Teško je zamisliti da bi turizam koji buja već sutra našom krivicom mogao doživjeti potpuni krah. Istina, Split i Dubrovnik su “zakrčeni” fureštima, Hrvatska turistička zajednica bilježi rekordan broj noćenja u Dalmaciji, govori se i o milijardu eura više u poračunu, no sve što ima svoje lice, skriva i naličje, piše Slobodna Dalmacija.
Osim, dakle, što rentijeri, ugostitelji, prijevoznici i svi drugi iz turističkog sektora pune džepove – građani koji nemaju izravnog doticaja s priljevom deviza - osjećaju ga itekako na svojoj koži: cijene kvadrata rastu u nebo, za dvije tisuća eura po četvornom metru u Splitu se više gotovo ne može kupiti ništa, a o Dubrovniku ne treba ni trošiti prostora; famozna kava na Stradunu je trideset i pet kuna, "pjat" tjestenine u Splitu osamdeset i pet, pa ti živi.
Pisali smo već i o cijenama podstanarstva koje rastu, i o studentima koji "pod mus" prvih dana lipnja moraju napustiti svoje iznajmljene sobice, no turistički bum je urodio još jednim problemom sociološke naravi; on je, naime, bitno poremetio i međuljudske odnose.
Ta pogledajte; taksisti samo što se nisu počeli ganjati međusobno, kao i iznajmljivači i susjedi koji ne iznajmljuju, jer jedni žele svoj mir, a drugima je stalo do zarade koju donose gosti što znaju biti bučni, razuzdani, i to najčešće u sitne sate.
Upravljanje destinacijom
Novinari su svjedoci da je svakoga dana sve više poziva u redakciju kojima je povod turistička stihija, jer je, primjerice, dim iz fumara fast fooda nadimio stan u Getu ili se pijani Englezi šetaju Rivom. Mogu li se bilo kakvim mjerama te stvari vratiti u "škvaru", a opet, da ne "potjeramo" strance zahvaljujući čijem novcu naša ekonomija drži glavu iznad vode - pitamo profesoricu Lidiju Petrić s Ekonomskog fakulteta u Splitu, autoricu knjige "Upravljanje turističkom destinacijom".
- Na to se pitanje ne može dati jednostavan odgovor jer je problem vrlo kompleksan. No, i moji kolege i ja stalno ponavljamo onu sintagmu o partnerstvu onih koji od turizma žive i onih koji s turizmom nemaju nikakvog dodira. A kad grintamo na to kako se gosti ovdje ponašaju, onda treba imati na umu da je domaćin taj koji kroji pravila - kaže prof. dr. Petrić, no dodaje da to ne znači da ovdje pravila koja određuju cijelu silu odnosa što se zrcale i u turističkoj sezoni - ne postoje.
- Dapače, ja bih rekla da smo i preregulirani, ali je kontrola zakona i propisa koji se odnose i na ponašanje domicilnog stanovništa i gostiju - izostala, ili je uopće nema, i ako se ovakvo stanje nastavi, uvjerena sam da će naš turizam doživjeti krah - kaže dr. Petrić.
To što nam se događa na žnjanskom platou ili s divljom gradnjom, iako postoje urbanistički planovi i zakoni koji predviđaju kazne za prekršitelje - govori u kakvom kaosu živimo i koliko smo, nažalost, divlji kao narod i skloni nekoj vrsti samouništenja.
Otrcano je ponavljati da institucije moraju raditi svoj posao, ali to je tako kad ga očito ne rade. Zna se koliko mogu biti veliki štekati ili gdje se ne smije hodati gol do pojasa, ali nema onih koji bi odrezali kazne i poslali poruke da ovdje funkcionira pravna država - veli dr. Petrić, pa upozorava da na takav način režemo granu na kojoj sjedimo.
Kaos na djelu
- A odlučili smo, kako stvari stoje, nastaviti na njoj sjediti idućih sto godina, međutim, na ovakav način već sutra možemo sve ugroziti. I nije istina da ne postoje strategije razvoja turizma, niti mi po tome pitanju zaostajemo za drugima u Europskoj uniji, samo se u nas to što stručnjaci predlažu ne provodi ili se provođenje ne nadzire, ključan je taj monitoring, jer kad i domaći i stranci shvate da ga nema ili da on ne funkcionira, onda imate kaos.
I onda se u tom kaosu svi ponašaju kao divljaci jer su svjesni da nema kontrole, a kažu se da su narodi djeca velika, a kako djeca ne mogu živjeti bez kontrole, tako ne može ni narod - poentira Lidija Petrić.