U moru „crnih“ ili loših događaja o kojima svakodnevno informiramo čitatelje, čak i u brojnim pismima i fotografijama naših čitatelja koji (s pravom) ukazuju na nepravde ili propuste koji im se događaju, bilo je gotovo neobično pročitati pismo koje je danas stiglo u našu redakciju. Čitatelj Ljubomir Barešić poslao nam je pismo („pravo“ pismo, ne e-mail!) da bi sa nama podijelio radost i zadovoljstvo koje doživljava od dana kada je smješten – u Dom za stare i nemoćne?! Njegovo pismo, koje je on naslovio sa „Biser u centru Ravnih kotara“, prenosimo u cijelosti:
BISER U CENTRU RAVNIH KOTARA
Taj „biser“ je Dom za starije i nemoćne Ivan Pavao II u kojem žive korisnici usluga u trećoj životnoj dobi. Iz nepreglednog šumarka u Biljanima Donjim izranja veliko imanje. U tom imanju koncepcija, raspored i oprema apartmana pružaju korisnicima idealne uvjete za odmor i rekreaciju. Svugdje vlada mir i tišina, samo se čuje cvrkut ptica i šum vjetra.
U apartmanima su ugrađeni TV prijemnici, telefoni, topli podovi i klima uređaji. Djelatnici za potrebe Doma imaju na raspolaganju dva motorna vozila, kombi mercedes i osobno vozilo. Do Doma u Biljanima može se doći vrlo dobrim asfaltnim prometnicama iz četiri pravca – Šibenika, Biograda, Pakoštana (preko Vrane) te iz Zadra. O korisnicima usluga brine se uprava i vlasnik kompleksa. Na čelu Ida Galešić, dipl.oec., potom pravna savjetnica Davorka Krnčević, sociolog Ivan Tomić, liječnik Zlatko Kožar, fizioterapeut Marina Majić, medicinska sestra Lucija Vulin i njegovatelji Martina, Šime, Anita, Andreja, Danijela i Helena.
Tina Ročak, dipl.ing.agronomije, brine se o cjelokupnom velikom eksterijeru ukrašenom cvijećem, zelenim maslinama, sadnicama raznog voća i povrća, travom. Vlasnik kompleksa Tomislav Odžaković je uspješni poduzetnik i vizionar budućnosti. Kad sam ga pitao kako vidi daljnji razvoj Doma, odgovorio je kratko: „Kompleks Doma će u konačnici biti tako koncipiran po kvaliteti i sadržaju objekata, da će biti jedan od perjanica u EU“. Takav stručni tim može osigurati vrhunsku kvalitetu života korisnicima usluga.
Posjetila me prije nekoliko dana moja sestra Milka koja živi u našem rodnom mjestu Drage. Tada sam je upitao kakvi su njeni dojmovi o mom novom boravištu u Domu. Zamislila se, pa kratko odgovorila narodski: „E moj brate, upala ti je sikira u med!“
Što reći o odnosu zaposlenika Doma prema nama, korisnicima usluga? Reći ću vrlo kratko: perfektan. Evo zašto. Nas korisnika usluga ima sa različitim slabostima, tegobama i problemima. Jedni su pokretni, drugi nepokretni i u kolicima. Naš „personal“ pruža velike napore u pomoći nemoćnima i onima u kolicima, što im narodski rečeno ne bi radila ni rođena majka. Na vrlo snošljiv i ugodan način u kolektivu su stvoreni vrlo topli i tolerantni odnosi tipa „čovjek čovjeku nije vuk nego drug“. Da bi se međusobno bolje upoznali i družili formiraju se radionice, vrtovi za sadnju raznog povrća (zelja) i tako opušteni i zadovoljni spajamo „ugodno sa korisnim“.
Naš kolektiv djeluje kao jedna složna obitelj u kojoj vlada solidarnost, međusobno uvažavanje, ispomoć i požrtvovnost. U tome ima velike zasluge naš „personal“. HVALA IM!
Korisnik usluga Ljubomir Barešić, prof. zrakoplovne tehnike