Redatelj Jakov Sedlar snimio je dokumentarac o samoubojstvima hrvatskih branitelja, koji će se 23. rujna premijerno prikazati u Vukovaru te 26. rujna u Splitu.
Film će potresti Hrvatsku, u njemu nema glumaca, tu su sve odreda ljudi koji su u nekom trenutku pokušali sebi oduzeti život ili su članovi obitelji u kojoj je otac, suprug ili sin digao ruku na sebe. Hrvatski ratnici, oni koji se nisu bojali umrijeti u ratu, u miru nisu uspjeli živjeti sretno u zemlji za koju su se borili. Sad su dobili i svoj film. I to prvi koji se bavi njihovim tragičnim sudbinama.
Sedlar je film nazvao jednostavno "3069" – službenim brojem branitelja koji su počinili samoubojstvo. Taj broj je bio važeći prije dvije godine kad je Sedlar započeo snimanje, a u međuvremenu je narastao na 3246 branitelja koji su počinili suicid.
A koliko je tek onih koji umiru u tišini? Čije obitelji ne žele da se zna kako je završio njihov sin, otac, brat, muž.
Sedlar je prvi naš redatelj koji otvara ovu bolnu i neugodnu temu o kojoj rijetki žele javno govoriti, iako se samoubojstva događaju pokraj nas na različite načine. Jedan je hrvatski branitelj prerezao vratne žele. Drugi se polio benzinom i zapalio. Treći je pištoljem pucao u glavu. Četvrti se objesio iznad kuće... A najpoznatiji, general Slobodan Praljak, ispio je čašu otrova, kao čašu žuči pred očima svjetske javnosti.
Nisu smogli snage
– Dugo sam u kontaktu s braniteljskom populacijom, a znao sam i nekoliko obitelji u kojima se dogodio suicid. Teško je ostati hladan na te priče. Za taj problem se zna, no od njega svi bježe, jer se radi o strašnim traumama i pojedinaca i obitelji – pojašnjava Sedlar svoje motive.
Na filmu je radio više od dvije godine i razgovarao s više od 60 osoba, ali su mnogi odustali jer nisu smogli snage javno govoriti o svom pokušaju samoubojstva. U 60 minuta film donosi devet sudbina branitelja i njihovih obitelji koje je dotakao užas suicida. One su toliko tragične da bi se o svakoj od njih mogao snimiti poseban film, smatra redatelj.
– Mnoge sam snimio. Neke ne do kraja, jer nisu bili u stanju ispričati svoje tragedije. Nije lako u javnost iznijeti te strašne intimne priče koje ni sami sebi ne možemo objasniti. Među onima koji su odustali je i obitelj čovjeka koji se ubio motornom pilom, žena kojoj se muž ubio prigodom Mesićeve inaguracije... mnogo je toga i sve je vrlo tragično. Nažalost, ova tema kao da ne postoji kod nas, kao da nekoga vrijeđa istina – kazuje Sedlar.
Jeste li snimajući dokumentarac otkrili zašto se branitelji ubijaju?
– Niz je razloga, ali ponajprije se radi o odnosu društva prema njima, o vrijeđanju velikog dijela medija koji ih proglašavaju drogašima, pijancima, neradnicima, a istina je potpuno drukčija. Osjećaju se ostavljeni, bačeni nakon što su iskorišteni – ističe redatelj i pojašnjava što bi mi, kao država i društvo, mogli napraviti da se broj braniteljskih suicida barem smanji.
– Mislim da Ministarstvo hrvatskih branitelja na čelu s ministrom Tomom Medvedom radi odličan posao i svi to naglašavaju. U suradnji sa stručnjacima, broj se smanjuje. Najvažnije je da hrvatski branitelj kada dođe u problem, ne osjeća da je ostavljen i zaboravljen. Malo pažnje i ljubavi zna riješiti mnoge probleme – zaključuje Sedlar.
Nepravda i razaranje
Jedan od sugovornika u filmu je i doc. prim. dr. sc. Davor Lasić, psihijatar, i sam hrvatski branitelj, sada na mjestu pročelnika Zavoda za psihijatriju KBC-a Split.
– Razni su razlozi zašto branitelji dižu ruku na sebe. Primarno je to nezadovoljstvo odnosom društva i nepravda koju doživljavaju. Nisu ostvarena njihova očekivanja. Dok su izlagali živote u ratu, dogodila se pretvorba i privatizacija, a kad su se vratili s ratišta, njihovih radnih mjesta više nije bilo, u društvu se dogodilo veliko raslojavanje. Obitelji su im razorene, a oni su su postali medijski izloženi – opisuje dr. Lasić.
Ističe kako samoubojstva branitelja nisu samo naš fenomen.
– Istraživanja pokazuju kako su Amerikanci nakon Zaljevskog rata izgubili više ljudi nego što ih je poginulo u izravnim borbama.
Ali Amerikanci su išli u tuđu zemlju, a mi smo se borili za svoju državu, zar ne?
– Tako je. Veliki poslijeratni gubici su za sve iznenađenje. S tim se nije računalo. A mi smo još imali i veliko raslojavanje – kaže dr. Lasić i objašnjava kako naši branitelji osjećaju da se njihova uloga minorizira, a to ih dodatno frustrira.
Zato bismo, smatra, kao društvo trebali pokazati veći senzibilitet prema braniteljima.
– Svaka je osoba jedinstvena, a suicid nije rješenje za probleme. Općenito bi trebalo da branitelji imaju osobu i instituciju kojoj se mogu obratiti. Suicid se ne može predvidjeti, a generalno gledajući, ne samo kod branitelja, to je nemoguće spriječiti – zaključuje dr. Lasić.
FILM IDE U AMERIKU
Iako premijera tek slijedi, Sedlaru već zovu iz hrvatskog iseljeništva za prikazivanje filma.
– Osim po Hrvatskoj – Vukovar, Zagreb, Rijeka, Split, Biograd, Osijek, Šibenik, Dubrovnik... film će početkom listopada biti prikazan u Vancouveru, San Joseu, Los Angelesu, a poslije i u Torontu, Clevelandu, Chicagu i New Yorku. Potom i po Europi – najavljuje Sedlar.
NE POMIŠLJAJTE NA SEBE DIZATI RUKU!
– Kod nas je još i sramota kada netko u obitelji počini samoubojstvo, što je žalosno. Upravo su zbog toga mnogi koji su imali što reći – odustali. Nisu željeli pred kamere, svoju tugu sačuvat će samo za sebe. Razumijem ih jer, prema iskustvima, dio društva smijao bi se njihovim sudbinama. Više empatije nama kao društvu ne bi škodilo – uvjeren je Sedlar.
Volio bih da braniteljske sudbine nisu tako tragične.
– Daj Bože da nakon ovoga filma samoubojstva prestanu, to bi bilo najljepše. No, ako filmom barem nekoga odvratimo od suicida, napravili smo nešto. Ono što je posebno lijepo jest da svi sudionici filma kažu: Samoubojstvo nema smisla, nemojte ni pomišljati na sebe dignuti ruku – poručuje Sedlar.