Pustolov Davor Rostuhar je nadomak svog cilja, od Južnog pola ga dijeli svega 45 kilometara, a do sada je na temperaturama i do -50 prohodao sam bez ikakve vanjske pomoći nevjerojatnih 1116 km! Za sobom vuče teške saonice sa hranom., bori se s vjetrom i ništa ne vidi, ali hoda i dalje. Za kraj je pripremio hrvatsku zastavu koju će zabosti na Južnom polu i bocu whiskeya.
'DOŽIVIO SAM NEVJEROJATNO SMRZAVANJE'
- Svaki dan imam puno izazova, ali taman jedan po jedan. Nikad više toga odjednom. Kad prestane jedan, počne drugi. Taman da ne bude nikad dosadno. Iako sam objektivno u vrlo ekstremnim uvjetima, sve nekako doživljavam lagano, zato jer sam očekivao i spremao se za gore. Očekivao sam i jači vjetar i veće hladnoće i teži teren i veće mentalne izazove… Pa zato ne radim neku dramu od uvjeta u kojima jesam i izazova koji mi se svakodnevno pojavljuju.
Antarktika kao da me čula i zato mi odlučila pokazati i svoju žešću stranu. Probudio me jak vjetar, snIjeg koji leti na sve strane i koji mi je zatrpao predvorje šatora, iznutra. I temperatura -27, odnosno windchill rekordnih -50. I „white out“ – bijeli mrak – vidljivost: ništa. Ali baš me briga, ja sam jutros uz doručak dovršio čitanje „Knjige snova“ koju ste mi vi ispisali, i bio sam pun elana.
A kad sam se iskobeljao van iz šatora i krenuo nekako u dan, onda su mi se oni svakodnevni problemčići odlučili nagomilati odjednom. Isprobao sam sve kombinacije naočala i maski za lice, ali nijedna nije funkcionirala. Sve naočale i sva stakla su se maglila, a sve maske ledile za lice. Tako da je bilo veselo. Nisam mogao slušati ni muziku a kamoli neke govorne programe. Morao sam biti apsolutno posvećen navigiranju kroz bijeli mrak i rješavanju svih tih izazova hladnoće i vjetra. Shvatio sam da me prvi puta otkako sam krenuo lagano puca adrenalin - piše u svom polarnom dnevniku Rostuhar koji vezu s ultra spprim internetom ostvaruje preko sateltiskih telefona. Dnevnike piše u šatoru i u pauzama od napornog hodanja.
PORUKE PODRŠKE
Na stranici Kek.hr otvorenja je i Knjiga snova, a u koju građani ispisuju poruke podrške Rostuharu.
"Davore, Ti si svakako inspiracjja, i to ogromna. Želim Ti veliki uspjeh gdje god bio i šaljem male anđele da Ti budu pomoć na putu", “Snovi stvaraju buducnost”, "Davore, ekipa iz Splita prati svaku tvoju objavu. Velika si inspiracija", "Davore ti si sebi i svima nama pokazao da se sve može kad se hoće ,mislim da je vrijeme da se i mi pokrenemo. Sretno do cilja i nazad", "Ovo je nažalost moj prvi kontakt sa tobom i tvojom ledenom čaroliju. Oduševilo me sve što sam pročitao i sa zanimanjem ću pratiti tvoj finalepolarnog sna. Sretno i dalje.....", samo je to dio komentara koji su ispisali građani. Poruke podrške Rostuharu itekako znače.
- Nevjerojatno mi puno to znači. Stotine ljudi su upisali svoje priče... Koliko inspiracije i koliko motivacije! Koliko potvrde da sam na dobrom putu i da to što radim ima smisla! Koliko smijeha i koliko suza! Svako jutro uz doručak, pročitao sam nekoliko stranica te knjige i to mi je bio najbolji mogući poticaj za nabrijano kretanje u dan. Najčešća zapisana poruka bila je otprilike ova: „Kad ti bude teško, sjeti se da nisi sam, svi mi navijamo za tebe i to što radiš motivira nas za suočavanje s našim vlastitim izazovima“
Nikad mi nije bilo jako teško, nikad nisam očajavao niti pomislio na odustajanje. Nikad nisam zaboravio da nisam sam. A kroz dan, kad mi koraci budu teški, osjećam nekako svu tu podršku i poticaj. Ovdje nema bučnih tribina s navijačima. Moja sportska arena je tiha i samotna. Ali vaša podrška odjekuje nečujno kroz tu svetu tišinu i na njenim krilima letim prema pobjedi -. zahvalio se Rostuhar ekipi.
