Da nije bilo doktora Jakšića, moje dijete, moja curica od godinu i pol bila bi mrtva. I to zbog drugog doktora Eterovića, koji nas je trajektom poslao u Split na Hitnu pomoć, a dijete se otrovalo arielom – uplakano, još uvijek pod velikim šokom u jednom dahu pokušala nam jeTea Lukšić, majka djevojčice koja se dva dana borila za život, ispričati moru koja je srećom okončana – sretno.
A sve se zbilo u četvrtak ujutro, na praznik Tijelovo, koji je obitelj Lukšić iz Splita provodila u svojoj vikendici u Sutivanu, na otoku Braču.
- U kući sam bila sa kćerkama, osmogodišnjomTinom i 1,5 godišnjom Toninom. U kupaonici sam u 9.30 sati prala zube, a Tonina je bila uz mene. No kako nam je u Splitu sve blokirano dječjim zaštitama, a u vikendici nažalost nije, ona je otvorila ormarić i u trenu, u hipu stavila u usta kapsulu tekućeg deterdženta za rublje ariel i pregrizla je.
Nisam joj ga uspjela izvaditi iz usta, nešto je progutala, pa sam panično zvala u pomoć.
Skočio je moj otac Željko Blažević i dijete smo odvezli autom u Supetar, na Hitnu pomoć – iznosi nam detalje ove stravične priče 33-godišnja Tea, koja je smatrala kako će joj liječnici na Hitnoj pomoći odmah i pomoći. No nije slutila kako se tek tada zahuktavaju problemi i opasnost da joj dijete – umre!
Strava u salonu
- U 9.50 sati smo već bili u Hitnoj, u čekaonici je bilo pet-šest starijih ljudi, no kako je Tonina u mojim rukama već bila malaksala, odmah sam ušla kod doktora vičući da mi je dijete otrovano, no doktor Eterović me samo vratio nazad u čekaonicu, kazavši mi da sjednem. Je l' možete vjerovati u to? No nisam imala izbora, sjeli smo slušajući doktora, no dijete mi je nastavilo povraćati, izbacivala je pjenu na usta, posivila je...
I opet je Tea sa ocem Željkom, te kćerkom Tinom, ušla kod doktora Eterovića, u rukama držeći otrovanu Toninu, vičući kako dijete umire.
- Odgovor nas je prenerazio, no tada nismo mogli o tome puno razmišljati. Malenoj smo trebali spasiti život. A doktor mi kaže: Čujte, imate trajekt u 10.30 sati pa idite u Split na Hitnu.
Nono Željko je sjeo u auto i kćerku s unukama odvezao do trajekta, zaobilazeći veliku kolonu automobila koja je čekala na ukrcaj, i zahvaljujući djelatnicima Jadrolinije bez problema su, preko reda prvi ušli u trajekt, čekajući partencu.
- Smjestili smo su u salon trajekta, ali je Tonina i dalje povraćala, pjenila se... Skinula sam s nje šporku robu, već se i cijeli salon digao kako će pomoći mom djetetu, i tada mi je prišao tehničar, nažalost ne znam mu ime, i doktor Jakšić, koji je iz noćne smjene išao doma trajektom. Reagirali su i kazali da malu moramo do Splita prebaciti gliserom za hitne slučajeve, koji je vezan tu uz trajekt – priča nam dalje Tea, pokušavajući dočarati te trenutke presudne za život njene curice:
- Vani je padala kiša, a ja trčim iz trajekta do glisera s Toninom koja je na sebi imala samo pelenicu, jer smo joj skinuli šporku robu od povraćanja. I tada sam tek shvatila kako je uz mene i Tina, na stariju kćer sam u panici skroz zaboravila. Ajme... I moram reći veliko hvala jednom od taksista u trajektnoj luci, ne znam tko je no pronaći ću ga i zahvaliti mu se osobno. Zamolila sam ga da Tinu odveze do Sutivana, do bake, a on mi je spremno dodao i šugaman da prekrijem Toninu, uzeo Tinu za ruke i odvezao je doma.
