OVO SE NE VIĐA SVAKI DAN Neobično prijateljstvo psa i magarca

OVO SE NE VIĐA SVAKI DAN

Videosnimke koje bilježe neobična prijateljstva među životinjama vrlo su popularni sadržaji na netu i TV-ima, osobito kada je riječ o životinjama koje su inače "prirodni neprijatelji". Nježna veza između psa i mačke, koji su dugo bili metafora nemoguće ljubavi, danas su normalna pojava, jer su sve češći nježni odnosi između plijena i predatora. Ovi su odnosi u središtu zanimanja nekih novijih znanstvenih istraživanja, pri čemu stručnjaci imaju različite poglede na ovaj fenomen dok pokušavaju proniknuti u vezu između zmije i hrčka, ili psa i magarca...
Mazi li se zmija s hrčkom samo zato jer u tom trenutku nije gladna, i bi li bila tako nježna u prirodnom okruženju? Proučavanje prijateljskih odnosa između pripadnika različitih vrsta i interpretacija ovog fenomena nije posve nova, ali većina teorija tvrdila je da je u pozadini takvih prijateljstava samo zajednički interes, npr. pomoć u lovu. Sve donedavno, teorije koje su objašnjavale ove odnose bile su ismijavane i smatrane antropomorfizmom. To se promijenilo kada su stručnjaci utvrdili da su granice između ljudi i drugih životinjskih vrsta mnogo kompleksnije nego što se nekad činilo.
Štoviše, pripadnici drugih vrsta mogu imati sposobnosti za koje se mislilo da ih posjeduje samo čovjek. Takve životinje također mogu imati emocije, komuniciraju i prema nekim stručnjacima mogu imati moralni osjećaj.
Dok se mnogi stručnjaci ne slažu u tome kako gledati na fenomen neobičnih prijateljstava među životinjama različitih vrsta, stižu novi slučajevi. Jedan od najzanimljivijih je svakako priča koju je dokumentirala antropologinja dr. Barbara Smuts, u kojoj su u glavnim ulogama pas Safi i magarac Wister. U početku je Wisterov odnos prema Safiju bio vrlo negativan, ali to se postupno mijenjalo. Safiju je uspjelo pridobiti Wisterovu naklonost stalnim ponavljanjem pokreta kojim je pokazivao da se želi igrati. Poslije je Wister svako jutro stao uz ogradu i ispuštao zvukove dok mu dr. Smuts nije pustila Safija. Pas i magarac su se potom počeli igrati nekoliko sati dnevno. Safi je čak naučio Wistera kako pokupiti štap i nositi ga okolo, a zajedno su razvili čak i svoj jezik. Ako bi se dogodilo da Wister za vrijeme igre slučajno udari Safija, potpuno bi se uspravio, stajao nepomično kao da se tako pokušava opravdati. Stručnjaci smatraju da će ovakve videosnimke i fotografije pomoći čovjeku da se opet vrati prirodi od koje se pomalo udaljio. Ljudi će, vjeruju stručnjaci, gledanjem ovakvih fotografija tražiti ponovni dodir s prirodom, a veliko zanimanje za ove odnose među pripadnicima različitih vrsta koji bi morali biti "po pravilu" neprijateljski, postati nekakav ideal koji ljudi ne znaju ili ne pokušavaju dosegnuti.

 

Naslovnica Moj ljubimac

Najčitanije