NA IZMAKU SNAGA
No, taj pustolov je lagano na izmaku snaga, što je i sam priznao.
- Ja više ništa ne razumijem što se zapravo događa i zašto mi je i dalje takva borba. Sad su sanjke teške već samo 70-ak kila, a spor sam kao na početku kad su bile preko 120. Je li to do mog nagomilanog umora i iscrpljenosti, rijetkog zraka, suhog snijega… Nemam pojma, ali i dalje se borim za svaki kilometar. Možda mi nedostaje hrane, iako uredno jedem svoje dnevne porcije od 6500 kalorija, a ponekad potegnem i po dodatni zalogaj u rezervu, ali svaki dan sam sve gladniji. Baš me zanima koliko sam kila izgubio. Mislim da najmanje deset. Možda mi nedostaje malo sna.Donedavno sam se prirodno budio nakon šest sati sna. Sada se budim na budilicu jer si ne mogu priuštiti više spavanja, a dobro bi mi došlo - Napisao je u svome dnevniku.
SMRZAVANJE PRSTIJU
"Do prije tjedan dana koristio sam dva sloja rukavica, a sada koristim tri. Prvi sloj, lagani uz kožu nikad ne skidam, nakon toga ide isto tanki vjetronepropusni sloj, a preko svega debele pernate rukavice bez prstiju. Kada snimam, skinem debele rukavice i ostanem u dva tanja sloja s kojima nije problem manevrirati sa kamerom… Ne smijem nikad skidati sve slojeve rukavica jer bi mi se prsti smrznuli začas", navodi taj pustolov.
POSVE SAM I BEZ IČIJE POMOĆI
Za one koji ne zanju koliki je ovo podvig, sam Rostuhar objašnjava:
- Imam jedan polarni san. Želim izvesti posljednju veliku, klasičnu ekspediciju koju Hrvati još nisu napravili: prvu hrvatsku ekspediciju na Južni pol! Na svijetu postoje tri točke koje golicaju maštu istraživača već stotinama godina – Sjeverni pol, Južni pol i Mt. Everest. Naš najuspješniji istraživač i moj veliki uzor, Stipe Božić, bio je prvi Hrvat na Mt. Everestu i na Sjevernom polu. Ekspedicija na Južni pol ostala je posljednja velika klasična ekspedicija koju još nije napravio nitko iz Hrvatske ili šire regije. Ekspedicija na Južni pol smatra se uspješnom ako se pređe put od obale Antarktike do Južnog pola, što na najlakšoj „Hercules“ ruti iznosi 1200 kilometara. Ja se taj put spremam prevaliti u 50 dana i to:
SOLO – posve sâm u najvećoj pustoši planeta;
UNSUPPORTED – bez dostave hrane i opreme – svu opremu vući ću sa sobom na 130 kg teškim saonicama;
UNASSISTED – bez upotrebe vanjske energije poput vjetra, pseće zaprege, motornih saonica…
SAMO 23 LJUDI U POVIJESTI
To je dosad napravilo samo 23 ljudi u povijesti, iz samo 9 država, Više je ljudi bilo u svemiru nego što je poduzelo ovu ekspediciju! Kao što je Stipe Božić doveo Hrvatsku među najcjenjenije zemlje u alpinizmu, tako bih ja želio doprinijeti tome da Hrvatska uđe u klub najuspješnijih zemalja u polarnim ekspedicijama. Taj san sanjam već 15 godina, a posljednje dvije godine aktivno se za njega pripremam. Posjetio sam tradicionalne narode koji žive na krajnjem sjeveru planeta: Inuite na sjeveru Grenlanda, Nenete na sjeveru Sibira i Samije na sjeveru Skandinavije. Od njih sam učio kako se snalaziti u ekstremnim polarnim uvjetima. Dva puta sam se pripremao u Norveškoj i učio od najboljih živućih polarnih istraživača - kaže Rostuhar, navodeći da nije sam u cijeloj priči.
- Imam sjajan mali tim koji čine moja djevojka i asistentica Anđela i naša kolegica Valerija. Nas troje radimo u Klubu za ekspedicionizam i kulturu, a volonterski nam puno pomažu i moji roditelji. Mama vodi knjigovodstvo i administraciju. Tata vodi skladište, dostavu i slanje knjiga i fotografija. Anđela, Valerija i ja organiziramo predavanja i izložbe, prodajemo moje knjige i fotografije i sav prihod ulažemo u „Polarni san“ - navodi taj pustolov čiji će san uskoro postati stvarnost.