Ove emotivne trenutke pokušavala nam Tea ispričati bez prekida i jecaja, no svako malo plač je prekine, ali se ne da smesti nižući dalje detalje nevjerojatne borbe za život svog djeteta:
- Ne znam koliko smo se vozili gliserom do Splita, meni je svaka sekunda trajala kao vječnost. Samo se sjećam kako je doktor Jakšić uporno govorio kapetanu broda da vozi brže, brže... Tehničar mi je pomagao oko kćerke, ona se već gubila, kolutala očima, povraćala i dalje, a mi smo je štipali da ne padne u nesvijest.
Doktor Jakšić je već obavijestio Hitnu u Splitu pa su nas kola čekala u lučici Zenta, Toninu su odmah preuzeli.
Predugi sati čekanja
U bolnici su nas ostavili u čekaonici, dva sata nismo znali što se događa, tek sam poslije doznala kako su mi dva puta dijete oživljavali, stavili u induciranu komu, spašavali joj život. A zamislite da smo poslušali doktora Eterovića, mi bismo još bili na trajektu, posred Bračkog kanala bismo plovili, s otrovanim djetetom...
Ne dopušta sebi majka Tea ni da promišlja što bi se dogodilo da nisu Toninu ukrcali na gliser, jer je djevojčica još na intenzivnoj njezi splitskog KBC-a, na pedijatriji. U petak je srećom "skinuta" s aparat. Iako ima oštećenja i prvog i drugog stupnja (od tri moguća) jednjaka i želuca, više nije životno ugrožena.
– Svaka je minuta za spas moje Tonine bila bitna i hvala što je na trajektu bio doktor Jakšić.
Zahvalila sam mu se, a on je svaki dan i zvao splitsku bolnicu provjeravati što je s djetetom. Hvala i djelatnicima splitske bolnice, tako su brižni za svoje male pacijente. Srećom, moja curica je spašena, no što je sa ostalom djecom na otoku, koja ovise o brzoj reakciji? Svi nam kažu da se u ovom slučaju trebao dignuti i helikopter, a ne nas slati trajektom koji vozi 50 minuta do luke – rezimirala je Tea Lukšić.
Sada je sretna uz svoju malu Toninu, te supruga Edija, koji se zbog svoje curice hitno vratio iz Italije.
DRUGA STRANA PRIČE IZ USTA DR. TIHE ETEROVIĆA I DR. IVICE JAKŠIĆA ZVUČI OVAKO:
- Bio je praznik i kolega Jakšić i ja smo se u ambulanti u Supetru mijenjali u 10 sati. Upravo u trenutku kada sam ulazio u ambulantu, u njoj su s dr. Jakšićem bile majka i ta djevojčica. Meni su pokazali istu kesicu kakvu je progutala.
Dijete je vanjskim pregledom bilo u dobrom stanju. Istini za volju, jednom je ispred nas povratila, ali sveukupno stanje je bilo zadovoljavajuće. Kako je to bilo oko 10.15 sati, a u 10.30 sati iz Supetra za Split ide trajekt, ja sam majci predložio da trajektom idu za Split, jer u tom trenutku nije bilo indikacija za putovanje gliserom Hitne pomoći put Splita.
Kako je dr. Jakšić upravo napuštao svoju smjenu i kako je s njime u Split išao i medicinski tehničar koji je također dežurao, rekao sam majci da će im u pratnji biti njih dvojica, te da će reagirati ako to bude potrebno - kazuje dr. Eterović.
Tako je i bilo. Majka, kći, liječnik i tehničar ukrcali su se u trajekt.
- Kada su ušli u trajekt djevojčici je u salonu trajekta pozlilo i tada me kontaktirao dr. Jakšić i rekao mi, kako će oni ipak put Splita krenuti gliserom, što sam mu ja potvrdio - kazuje dr. Eterović.
Evo i dr. Jakšića:
- Kada smo se ukrcali u trajekt do mene je došao medicinski tehničar koji je sa mnom dežurao noć prije. Rekao mi je da je djevojčici pozlilo i da misli da moramo u Split gliserom. Pogledao sam odmah djevojčicu i odlučio da moramo gliserom u Split, jer se radi o bržem prijevozu - rekao je dr. Jakšić.
Ostalo je pitanje kako bi sve ovo završilo da je djevojčici pozlilo negdje na polovini bračkog kanala, pa da se trajekt morao vraćati put Supetra ili da je do Splita ostalo još podosta vožnje trajektom.