušterijama da nema duga i kakvu će to reakciju izazvati. Kako sam nekome govorila da više nemaju duga, tako su me gledali u nevjerici. Bilo je suza i zagrljaja od kojih mi se srce slamalo. Neka ovo bude ogledalo da uvijek treba dijeliti i činiti dobro. Neka Uzvišeni nagradi osobu ili osobe najvećom nagradom na oba svijeta - kaže Selma, dodavši kako se nada da će veresija-teke konačno nestati. Njenu priču potvrđuje vlasnica radnje i iznosi svoj pogled na nesvakidašnji događaj:
- Kada mi je djevojka to rekla, iskreno, nisam mogla vjerovati. Uzela sam dvije bilježnice, izašli smo ispred radnje i počeli zbrajati. Došli smo do cifre od 4.400 KM. Sve je podmirila do posljednje marke. Meni su suze potekle. Ne mogu reći da mi nije do novca. Odmah sam u sebi pomislila: 'Bože, čime sam zaslužila da mi se to desi?' Nije to mala stvar, prekrižila sam više od stotinu dužnika. Djevojka koja je platila njihove dugove uslikala je bilježnicu, pozdravila se i otišla. I kažem: da im dragi Allah dadne sve što se poželjeti može! Zdravlje, pa sve ostalo. Zar još uvijek postoje takvi ljudi? Ne mogu riječima objasniti kako su mene obradovali, a onda mogu misliti kako su obradovali toliki narod - priča i danas iznenađena Habiba Garagić, vlasnica dućana koji posluje od 2007. godine.
Kaže kako su kupci podmirivali svoja dugovanja, ali da ih uvijek iznova naprave. U dućan u tom trenutku ulazi Omer Babić, susjed i redovni kupac. Sluša o čemu razgovaramo i nudi svoje razmišljanje:
- Svaka joj čast! TKo god da je. Neka joj Bog dadne još toliko! Ja nisam bio dužan i upisan u bilježnicu, ali mi je drago zbog naroda - kaže Babić.
Slična situacija bila je i u narednom selu, Uvorićima. Vlasnica tamošnje trgovine Mirzeta Trako opisuje jedan ramazanski dan koji će ipak imati svoju specifičnost.
- Do mene je došla radnica kazavši kako je u radnju ušla djevojka i pitala dajemo li robu na veresiju i upisujemo li u bilježnicu. Potvrdno sam odgovorila, misleći da ona traži da uzme nešto robe. Od mene je tražila da vidi bilježnicu i da zbrojimo cifre. Nisam znala kako da se postavim. Tko je ona i što hoće? Nije mi se ni predstavila. Počela sam zbrajati kada smo došli do 2.010 maraka, stala sam i rekla da je to to. Nisam dala da nepoznata osoba vidi imena iz bilježnice, zbog susjedstva. Izvadila je pare i otišla. Ja sam ostala sva izgubljena, u šoku. I sada sam - rekla je poručujući da nitko od bivših dužnika do momenta dolaska novinarske ekipe nije upoznat da je obrisan iz bilježnice.
Mi smo imali više sreće u susjedstvu, piše dalje Jazić za Al Jazeeru. Sreli smo sredovječnog muškarca koji stidljivo govori o jučerašnjem aktu dobročinstva. Ne želeći da se spominje njegovo ime, kaže kako "sada lakše diše i kako će zapamtiti ovaj ramazan", dižući ruke u znak zahvale Uzvišenome i anonimnom donatoru.
Iz Al Jazeere su potom kontaktirali još desetak dućana na teritoriju općine Visoko i dobili slične odgovore. Neke od trgovina već su na izloge istakle poruku onima iz "teka" da je njihov dug podmiren. Sada, kažu, čekaju reakcije, a ne sumnjaju da će se tek nagledati sretnih lica.
Također kažu da je djevojka išla od dućana do dućana i sve što je htjela reći o donatoru jest "da želi da se poštuje dobra namjera onoga tko takve stvari radi i da se obratimo trgovinama po cijeloj općini".