DAN 46
-Prošao 27 km
-11h hodanja -4620 kalorija potrošio
-Ukupno prošao: 1116 km - Do Južnog pola: još 45 km
- Temperatura: -27˚C - Vjetar: 40 kmh
- Osjet hladnoće -50 ˚C
Poruke podrške za Rostuhara
Sanja Grahovar
Dragi Davore,hvala Ti što čitaš naše poruke podrške.Poruke ti šaljem iskreno,od srca.Želim da ti daju snagu i da dođeš do kraja.Sjeti se, citiram „Kad ti bude teško, sjeti se da nisi sam, svi mi navijamo za tebe i to što radiš motivira nas za suočavanje s našim vlastitim izazovima“.Kako je za sada izgledno još dva do tri dana i ti si na južnom polu.Nadam se da ćeš imati dovoljno hrane.Sretno,sretno,sretno!!!
Ella
Tek prije neka 2 dana sam pronašla tvoj profil na Instagramu, pogledala dvije-tri slike i zapitala se zašto još ne znam kako neki tamo nas Hrvat putuje prema Južnom polu? Kad sam vidjela kako pišeš objave ostala sam fascinirana, kolika predanost! Pročitala sam sve! Način na koji otpuštaš sve što je sidro tvoga lanca, što je ponekad teško za primijetiti, a kamo li učiniti, oduševljava me. Nadam se da će se dugo i puno pričati o tebi jer si izniman primjer! Sretno i hvala ti na inspiraciji!
Lidia Petris
Zadivljujuća je tvoja snaga i upornost, skromnost i poniznost prema krajoliku kojim se krećeš. Često te pratim u svojim mislima, malenu točkicu u beskraju bjeline, koja hoda i hoda i ne posustaje. Hvala ti što ostvaruješ svoj san i što time i naši snovi postaju stvarniji. Još malo i bit ćeš na svom cilju, a ja ti želim da te sreća i dobro vrijeme prate i te zadnje kilometre!
Antonio Končarević
Svako jutro čitam blog. Što se više kilometraža do pola smanjuje to sam više uzbuđen, zbog tebe ali i zbog svih nas sa nekakvim snovima i ciljevima. Trenutno te dva dana hoda djeli od tvojih snova i preko pol svijeta ja osjećam tvoju nabrijanost i sreću. Ovaj trenutak spremam negdje u sebe i čuvam ga za neke moje snove. Veliki ljudi rade velike stvari i nemoj se štedit, jer velik si čovjek…
Marinko
Čuo o tebi, ali nikad te ozbiljno shvaćao oko tih putovanja. Oprosti, pogriješio sam. Ulijevaš mi nadu u moje snove... Ne znam da li će se ikada ostvariti, ali nada je više nego dovoljno. Skidam kapu i klanjam ti se, uporni bedače. Čestitam, još malo...
Mario Stjepić
Inspiracija si koja me diže konstantno. Kada mislim da nešto ne može, sjetim se tebe i vidim da se sve može! Samo jako i hrabro naprijed.
Josipa C.
Pratim te gotovo cijelim putem i divno je to što radiš. Zavidim ti na tom apsolutnom miru koji imaš priliku iskusiti i doživjeti. Nadam se da ćeš ga uvijek nositi u sebi. Sretno do kraja puta (a i dalje) i hvala na tekstovima i fotkama!
Kako se sam fotografira?
Kako sam sebe fotografiraš sa 20 metara i kako upravljaš opremom da ti se prsti ne smrznu, pitali su ga šratitelji na mreži, a on im je dogovorio:
"Imam lagani karbonski stativ. Namjestim uređaj i slikam ili snimam. Sa sobom nemam svoju tešku profi opremu nego samo GoPro i mobitel. S njima sve snimam. Oni su i mali pa ih držim u džepovima unutar jakne da su na toplom. Na temperaturama oko -20 kad ih izvadim iz džepa imam svega par minuta prije nego se baterije isprazne. Imam neku rutinu da svaki dan napravim bar jednu snimku, ali sve u svemu, dosta se malo bavim snimanjem.
Bit će materijala i više nego potrebno za knjigu i predavanje, ali u usporedbi sa onim kad inače profesionalno radim reportaže, sada puno, puno manje snimam. Ipak se trudim dokumentirati sve i već sad sam siguran da će biti puno atraktivnog materijala za multimedijalno predavanje kao i za knjigu", kaže Rostuhar.