Nakon nedvosmislene odluke Ustavnog suda, dileme više nema: diljem Hrvatske odzvonilo je i ulicama Mile Budaka.
Ideolog ustaškog pokreta, zapovjednik svih ustaških logora u Italiji, Pavelićev ministar bogoštovlja i nastave, poslije i vanjskih poslova, te zagovornik krilatice „Srbe na vrbe“, tako bi, 27 godina nakon što je njegovo ime krasilo ulice u gotovo svim hrvatskim gradovima, mogao biti definitivno izgnan s domaćih trgova.
To bi, po svemu sudeći, mogla biti prva posljedica odluke Ustavnog suda po kojoj je Ulica 10. travnja u Slatinskim Drenovcima proglašena potpuno neustavnom. Ulica, koja je do 1997. nosila ime „21. novembra“, tada je preimenovana u Ulicu 10. travnja. Njezino skidanje naložio je SDP-ov ministar uprave Arsen Bauk 2013. godine, čija je Vlada i zatražila mišljenje Ustavnog suda o ovom pitanju.
U pisanoj se odluci, kako neslužbeno doznajemo, Ustavni sud poziva na antifašističke temelje Republike Hrvatske zapisane u Ustavu. Kako je 10. travnja datum vezan uz proglašenje fašističke Nezavisne države Hrvatske – koja je pod Antom Pavelićem u koncentracijskim logorima likvidirala tisuće Židova, Srba, Roma i nepoćudnih Hrvata, Split, Zadar, Rijeku i Istru poklonila Mussoliniju, a talijanskog princa iz dinastije Savoja instalirala za hrvatskog kralja - njezino ime na ulici u Hrvatskim Drenovcima proglašeno je neustavnim.
Indikativno je da je takav pravorijek donesen uvjerljivom većinom glasova ustavnih sudaca, i to u tijelu u kojemu konzervativci imaju većinu. Izdvojeno mišljenje ovih dana piše samo sudac Miroslav Šumanović. Stavljanje Ulice 10. travnja izvan zakona i Ustava nije jedina odluka Ustavnog suda o problematici vezanoj uz NDH. U prosincu prošle godine Ustavni sud je utvrdio – također uvjerljivom većinom glasova, uz izdvojeno mišljenje Šumanovića - da je nogometni reprezentativac Joe Šimunić opravdano kažnjen s 15 tisuća kuna jer je na maksimirskom stadionu nakon utakmice Hrvatska - Island uzvikivao ustaški pozdrav "Za dom". Sud je to protumačio kao poticanje mržnje na temelju rasne, nacionalne i vjerske pripadnosti, s obrazloženjem da je riječ o pozdravu korištenom u NDH koji nedvojbeno predstavlja manifestaciju rasističke ideologije.
Nakon dva praktički istoznačna mišljenja, definitivno je utanačena buduća praksa Ustavnog suda. No, uklanjanje ulica nekadašnjih ustaških dužnosnika neće ići automatizmom. Tek ako Ustavni sud dobije novi podnesak koji bi zatražio propitivanje ustavnosti i zakonitosti ulica Mile Budaka u Pakoštanima, Pagu, Sisku ili Slavonskom Brodu, Ustavni sud će moći dati mišljenje na tragu onog o Ulici 10. travnja.
Ovakav jasan i nedvosmislen stav Ustavnog suda uvelike bi mogao trasirati put i zaključcima Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, koje je osnovao premijer Andrej Plenković. Ono, kako se očekuje, treba odrediti budući pravni okvir kojim će se tretirati simboli totalitarnih režima. Između ostalih, i ustaškog pozdrava „Za dom spremni“. Aktivist za ljudska prava Zoran Pusić upozorava, međutim, da veličanju ustaštva, unatoč odluci Ustavnog suda, nije odzvonilo.
- Bojim se da uklanjanje ulica Mile Budaka i ustaškog pozdrava iz javnog života neće ići nimalo lako. U jednoj demokratskoj zemlji u 21. stoljeću neshvatljivo je da ulice nose ime čovjeka koji nije bio poznat po svojim skromnim dostignućima, nego po genocidnoj ideologiji. Kao kad bi u Njemačkoj ulice nosile ime Eichmanna ili Himlera – ističe Pusić. Kada zbog takvih stvari postoji veći pritisak izvana, onda se vlast licemjerno zgraža, a kada je pritisak manji, onda se osnivaju komisije o pozdravu "Za dom spremni" – zaključuje Pusić.
Kao gljive poslije kiše
Sanader 'čistio' ustaške perjanice
Ulice nekadašnjih ustaških dužnosnika nakon prvih demokratskih izbora po hrvatskoj su počele nicati kao gljive poslije kiše. Svi veći gradovi imali su Ulicu Mile Budaka, pokoji manji i spomenik Juri Francetiću, Rafaelu Bobanu ili nekoj drugoj ustaškoj perjanici. Split i Zagreb prvi su odlučili napraviti zaokret, i sa startom 2000. ukloniti Pavelićeva ministra bogoštovlja i nastave sa svojih ulica. Njihov broj u ostatku zemlje drastičnije se prorijedio pod pritiskom Ive Sanadera, u periodu od 2014. Do 2009. Gradska vijeća u Zadru, Gospiću i Kninu – sva s HDZ-ovom većinom – brzopotezno su donijela odluke o preimenovanju Budakovih ulica, najčešće u Ulicu hrvatskih književnika. Drugi val promjena potaknuo je SDP-ov ministar uprave Arsen Bauk, koji je 2013. naložio uklanjanje većine preostalih ulica s Budakovim imenom. Procjenjuje se da ih u hrvatskim gradovima i općinama ima još dvadesetak.
KALVARIJA SLATINSKIH DRENOVACA
Mještane likvidirali i crni i crveni
Slatinski Drenovci malo je mještance podno Papuka sa 72 stanovnika koje povijest u XX. stoljeću nije mazila. Nakon proglašenja NDH, prvo su u selu žarili, palili i ubijali Pavelićevi ustaše. Potom su Drenovci već 1942. prešli u ruke partizana, koji su u mjestu napravili radni logor za 'neprijatelje' režima u kojemu su likvidirana 464 mještanina. Među njima i lokalni svećenik. Početkom devedesetih Drenovci su se našli u sastavu pobunjenih krajinskih Srba. Hrvatska vojska oslobodila ih je 1992., pritom zapalivši kuće mještana srpske nacionalnosti, što je bjelovarski županijski sud okarakterizirao kao nedvojbeni ratni zločin.