StoryEditorOCM
KolonaKUD ODE TUNA, SUSHI & WINE FESTIVAL?

Kako je gastronomski spektakl pretvoren u malu pučku zabavu bez Japanaca, sushija, tune i sa dvije kaplje vina!

16. siječnja 2018. - 22:05
arsenal_sushi13-040217.JPG

Sudeći po najavljenom programu, ovogodišnji Tuna, Sushi & Wine festival u svom četvrtom izdanju doživjet će dubinsku preobrazbu i drastičan zaokret. A, čini se i iz dostupnih i iz neslužbenih informacija da na ovom originalnom zadarskom gastronomskom eventu neće biti ni tune ni sushija, a vina, kao i do sada, samo u tragovima.
Naime, taj posljednji, vinski segment u nazivu festivala je i u dosadašnja tri njegova izdanja bio gotovo potpuno zanemaren. Tijekom višednevnih događanja zapravo i nije bilo ozbiljnijeg događaja koji bi dao do znanja da je zadarski kraj izuzetno značajan i kvalitetan u vinskoj karti Hrvatske, a jedini stalni partner TSWF-a bili su petrčanski Kraljevski vinogradi.

Ajmo reći – lako za vina, ali će ove godine izostati gastronomski najzanimljiviji dio festivalske priče – sushi, odnosno kulinarstvo Japana, čija je prezentacija bila light motiv pokretanja festivala koji su snažno podržali, uz domaće pokrovitelje na čelu s Ministarstvom turizma, i japansko veleposlanstvo u Hrvatskoj te Japansko-hrvatsko društvo razmjene.

Bez Japanaca

Upravo je od bivšeg japanskog veleposlanika Keji Idea i Jelene Yamasaki iz tog društva krenula ideja o festivalu, a u Jeleninoj je osobi najbolje zaživjela početna ideja festivala o gospodarskoj, gastronomskoj i kulturnoj razmjeni Japana i Hrvatske, odnosno Osake i Zadra. Baš Zadra iz svima poznatih razloga: na japanskom tržištu izuzetno cijenjena hrvatska tuna uzgaja se gotovo u cijelosti baš u zadarskom akvatoriju.

Festival je bio dobro koncipiran: iz Japana bi doletjeli japanski kuhari koji bi ne samo podučavali ovdašnje o njihovim načinima pripreme jela od ribe, već bi bili i glavne zvijezde pravih malih pučkih fešta. Njih bi pratili i japanski umjetnici, ali i novinari koji bi se raspisali u svojim medijima o Hrvatskoj, Zadru i ovom zanimljivom festivalu. Međutim, Turističkoj zajednici Zadra je, osim te medijske kampanje, TSWF bio i zanimljiv kao ekskluzivni turistički događaj koji, u budućnosti, ima potencijala privući one goste s obližnjih turističkih tržišta kojima je gastronomija glavni ili jedan od najvažnijih motiva dolaska u neku destinaciju. Zadar je s festivalom trebao razbiti zimsko turističko mrtvilo i uz dobar marketing postati poželjno mjesto za ciljanu turističku skupinu gastronomada, ljubitelja istočnjačke kuhinje, ili naprosto bonkulovića koji novac žele i mogu potrošiti na dobru spizu, dobru kapljicu i dobru zabavu.

Odlična ideja i odličan koncept koji je trebalo nastaviti razvijati.

A onda, ove godine - ne dolaze japanski chefovi, ništa od sushija i sashimija, a radionice na kojima će zainteresirani kuhari podučavati, pazite, "uporabi jadranske plave ribe u lokalnoj gastronomiji", držat će hrvatski chef David Skoko, dok je za kulinarski show na gala večeri zadužen drugi vrhunski hrvatski kuhar Hrvoje Zirojević.

Kao važni dio festivalskog programa je i nešto što je nazvano "tjedan specijaliteta od tune i plave ribe u zadarskim restoranima po promotivnim cijenama". Neka nedefinirana obaveza propisuje ugostiteljima da toga tjedna moraju imati na jelovniku barem dva jela od tune i plave ribe te da sudjeluju na gala večeri prvog dana Festivala u Arsenalu.

Mediteranska kuhinja

Očito, osnovni koncept TSWF-a se zaokrenuo prema promociji mediteranske kuhinje. Kako doznajemo, to se dogodilo stoga jer se netko u Turističkoj zajednici grada Zadra dosjetio da nema smisla promovirati japansku nego vlastitu, dalmatinsku i mediteransku spizu i plavu ribu na naš način i time u cjelini srušio osnovni koncept festivala.

