Političare ljudi ne vole. Štoviše, često ih i preziru. Politika im se gadi, kažu. U sve se miješa, nigdje ne možeš uspjeti ako nemaš političku vezu, političari su redovito najnepopularnije osobe, kritizira se svaki njihov potez.
No, ipak, rado Hrvat ide u politiku.
Nije li paradoksalno da s jedne strane Hrvati kažu da ne vole političare i politiku, a s druge strane u četiri je najveće hrvatske političke stranke učlanjeno gotovo 330 tisuća ljudi.
HDZ, prema zadnjim podacima, ima više od 210.000 članova, SDP 36.000, HNS 40.000, a HSS 38.000. Kad bismo pribrojili i sve druge stranke, brojka sigurno premašuje 350.000.
Toliko stanovnika imaju Split, Rijeka i Osijek zajedno.
U političkim strankama zaposleno je 220 ljudi na čije se plaće godišnje troši 25,8 milijuna kuna.
Evo još jednog fenomena koji možda najbolje demantira uvriježeno mišljenje da Hrvati ne vole politiku. Samo na posljednjim lokalnim i parlamentarnim izborima kandidiralo se gotovo 50.000 ljudi. Riječ je o nevjerojatno velikom broju, kao da se na izborima kandidirao cijeli Slavonski Brod, šesti grad po veličini u Hrvatskoj.
Od najniže lokalne do najviše državne razine, izračunali su u stranci Pametno, u Hrvatskoj ima više od 11 tisuća profesionalnih političara.
Hrvatska, prema službenim podacima Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, ima 2861 državnog dužnosnika te još 67 rukovodećih službenika koje imenuje Vlada. Riječ je o zaposlenicima Vlade i njezinih tijela, Sabora, Ustavnog suda, različitih zavoda, agencija i ustanova, predsjedničkih dvora... Ukratko, najviših državnih dužnosnika.
Jer, politika je u Hrvatskoj, ali i u drugim državama, biznis koji ne može propasti.
Što donosi profesionalno bavljenje politikom?
Prije svega, redovita i solidna primanja.
Mandat traje četiri godine i za to vrijeme redovito primate plaću bez straha da će “firma” za koju radite propasti. Prihodi su dosta stabilni. Iako bi se moglo reći da su hrvatski političari plaćeni ispod prosjeka drugih država Europske unije, ako ste na istaknutoj poziciji u državi, u Vladi, Saboru i drugim tijelima, uz plaću od 14.000 do čak 28.000 kuna imate i brojne druge beneficije i dodatke.
Drugo, donosi određene povlastice, osim materijalnih i društvene.
Pozivaju vas na društvene i kulturne događaje za koje ne morate platiti ulaznicu, ne morate čekati u gužvama na autocesti jer vas u službenom vozilu voze pod rotirkama (najviši dužnosnici), imate na raspolaganju službeni zrakoplov, ne plaćate smještaj u hotelu, rijetko kada sami plaćate ručak, ljetujete u državnim rezidencijama, imate na raspolaganju sve moguće veze...
Treće, donosi, čak i na najnižoj lokalnoj razini, moć, ili barem osjećaj moći.
Kada je riječ o najvišim lokalnim dužnosnicima, na plaće 20 župana godišnje se u bruto iznosu potroši 8 milijuna kuna, a prosječna plaća iznosi 17.000 kuna neto, kao što ima i jedan ministar u Vladi. Ta plaća može biti i veća, pa tako župan Virovitičko-podravske županije mjesečno prima 18.400 kuna. Za sve gradonačelnike i načelnike pak godišnje potrošimo nešto više od 77 milijuna kuna u bruto iznosu. Županije zapošljavaju nešto manje od 2000 ljudi, a gradovi i općine oko 12 tisuća. U jednoj računici koju je prije četiri godine radio Jutarnji list, ispada da se sa svakom promjenom vlasti u četiri godine broj zaposlenih (ne samo u upravi nego i u lokalnim komunalnim tvrtkama i ustanovama) poveća za čak 10.000 novih ljudi, jer svaka nova vlast uhljebljuje sebi odane stranačke poslušnike.
Plaće najviših lokalnih dužnosnika nešto su veće od ministarskih. No, to ovisi i o samoj lokalnoj samoupravi. Tako, primjerice, najveću plaću ima Hrvoje Košćec u Svetom Ivanu Zelini i iznosi 19.200 kuna, gotovo kao premijer Plenković...
