Javni prostor na atraktivnoj lokaciji darovan je jednoj tvrtki i jednoj osobi radi profita

Samo jednim potpisom samo jednog čovjeka i samo po njegovoj odluci nekadašnji Dječji park, danas Perivoj kraljice Jelene, izgubio je funkciju parka i postao veliko disko zabavište.
Dakle, te 2012.godine tadašnji je gradonačelnik Zadra Zvonimir Vrančić odlučio da u taj park neće vratiti klackalice, tobogane i ljuljačke već da će ga predati na korištenje gradskom komunalnom poduzeću 'Nasadi' koje se, inače, bavim održavanjem zelenih površina u gradu, između ostaloga i parkova. Sad, to 'predavanje na korištenje' mogli bi izjednačiti s hipotetskom prilikom u kojoj bi čistačici koja vam, inače, čisti stan isti taj stan dali na korištenje. I to stoga jer ona, čistačica, ima 'neke planove' s tim vašim stanom.
Tek koji mjesec iza Vrančićeva potpisa na javnom natječaju poslovni prostor u parku, u stvarnosti bunker ispod umjetnog humka kojeg smo nekad zvali 'Planinarski' jer ga je koristilo Planinrasko društvo Paklenica, a u najžešćem napadu na Zadar u listopadu '91. u njemu su bili i novinari svih zadarskih redakcija, bio im je radni prostor, ponuđen je u najam čime su 'Nasadi' zapravo pokazali da im park koji im je dat na korištenje zapravo ni ne treba. Bar ne u svoj svojoj punini. Javni natječaj k'o javni natječaj odrađen je, samo slijepac to nije vidio, za 'poznatog kupca'. 'Planinarski' preuzima tvtka 'Riva Liburna', kružile su glasine da se u ovoj priči pogoduje jednoj uglednoj HDZ-ovki, što je, pretpostavimo, samo zločesta ulična tlapnja, a onda uz bunker isto poduzeće dobija na korištenje i nekoliko desetaka kvadrata parka za terasu.
Tako je nastala 'Ledana'. Samo godinu ranije grad Zadar je odredio zone buke i, naravno, među 11 zona našao se i Park kraljice Jelene. Institut 'zona buke' odnosi se prvenstveno na održavanje javnih skupova i manifestacija, povremenih, ali, nema veze, novi je lokal dobio idealnu podlogu za transformaciju u noćni klub u srcu grada što je, znamo, i postao.

Vremenom je isti lokal povećavao površinu korištenja parka – s 'Nasadima' su potisivani aneksi ugovor pa svake godine 'Ledana' dobije neku novu sjenicu. Kako i ne bi kad nam je Lenko Ugrinić, direktor Nasada, i ovoga ljeta objašnjavao da je 'bolje klub u parku nego ono što je tamo bilo prije', a koliko nam pamćenje seže prije je park bio samo – park.
A park je: ' dio grada ili naselja u kojem se nalazi održavano zelenilo... Održavanje parkova obično financira gradska uprava... Funkcija parka je estetska ili rekreativna. Park se najčešće koristi za šetnju, sjedanje, rekreaciju, odmaranje i igru. Tipični park sadrži stabla, žbunje, putove, staze i aleje s cvijećem. Parkovi često sadrže i vodene površine: jezerca, bazene ili potoke. Mogu sadržavati i razne dekorativne objekte kao i skulpture ili fontane. Gradski parkovi pored ostalog smanjuju zagađenost zraka, a za vrijeme velikih vrućina mogu sniziti toplinu u gradovima...' piše na običnoj Wikipediji. Ni riječi o nekakvom noćnom klubu u parku.

Sad, kad su već 'Nasadi', prije toga i grad Zadar, bili tako blagonakloni prenamjeni parka u diskoteku (kojeg radnici 'Nasada' održavaju kao da je pravi pa i onaj dio koji je 'Ledani' u najmu), cijela je stvar s vremenom sjela i gradskoj javnosti i kritičarima. 'Ledana' je saživjela kao takva, 'poznati kupac' jedini zarađuje od te 'dodane vrijednosti' na park koji to više nije, a mi možemo još jedino očekivati da, recimo, ribnjak u Parku Vladimira Nazora bude pretvoren u jacuzzi u sklopu nekog novog vašara nekog novog 'poznatog kupca'.

Sve bi to bilo u redu da zločesti vijećnik Mladen Malta ovoga ljeta nije prekoračao 'Ledanu' i izračunao da najmoprimac koristi znatno više prostora nego je ugovoreno s 'Nasadima'. Još gore, utvrđeno je da uzupiranje javnog prostora od strane istog onog koji je u fenomenalnoj poziciji da se širi koliko hoće na legalan način, ne kontrolira baš nitko. Komunalni redari kažu da im to nitko nije ni tražio, u 'Nasadima' se odmah dižu 'na dvi noge' jer, čim se spomene 'Ledana' i Dječji park postanu jako nervozni (neće valjda zbog srušene fafarikule koja nije pala zbog nevremena nego zato jer nije adekvatno održavana od strane iste firme), a ako se i uzelo još malo kvadrata 'priko mire' - nema veze, potpisat će se novi aneks.


Naravno da se ovakvi paradoksalni zapleti mogu dogoditi kad stvar nije jasna od početka. Nije razvidno zašto je uopće Zvonimir Vrančić dao 'Nasadima' na korištenje cijeli jedan gradski park, kojeg je i inače ta tvrtka održavala, i na osnovu koji je to javnih ili stručnih rasprava ili strateških dokumenata ili zakona odlučeno da će park u srcu grada postati diskoteka. Gdje je uporište u jednoj krajnje sumnjivoj odluci samo jednog čovjeka osim u namjeri da se javni prostor na nekoj atraktivnoj i prometnoj lokaciji praktički daruje jednoj tvrtki i jednoj osobi koja ima samo jedan plan: ostvariti profit.
Improvizacije ovakve vrste nisu samo obilježje vremena Vrančićeva gradonačelnikovanja, bilo ih je i prije i bit će ih još. Ne čudi, stoga, opći dojam da naizgled ishitrene, brzoplete i improvizirane odluke, a ne strateški dokumenti, promišljanje vlasti i mudrost upravitelja javnim dobrom, vuku cijeli jedan grad.

Evo, čitam ovih dana knjigu koja se zove 'Strategija razvoja turizma grada Zadra za razdoblje od 2016.-2026.g.'. Opsežni i temeljiti dokument je donesen, kako mu u naslovu i stoji, prošle godine, a u njemu je predviđen čitav niz mjera kojima se trebaju ostvariti strateški pravci razvoja i vizije autora koje je Gradsko vijeće Zadra prihvatilo kao svoje. U prvoj godini pravomoćnosti ove Strategije nije realizirana, niti se počela realizirati, niti jedna jedina konkretna mjera, akcija, radnja, ma glagol, iz te knjige. Zašto? Pa jednostavno zato što bi u slučaju da se krene tim osmišljenim strateškim putem koji je javno izglasan i prihvaćen samo kao alibi, onako 'per la finta', nestajalo prostora za improvizacije i namještaljke za obitelj, rodbinu, prijatelje, stranačke kolege i donatore. Ne vjerujete? Pričekajte, vidjet ćete.