Tijekom studenog u Hrvatskoj ostvareno 13 posto više noćenja nego lani, objavila je ovoga tjedna Hrvatska turistička zajednica prema podacima sustava eVisitor, koji sadrži turistički promet ostvaren u komercijalnim i nekomercijalnim objektima te nautičkom charteru (sustav eCrew).
Prema tim podacima u studenome je najviše noćenja ostvareno u Zagrebu, a zatim slijede Zadarska županija (137 tisuća noćenja), Kvarner (129 tisuća noćenja) i Istra (115 tisuća noćenja)...
Nakon što smo objavili tu informaciju prema kojoj je Zadar (mislili smo na Zadarsku županiju) drugi po noćenjima u studenome u Hrvatskoj, iz Vira smo dobili "jezikovu juhu" s pojašnjenjem kako nije u pitanju Zadar već – Vir, odnosno od 137 tisuća noćenja u studenome u Zadarskoj županiji, oko 75 tisuća noćenja ostvareno je na Viru, a 30 tisuća u Zadru, te u ostalim gradovima i općinama zajedno još 30-tak tisuća.
A zapravo se, budimo iskreni, radi o "igrama brojki", nekoj vrsti "šarene laže" koju su spremno prihvatile i turističke zajednice i gradovi i općine i ministri i političari, pa i - mediji. Caka je naime u onom "sitnom" detalju: komercijalnih i nekomercijalnih objekata.
Vir je s 68.212 ostvarenih noćenja iza sebe ostavio sve perjanice i elitna odredišta hrvatskog turizma. Točno, ali u - segmentu nekomercijalnog smještaja gdje Vir bilježi 67.993 noćenja, što znači da se na komercijalni smještaj odnosi svega – 219 gostiju.
Drugim riječima, ništa od kolona autobusa Južnokoreanaca, Nijemaca, Austrijanaca ili Engleza u studenome na Viru. Radi se o domicilnim vikendašima u nekomercijalnom smještaju, koje su Virani samo precizno i detaljno pobrojali (kako im to nalažu i propisi), a onda ih prema sustavu zbrajanja turističkih podataka (koje će očigledno trebati mijenjati) - pribrojili u turistički promet te tako došli do fascinantnih obaranja rekorda čak u studenome.
A zapravo je u Viru noćilo 219 "pravih" turista!
Nije se ovakav slučaj dogodio samo s Virom već s još nekim vikendaškim destinacijama, gdje su se vlasnici vikendica počeli precizno brojati i svrstavati u turistički promet. Zašto ne, ionako plaćaju godišnji paušal pa ih to ništa ne košta, a dobro zvuči lokalnim turističkim zajednicama, načelnicima, ministrima... Samo jedina mala sitnica u svemu tome remeti senzaciju, a to je što takvi podaci zapravo - nisu istiniti, bolje rečeno nisu korektni.
Radi se o brojčanim "turistima od papira", poput Potemkinovih sela u Rusiji.