StoryEditorOCM
RegionalSLIVNIČANE VEĆ DESETLJEĆIMA POTKRADAJU PRVI SUSJEDI - SIJEKU IM ŠUMU

Prijetili su nam smrću, štete su milijunske, sve smo ih poimenice prijavili, ali policija ih ne može naći!

Piše I.N.
13. ožujka 2017. - 15:10
Ante Lergakradja_drva-010317

Između Posedarja i Ražanca, na sjevernom dijelu ravnokotarske ploče, veliko je područje prekriveno hrastovim šumama. Neke su stare stotine godina i gotovo sve su u privatnom vlasništvu. Najveći dio tih drevnih šuma pripada Slivnici Donjoj, točnije obiteljima Lerga, Landeka i Mijolovići koje desetljećima, pogotovo od Domovinskog rata do danas, vode bitku protiv vjetrenjača. Protiv kradljivaca drva.

U zadnjih dvadeset i nešto godina iz njihovih je šuma posječeno i odneseno na stotine kubičnih metara hrastovine, uglavnom za ogrjev. No, iako Slivničani jako dobro znaju tko ih godinama potkrada, i unatoč brojnim prijavama policiji, lopovima se, kažu, ništa ne događa. I dalje nesmetano ulaze u njihove šume i kradu vrijedno drvo koje potom prodaju na crno na potezu od Karlobaga do Šibenika. A potkradaju ih, dobro ste pretpostavili, njihovi prvi susjedi!

Reći ćete, ne'š ti, ni prvi ni zadnji, kao da je tako samo u Slivnici. Ali kad se stvari sagledaju logikom brojeva, cijeli slučaj poprima puno ozbiljniju dimenziju. Naime, u ta tri desetljeća drske pljačke iz slivničkih je šuma ukradeno između petsto i tisuću kubičnih metara drva, a neki tvrde i puno, puno više. Ako taj broj pomnožite s prosječnom cijenom kubičnog metra drva za ogrjev, koja se danas uglavnom kreće između 400 i 500 kuna, brzo dođete do zaključka da je slivničkim familijama tijekom godina nanesena šteta koja se mjeri u stotinama, ako ne i milijunima kuna.

- Eto, vidite. Kad netko ukrade šteku cigareta i kobasicu, policija podnosi kaznenu prijavu, vodi se istraga i traži počinitelj. Ali kad se nama, i to godinama, krade šuma, i kad mi policiji lijepo kažemo tko nam to radi, kako se oni zovu i gdje žive, jer smo ih više puta vidjeli, jer su nam više puta prijetili smrću, jer svi tragovi traktorskih guma iz naših šuma vode do njihovih kuća, jer znamo ljude kojima su drva prodali, jer znamo i neke policajce kojima su drva prodali, jer znamo i neke policajce od kojih su drva i ukrali, jer su svoje velebne kuće podigli od pljačke naše šume, jer su njihove kuće, evo, tu... Kad se, je li, krade od nas malih ljudi, onda - nikome ništa! Nikoga za to nije briga, a nama milijune odnesoše preko noći. Onako, puuuh... – u dahu će Ante Lerga, otpuhujući niz ispruženi dlan, dok nas uskim blatnjavim putem vodi do ruba svoje šume iz koje su mu lopovi nekidan odnijeli desetak kubičnih metara kvalitetne hrastovine.

Na jednome mjestu posjekli su dvadeset stabala, najstarije je imalo sigurno stotinu godina. Panjevi široki preko pola metra posječeni su motornim pilama do zemlje i odneseni, a grane ostavljene i razbacane uokolo.

- Možemo ovako na pedeset mista otić, sve je isto. Otpilana stabla, ostavljene grane... Policija je napravila očevid i – ništa. I to tek nakon moje treće intervencije. Stabla su pilana 10. i 11. veljače, četrnaestog sam prijavija, a otada do 22. veljače policija nije napravila ništa. Do sada sam deset puta bio na policiji i - ništa. Bemti nevolju, pa nije Slivnica Donja Šangaj od 25 milijuna stanovnika, nego selo od dvadeset kuća... - ljuti se Ante.

Ne ide mu u glavu, a ni nama u notes, da su takve stvari moguće. Svi, ponavlja, sve znaju. Točno imenom i prezimenom zna se tko to radi, koje su to kuće, koje familije, tko im je otac, a tko mater, kada i kako kradu. Ali opet, kao da se ne zna.

- Prije rata u Slivnici je živjelo 1900 duša, sada ih nije ni osamsto. Lopovi to znaju, znaju da je ovdje ostala starčad, da su mladi otišli u grad. Zato dolaze i kradu. Najčešće u suton, kada padne mrak, i onda pilaju do kasno u noć. Ili nedjeljom ujutro, kad su ljudi na misi. Ili kad je nečiji sprovod, kad znaju da im nitko neće smetati – nabraja Ante i pokazuje nam svoje bilješke nastale zadnjih nekoliko godina.