No, krenimo redom. Svaka čast Skoki i Zirojeviću, ali ako kuhari u Dalmaciji i Zadru već nisu naučili kako se priprema tunjevina "umido", savur, kako se frigaju srdele i gavuni, što sve napraviti od skuše i lokarde, itd., itd., onda je bolje da se ostave ćorava posla. A što se tiče promocije naše gastronomske tradicije, za to ima vremena tijekom cijele godine i po nekom logičnom defaultu ovdašnji ugostitelji bi kao standard trebali imati i plavu ribu na jelovnicima. Dapače. By the way, o tome kako se Zadar odavno morao brendirati kao grad tune, ili grad plave ribe, ili, ako hoćete, Omege 3, pisali smo i na ovom mjestu u više navrata. Uzalud.

Pa se sad našla prigoda u okviru festivala izvorno japanske spize promovirati – mediteransku.

Ali tu apsurdi ovogodišnjeg TSWF-a ne prestaju. Recimo, predviđeni tjedan plave ribe, zapravo cijeli festival događa se u vrijeme lovostaja na plavu ribu koji ove godine traje do 15. veljače. A festival traje do 11. veljače. Onaj tko je smislio baš ovakav tajming festivala definitivno je zaslužio medalju za glupost. Koju će to ribu spremati kulinarske zvijezde i zadarski restorani? Naravno, sigurno ne svježu, iz mora, koja je baš u Zadru inače lako dostupna veći dio godine. Samo ne u vrijeme lovostaja.

Osim toga, baš ove godine iz nekih tehničkih razloga kasni izlov tuna iz kaveza ovdašnjih uzgajališta. Naravno da će sponzori, ovdašnji uzgajivači, najvjerojatnije osigurati poneku skupocjenu tunu-dvije kako bi podržali Festival i kako bi se koliko-toliko na festivalskim gastronomskim eventima na pladnjevima našlo i ponešto naše prave, ali i skupocjene tunjevine, a ne samo uvezene iz Španjolske ili ulovljene na zabranjen način.

A opet, ove je godine od sudjelovanja na Festivalu odustao do sada najvažniji sponzor, Kali tuna. Nezadovoljni čak i dosadašnjom organizacijom Festivala, ta je tvrtka odustala i od sponzorstva i od svog posebnog programa. Lani je, naime, priča s kalifornijskim sushijem u "Bastionu" koju je priredio Jiro Kambe, vlasnik Kali tune, bila i najbolji dio cijelog festivala.

Zanimljivo, da opet ne kažem apsurdno je i to da u cijeloj priči nitko nije ni zvao ni pozvao Kaljane, prve mahere hrvatskog ribarstva koji baš o ovim temama, o ribolovu na sitnu plavu ribu, načinima njezine prerade i kulinarstvu s tim sirovinama – znaju sve. Ajde, lagali smo: na jednoj će edukativno-interaktivnoj radionici o osnovama kuharstva i uzgoju tune predavačica biti dr. sc. Krstine Mišlov-Jelavić iz kaljske tvrtke "Mišlov". I toliko o Kaljanima na festivalu tune i plave ribe. (Zanimljivo, jedini tipfeler koji se dogodio uredniku internetske stranice Festivala zbio se baš u Krstininom prezimenu: svima poznato kaljsko prezime Mišlov postalo je – Kišlov. I tako već danima.)

UNESCO-va zaštita

I samo za kraj: upravo u vrijeme kada se u Zadru jako ponosimo time da smo sa svojim Bedemima ušli pod UNESCO-ovu zaštitu kulturne baštine, gotovo bezobrazno i sasvim nepametno odrekli smo se glavnog sadržaja Tuna, Sushi & Wine Festivala usprkos tome što se japanska gastronomija, poznata kao washoku, također nalazi na listi UNESCO-ove nematerijalne kulturne baštine zajedno s tunom koja sljubljena u sushi daje najpoznatiji specijalitet te kuhinje. Zar baš ta dva UNESCO-ova priznanja nisu mogla biti poveznica između Zadra i gastronomije s drugog kraja svijeta?

Pa eto, i iz tog razloga, uz sve druge, šteta je što jedna zanimljiva i posebna manifestacija nije postala više od male pučke zabave, što će, čini se, nadalje biti. Ako je uopće bude.

18. travanj 2024 17:51