Prva njihova pojava „zabilježena“ je 15. siječnja na predjelu Sinjoretova u Zadru: dvije ženske spodobe, u suknjama, sa crvenim perikama, ulazile su u kuće slobodno, bez kucanja. Ljudi su u šoku prepričavali kako su ih zaticali u hodnicima gdje prevrću po stvarima. Pitale bi novce, zaglumile maškare, a na oštrija pitanja kako je moguće da su ušle bez kucanja pobjegle bi glavom bez obzira.
„Bile su kod mene, ušle mi u hodnik, iznenadila sam se, zatekla sam manju curu crvene kose, a možda joj je ova druga mama, jer je starija. Nisam ni skužila da su ušle, niti čula, jer nisu ni kucale ni zvonile… Katastrofa.“
Nakon ovakvog iskustva, na Sinjoretovu bolje paze da su ulazna vrata zaključana. A dvije crvenokose spodobe su nestale, ali samo iz tog dijela grada – viđene su na Bulevaru, čak su krišom snimljene u kvartovskom kafiću. Sofisticiranije se ponašaju, jer pozvone i počnu pjevati ako ih stanari zateknu u hodniku. Upravo tako, ako ih stanari zateknu, jer čim pozvone odmah uđu u stan, ne čekaju da im netko otvori. Potom su viđene u Ričini, a onda u Crnom.
Uskoro će veljača, razigrano maškarano (i vjerojatno toplije) vrijeme, razdoblje kojem se najviše vesele djeca, a osobito se vesele vidjeti i druge maškare, na vratima stana. Uobičajeno im se daje nekoliko novčića ili bombona.
Sad smo dobili još jedan razlog da zaziremo od nečega, od zvuka zvona, da sumnjičimo jesu li nam došle maškare ili lopovi, da najradije ignoriramo maškarane spodobe. Prije 17 ili 18 godina, karneval je u Zadru bio toliko masovan i dobro organiziran da se pretendiralo na članstvo u Europskoj udruzi karnevalskih gradova (FECC), poput Rijeke. Euforija je vremenom opadala, jer se karneval u Zadru više ne organizira na kvalitetan način. Uz to smo dobili i maškare lopove. Prava slika neorganiziranog grada.