Ivica Nevešćanin

KAKO SU POLITIČARI PRISVOJILI ZASLUGE ZA UNESCO, ILI... Kako su mali ljudi svjetsku svečanost sveli na mjeru gradskog protokola i od Zadra napravili palanku!

KAKO SU POLITIČARI PRISVOJILI ZASLUGE ZA UNESCO, ILI...

Prepuni parter, krcate lože, nastup klape i folklornog društva, dva živa spomenika nematerijalne baštine pod zaštitom UNESCO-a, kratki informativni film o nagrađenom spomeniku, prigodni govori gradonačelnika, župana i stručnjaka koji su doprinijeli priznanju, svečana atmosfera, dobre vibracije, pozitivne poruke, arhitekti i zaštitari zaslužni za očuvanje spomeničke baštine u prvim redovima, kurtoazni govori gostiju i ministrice kulture, sve se to moglo vidjeti i čuti u zgradi HNK na dodjeli povelje UNESCO-a povodom upisa na listu svjetske kulturne baštine fortifikacijskog sustava grada – Šibenika. Da, Šibenika!

Istog dana kada i u Šibeniku i u Zadru je održana svečana dodjela povelje UNESCO-a, ali atmosfera je bila potpuno suprotna. Svečana dodjela je izgledala kako komemorativni skup nad davno preminulim uglednikom kojem, eto, odajemo zasluženu počast, ponosni što nas je zadužio, ali ganuti do boli za taj nenadoknadivi gubitak, nakon kojeg ne znamo što bi zapravo sa sobom...

Zadar je u petak imao priliku slaviti. Imao je priliku dobiti novi praznik. Ali je tu priliku propustio. Imao je priliku slaviti što je postao grad upisan na svjetsku listu UNESCO-a. Imao je priliku tu fantastičnu činjenicu "osvijestiti" svojim građanima. Imao je priliku cijeli mjesec ili tjedan obilježavati taj događaj. S razlogom se osvrnuti na svoju bogatu i veličanstvenu prošlost, organizirati stručne skupove, prigodne programe, izraditi edukativne i promidžbene filmove, okupiti stručnjake raznih profila, pozvati mlade i stare, organizirati partyje i tulume, slaviti jednu uistinu važnu i bitnu činjenicu da smo od svijeta, na najvišoj mogućoj razini, napokon priznati kao jedinstveni, kulturni biser. Ali ne.

Ništa od toga u četvrtak nije se dogodilo u Arsenalu. Tamo se odigrala nekakva mrtvačka seansa, cijepljena od svake životnosti, ugušena tupim protokolom, patetikom, na groznoj kič pozornici, pred polupraznim gledalištem, ispunjenim uglavnom političarima koji su si dali za pravo i da preuzmu glavne zasluge za uvrštenje povijesne baštine na UNESCO-vu listu. A svi oni brojni konzervatori, arhitekti, povjesničari, profesori koji su godinama, decenijama, istraživali, pisali, osmišljavali, obnavljali, čuvali i sačuvali zadarsku baštinu, ne samo da nisu bili na pozornici, nego ih – većina – nije bila ni u gledalištu. Jer nisu bili ni pozvani!

S katedre povijesti umjetnosti, primjerice, koja ove godine slavi veliki jubilej, nismo primijetili niti jednog profesora ni asistenta! Osim emeritusa prof. Nikole Jakšića. Miljenko Domijan, čovjek bez kojeg Zadar nikad ne bi ni primirisao UNESCO-u, nije dobio priliku reći ni riječ! Arhitekti koji su izravno zaslužni za obnovu i revitalizaciju zadarskih spomenika koji su danas s razlogom uvršteni na popis spomeničke baštine svijeta, nisu bili ni pozvani! Zadarske utvrde, bastioni i zidine, taj fascinantni građevinski ansambl, nije se ni vidio u Arsenalu. Tek usput, nekoliko nabacanih sličica, u jako loše snimljenom, montiranom i prikazanom "filmiću".