Na papiru iz rokovnika, sitnim čitkim rukopisom, sastavljen je detaljan popis svih Slivničana kojim je ukradena šuma s kratkim opisom događaja. Na primjer: Lerga, prijetnje, svjedoci "taj i taj". Pa Lerga Zoran, uhvatio na djelu; Lerga Joso, pok. Marka, uhvatio na djelu; Lerga Nikola, uhvatio na djelu, prijetili... Na popisu smo izbrojili dvanaest različitih obitelji Lerga, jednu Mijolovića, jednu Smojvera, Ćukovića...

Svima njima godinama se krade šuma. Neki su na kradljivce naletjeli slučajno, neki po dojavi, ali su svima lopovi prijetili, čak i oružjem, da će ih ubiti. Strah je i razlog zašto sve slučajeve nisu prijavili policiji.

- To nam rade tri-četiri familije koje nemaju svoju šumu, eno im kuća tu u preko, na brdu – pokazuje rukom.

- Mi smo ih pratili kako kradu drva, odvoze ih traktorima do svojih kuća i onda sutradan prodaju. Služe se traktorima koje su pokradeni nakon Oluje, za koje nemaju papire. Kad smo i to rekli policiji, policajac mi je rekao: "Pa svi su nešto ukrali nakon Oluje." Pa je li ovo pravna država! Je li to policija! - zavapi Ante, dižući od muke pogled prema nebu.

Tomislavu Lergi šumu su prije tri godine ukrali na dan vjenčanja kćerke i krštenja unuka. Kad je dobio dojavu da mu sijeku hrastove, krenuo je prema njima onako u svečanom odijelu. Međutim, lopovi su mu pripriječili put i stali razbijati auto.

- Da san ima sikiru, ne bi se ja boja. Ali bi me ubili! – priča Tomislav kojeg smo zatekli na ispaši ovaca.
Vrlo dobro zna tko mu je to napravio, ali iz straha incident nije prijavio policiji. Otvoreno su mu zaprijetili da će ga ubiti ako ikome nešto kaže!

- Cila Slivnica znade tko su ti lopovi i di žive. Samo policija ne zna. E, sad ti meni reci da to nije sramota?! Niko drugi ne krade nego oni! Ma njihov rođeni did im je umra u krađi. Našli su ga ispod hrasta, poklopija ga je dok je pila šumu – govori Tomislav, prevrćući u rukama sjekiru s dugom drškom.

Slično je prošao i Nikola Lerga, bivši policajac. Ima, kaže, četiri hektara šume, a nema gdje drva isjeći za ogrjev. Sve mu lopovi oteše...

- Još od rata kradu. Meni su zadnji put ukrali šest-sedam kubika, prije dvije godine. Vidjeli su ih ljudi više puta, svi tragovi vode prema pet istih kuća – kazuje.

- Policiji kao da nije u interesu da se to riješi – opet se ubacuje Ante, pokazujući nam imena sedam-osam zadarskih policajaca, od pozornika do zapovjednika postaje, kojima je prijavljivao krađe i koje je molio da im pomognu stati nakraj lopovima u Slivnici. Uzaludan trud, svirači...

- Nikad nisu intervenirali odmah, po našoj dojavi, nego nakon nekoliko dana, kada drva već odu u dim. Da su odmah došli, kod osumnjičenih bi našli drva. Njih je samo trebalo pitat di su pilali drva. Da pokažu na kojem mistu i stvar bi bila riješena. A ne ovako, policija dođe tek dva i po miseca nakon krađe. Ispada da bi mi, koji smo oštećeni, još tribali i hvatat lopove! Pa di toga još ima, majko moja...

 

Policija istražuje, ali nema počinitelja
Glasnogovornik PU zadarske Elis Žodan rekao nam je da su policijski službenici II PP Zadar u više navrata zaprimali prijave koje se odnose na krađe šume na području Slivnice, Jovića, Ražanca i Poličnika. U pravilu je riječ o krađi šuma hrasta s parcela u privatnom vlasništvu, kao i parcela u vlasništvu Hrvatskih šuma, zbog čega je u siječnju protiv dvije osobe podnesena kaznena prijava za krađu.
Što se tiče kaznene prijave koju je podnio Ante Lerga, a koja se odnosi na krađu drva s parcela u njegovu vlasništvu, u tijeku je kriminalističko istraživanje. U sklopu istrage policija je obavila obavijesni razgovor s više osoba te poduzima izvide u cilju otkrivanja počinitelja.
Inače, u razdoblju od 2007. do 2016. godine policija je evidentirala četiri slučaja krađe drva s privatnih zemljišta na području Općine Posedarje, odnosno Slivnice. Po jedna krađa zabilježena je Slivnici u 2011., 2015. i 2016. godini, te jedna krađa iz 2012. u Posedarju. Zanimljivo, ali ni za jednu krađu šume nije poznat počinitelj.
Iz policije ističu da tijekom 2007., 2008., 2009., 2010., 2013. i 2014., nije bilo prijava za krađu šume na području Slivnice.

18. travanj 2024 22:08