Niste bili u Proviću i ne znate gdje je to? Dobro, nitko nije savršen, Prović je rubno mjesto između Zadarske i Šibensko-kninske županije, odumiruće "selo s granice". Kada bi neki od nadobudnih političara išao praviti globus svoje županije, uvjereno je njegovih 60-ak "zimskih stanovnika", Prović bi bio – Novi Zeland!
-A možda bismo i "ispali" s oba ta globusa! Malo tko na nas pogleda, kao da nikoga nije briga, ponekad nam se čini da smo taoci nečijeg nerada i nebrige, mladi su otišli tražeći bolji život, a ostali su samo neizlječivi optimisti i zaljubljenici u ovo prekrasno mjesto, kaže u svom "uvodnom slovu" Anđelko Kardum pitajući se postoji li "mogućnost tužbe protiv političara zbog obmane, laži, prevare, jer godinama govore i ne naprave ništa".
Mještani kao kuriozitet vole reći da žive na području Grada Benkovca.
-Jesmo, jesmo, grad smo ti mi! Imamo afalt, imamo groblje i imamo struju. Osim kad malo jače zagrmi, pa nemamo ni struje ni vode, jer ne radi hidrofor. A sad slušaj što nemamo: nemamo vrtić, dom, nemamo školu, nemamo igralište, u crkvu ljudi idu u Vukšić, nemamo ni trgovinu nego nam svako jutro iz Šibenika dolazi "kombi-trgovina", možeš po njoj sat navijati. Nemamo ambulantu, moj karton je u Tisnom, roditelji su mi stari, njihov je u Stankovcima. Do rata smo bili prometno bolje povezani sa Šibenikom nego s Benkovcem, sada ni prema Šibeniku ni prema Benkovcu – nemamo niti jednu autobusnu liniju. Dok traje školska godina, primi nas vozač školskog autobusa i to ti je to. Ljeti i za praznike – nema autobusa, nabraja 52-godišnji umirovljeni specijalac Miro Dimlić i dodaje zadnju, najveću kap:
-Nemamo vode, stari moj. Vode nemamo, a obećavaju nam je otkako sam bio star koliko ovaj mali, kaže Miro upirući prstom u osmogodišnjeg Antonija Tomažina kojega roditelji svakodnevno voze u školu u Vodice.
-Gradonačelnika Kutiju vidimo od izbora do izbora, Benkovac nas zavlači već 20 godina. Župan? Koji župan? Stipe Zrilić? E, njega češće viđamo od Kutije, jer gledamo Županijsku panoramu, priča Miro vodeći nas do svoje farme koza.
-Ima ih priko nekoliko! Ajde, budi pametan, pa me, rekli bi naši stari, ne pitaj koliko iman koza i kolika mi je penzija. Ali vidi: ajde ti drži koze bez vode! Osan dana mi traje cisterna, a platin je 300 kuna. Jedan put smo zvali Benkovac, nema vode. Kažu "sad ćemo poslati cisternu, izađite s kantama na cestu". Izašli mi s kantama, cisterna nije ni došla. A voda je tu, na tri kilometra, ali sa šibenske strane. USAID je dava 1,4 milijuna kuna za vodovod, ali se nekim političarima nije dopalo što bi bili priključeni na šibenski vodovod, a i trasa je išla kroz jedno srpsko misto, rezigniran je Dimlić.
-Najprije su nam rekli da voda dolazi 1999., pa sigurno 2002. godine. Gradonačelnik Kutija je 2006. rekao da voda dolazi 2011., najkasnije 2012., a onda su nam lani rekli da će voda doći, ali 2023. godine. Na kraju je pročelnica izjavila da nemamo 200 stanovnika i da je i ta 2023. upitna. Sram me je strancima reći da nemamo vodu, jer me pitaju živimo li mi u Europi, prisjeća se Anđelko Kardum svih obećanja i šali se: Goste rado pozivamo, ali im kažemo da sa sobom donesu i vodu.
-Vodu za piće kupujemo, najmanje jednu bocu od 6 litara moraš imati u rezervi, pa samo za to ode minimalno 300 kuna, a ljeti nekoliko puta više. Što nam preostaje? Ne znam, iseliti se, valjda. Neki bi se ljudi pod stare dane i vratili, ponekad se interesiraju i stranci za kuće u Proviću, ali i jedni i drugi odustaju jer nema vode, kaže Anđelko koji radi za jednu splitsku firmu putujući na posao iz rodnog Provića.Među onima koji "pod stare dane" navrate u rodni Prović je i Kosa Bortek koja živi u Zagrebu:
-Suprug Rudolf i ja smo često ovdje, u ovoj sam kući rođena. Preko ljeta dođu i djeca, ali nemamo ni gusternu jer smo povjerovali da će vodovod doći i u Prović, pa brzo odu u Zadar, Šibenik ili Vodice. Kako-tako za nas koji smo tu kratko, ali ljudi koji tu žive muku muče, pogotovo ovi što se bave stočarstvom i poljoprivredom, kaže Kosa.
-Iseljavanje nije rješenje. Suprug mi radi i rado bismo ostali ovdje, samo da se riješi ta voda i prijevoz. Jer ako odemo u Vodice, plaćamo podstanarstvo 2.000 kuna, pa se mlade obitelji praktično pretvaraju u socijalne slučajeve. Kćerkicu Auroru moram voziti u Čistu Veliku u vrtić, na "šibensku stranu", a uvjeti su vam: ili tamo imaš prebivalište ili plaćaš 2.000 kuna! Pričalo se o vrtiću u susjednom Vukšiću, ali ništa od toga. Antonija vozimo u Vodice u školu, ali želimo biti tu i pokušavamo sve to uskladiti, kaže Marija Kardum Tomažin koja je željela po uskoj cesti kroz Prović postaviti "ležeće policajce", ali su joj "u Benkovcu rekli da bi to preko Ministarstva trajalo dvije godine, pa djeca ne rolaju i ne voze bicikle".
-Isto bi ja radije osta tu nego iša u Vodice, dobacuje mali Antonio zaboravljajući da u Vodicama, zamislite, ima vode.
-Strašno sam razočaram odnosom prema stanovništvu, politika je toliko nezainteresirana, u Prović ništa nije investirano. Nije nam jasno da se nešto ne može ostvariti kroz EU fondove, ali, valjda netko mora pratiti sve te natječaje. Ako se ovako nastavi, uskoro neće ni biti potrebe za tim, jer smo sredinom 80-ih imali oko 180 stanovnika, a sada nas je trećina, zaključuje Anđelko Kardum.
DOGRADONAČELNIK FRANE TOKIĆ: Od 40 naselja, 20 nema vodu-Godina koju spominjete, ta 2023., kao rok za rješavanje pitanja vodoopskrbe Provića stoji u programu Hrvatskih voda. Sve ovisi o izgradnji pete faze magistralnog cjevovoda i državnoj strategiji njegovog financiranja. Za Prović i Vukšić imamo potvrđen glavni projekt mjesne mrteže, ali treba riješiti još imovinsko-pravne odnose na 4-5 kilometara trase. Problem je i što takozvana "Mjera 74", usmjerena na razvoj ruralnih krajeva sredstvima EU, nije još otvorena, jer država nije zadovoljila neke postavljene parametre, kaže dogradonačelnik Benkovca Frane Tokić podsjećajući da čak 20 naselja u sklopu Grada Benkovca nema tekuću vodu, pa ni ona koja se, za razliku od Provića, "naslanjaju" na grad. Istovremeno, benkovački komunalci iz "Benkovića" imaju jednu jedinu cisternu za dostavu vode od – nekoliko kubika! |