Niti jedna izjava ili ime stručnjaka, ljudi od znanja i zvanja koji su svoje profesionalne karijere ugradili u otkrivanje, poznavanje i razumijevanje ovoga grada, nisu bili ni spomenuti. A kamoli riječju ili slikom prikazani. Osim Domijana, kojem se zahvalila ministrica.

Zato su pozornicom dominirali političari. Gradonačelnik Dukić odlučio je na pozornicu pozvati svoje prethodnike, gradonačelnika Zvonimira Vrančića, Živka Kolegu i Anu Lovrin da zajedno s njima primi povelju. Jer oni su ti bez kojih povelja u Zadar ne bi došla. Zamislite! Šalje se poruka da bez političara, bez HDZ-a, ni slavna zadarska prošlost ne bi bila to što jest! A gdje je u toj prošlosti Božidar Kalmeta, možda najzaslužniji gradonačelnik u ovom kontekstu? Zašto on nije bio u petak u Arsenalu? Je li njegova uloga USKOK-ovog optuženika momentalno neprilična za ovakvu "svečanost"? A gdje je bio župan Božidar Longin? A gdje su bili njegovi prethodnici? A gdje je bila direktorica županijske turističke zajednice? A gdje je bila rektorica? Gdje su bili konzervatori sadašnji i bivši koji su izravno bili uključeni u očuvanje zadarskih bedema? Gdje su bili direktori tvrtki koji su te bedeme godinama održavali? Gdje su bili izvođači radova...

Mogli bi do sutra nabrajati propuste do kojih je došlo zbog protokola koji je na dodjelu povelje pozvao oko 240 ljudi. Po logici: političari, vodeći ljudi gradskih i županijskih ustanova, državni dužnosnici, direktori javnih tvrtki, agencija, predstavnici medija... I što smo na kraju dobili? Da ih polovica uopće ne dođe, a da u prvim redovima sjede ljudi koji s bedemima i UNESCO-m imaju veze koliko s letom na Mars. A oni koji su trebali biti na pozornici, u centru proslave, uistinu zaslužni pojedinci što danas imamo na ponos očuvanu i sačuvanu svjetsku baštinu, nisu bili ni pozvani! Umjesto punog Arsenala, dobili smo poluprazan parter, malograđansku priredbu, samodostatni kampanilizam, lažnu ganutost, političku demagogiju, a ne feštu dostojnu priznanja kojeg Zadar zaslužuje i vrijednosti koju baštini.

Jer bedemi nisu vlasništvo ni političara, ni HDZ-a, ni uskog kruga odabranika gradskog protokola. Bedemi su Zadar, svih građanki i građana, kako onih danas, tako i onih od 16. stoljeća na ovamo, bedemi su nasljeđe čovječanstva, onog najvrijednijeg u ljudskoj civilizaciji. Bez te svijesti ne može se ni shvatiti što Zadar zapravo dobiva ulaskom na listu UNESCO-a.

Za usporedbu, dovoljno se sjetiti kako je gradska vlast 2016. proslavila potpuno izmišljenu, lažnu, marketinšku titulu tzv. najbolje europske destinacije. Ta po svemu obična manipulacija nekog stranog portala na kojoj je netko vrlo dobro zaradio. A sada, kada najviši svjetski forum dodjeljuju eksluzivno priznanje Zadru, kada stvarno ulazimo u elitno društvo, sve je svedeno na palanačku mjeru. Mjeru protokola.

I zašto u Arsenalu? Zar Kneževa palača nije dovoljno dobra?

Zadar je u petak pokazao zašto je mali grad. Ne po broju stanovnika, ne po svojoj površini ili mjestom na zemljopisnoj karti, ne zbog svojih građana. Pokazao je zašto je mali grad zbog ljudi koji misle da su oni njegovo mjerilo. Zato što mali ljudi nikad neće shvatiti što je u životu jednog grada uistinu veliko. I važno.

A to nikad nije bio, niti će ikad biti, gradski protokol.

I oni koji stanu na njegovu listu.

Naslovnica Kolona