Svima su u zadnje vrijeme, opravdano, puna usta zadarske košarke koja već duže vremena gura i nameće priču o laganom povratku korijenima. Istina, sve je skupa miljama daleko od onih slavnih dana, međutim, nemoguće je ne okrenuti svjetla reflektora prema rezultatima koje ostvaruje momčad Zadra predvođena trenerom Aramisom Naglićem koji je pak istaknuo kako je "komunikacija" s tribinama jedan od ključeva uspjeha.
I doista je tako jer kad vam na utakmicu sa Šibenikom, donedavno neporaženim u HT Premijer ligi, ili pak MZT Skopljem, koji je zadnji na ljestvici ABA lige, svoje mjesto u dvorani na Višnjiku nađe šest tisuća gledatelja, onda je to potvrda Naglićevog razmišljanja.
Što se to drastično promijenilo u odnosu na početak sezone koji je na trenutke znao dobro zgrčiti želuce nemalom broju navijača?
Kao osoba koja dugo prati košarku u Zadru mogu primijetiti da je puno posla napravljeno na treninzima, gdje se igrače uspjelo izvući iz letargije. Neki od njih od ranije su "zaronili" u višegodišnje koprcanje u borbama za ostanak u ABA ligi ili pak hvatanja trećeg mjesta u nacionalnom prvenstvu. I onda kad su vam "noge u živom blatu", nestaje i ono malo kreacije potrebne za gledljivu košarke.
Naglić je sa svojim suradnicima uspio "betonirati blato" pa nikoga ne treba čuditi što se odjednom odagnala ona sintagma prema kojoj Zadar nikoga ne može dobiti čim prijeđe Maslenički most. Sve je krenulo pobjedom u Skoplju, onda se nikako ne smije zaboraviti ni trijumf u Draženovom domu gdje je nakon šest godina Zadar uzeo pobjedu nad Cibonom! Izleti preko granice, konkretno, u Srbiju stalno su nalikovali "potopu", međutim, i tu je došlo do promjene, jer je skinuto "prokletstvo" Mega Bemexa. U Srijemu je stigla potvrda kako je Zadar spreman skidati i velike, o čemu najbolje svjedoči uvjerljivih dvadeset razlike protiv ljubljanske Petrol Olimpije.
Potrudili su se Zadrani na Višnjiku, s prijestolja ABA skinuti i podgoričku Budućnost. Sve skupa utjecalo je na veliki rezultatski iskorak i ulazak u razmišljanje onih koji gledaju sa strane: "Zadar izgleda moćno, melju sve pred sobom!"
Doista, Zadar ima snagu, ima onu sportsku drskost, ima i dvojicu izvrsnih Amerikanaca, kojima je osobna statistika manje važna od učinka momčadi. Njih dvojica uvelike podsjećaju na Juliusa Johnsona i Kylla Hilla, dva dobra duha Jazina iz vremena kad su se slavili naslovi prvaka Hrvatske. Naglić je uspio svima odrediti ulogu s ciljem da svatko od igrača na najbolji mogući način odradi svoj zadatak, što je u konačnici dovelo do toga da se i "klupa proširila"! Sve skupa donijelo je jednu toplu, oku jako gledljivu košarku u kojoj svoje mjesto imaju čelična obrana i raznovrstan napad, ne nedostaje ni atrakcije i onoga poznatoga zadarskog košarkaškog vica. Nerijetko padne i stotka!
Otkrio je Aramis i jedan svoj postulat: "Dajmo svatko od nas barem po jednu ciglu i dobit ćemo čvrstu kuću!"
I dobilo se stabilnu košarkašku građevinu koju valja održavati.