Da su žene postale ravnopravne s muškarcima i u nogometu, odavno je poznata stvar.
Natječu se u velikom i malom nogometu, sude na muškim i ženskim nogometnim utakmicama, a postale su i službene osobe u drugoj najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. Jedna od onih koja je 'probila led' u Zadru kada su u pitanju 'ženska prava u nogometu' zove se Stella Dunić, delegatkinja na prvenstvenim utakmicama Prve nogometne lige Zadarske županije.
Kako je Stella završila na nogometnoj funkciji? Možda će vam biti lakše shvatiti ako znate da je ona kćerka Feruća Vukoše Ferija, legende Dalmatinca iz Crnog...
Obasjalo me Crno
- Od trenutka kada sam prohodala, moj je život vezan uz nogomet. Prije svega preko oca, no i moja majka voli nogomet. Brat Joke je dugogodišnji nogometaš, tako da u našim žilama teče nogometna krv. Žao mi je da u mojoj mladosti nije bilo nekog kluba gdje sam mogla igrati, ali ga zato sada moj sin Paulo upražnjava. Igra ga i za mene, a ja sam se preorijentirala na organizaciju u nogometu – kaže Stella, koju smo nedavno kao delegatkinju zatekli na utakmici između Dalmatinca i Velebita baš u Crnom, za koje je, kaže, duboko vezana. Naime, Stellin djed rođen je u Crnom, otac Ferućo Vukoša Feri dugo je godina izvrsno igrao u Dalmatincu, a sada njezin sin Paulo Dunić igra u seniorskoj momčadi Dalmatinca. Htjela - ne htjela, Crno joj je 'obasjalo život'.
- Da. Moj djed je podrijetlom iz Crnoga, no kasnije se preselio na Puntamiku. Sjećam se kao mala curica da je rado odlazio u Crno, a onda i otac Ferućo dok je igrao u Dalmatincu. Sada tu igra moje dijete... Crno me prati cijeli život - priča Stella.
No put do statusa delegata na službenim utakmicama nije došao preko noći.
- Godinama sam vodila tradicionalni malonogometni turnir Ferućo Vukoša Feri na Puntamici. Tu sam bila, što se ono kaže, Katica za sve, i produžena ruka za malonogometni klub Puntamika i njihove veterane. Sve što sam radila u nogometu uvijek sam radila sa srcem, odgovorno i korektno. Najviše iz ljubavi, jer kada je nogomet u pitanju, ja se jednostavno ne mogu promijeniti. Ovaj delegatski posao je došao kao kruna moga dosadašnjeg rada. Volim nogomet i vjerujem da ću još dugo u njemu ostati - govori Stella koju smo na kraju pitali kako se snalazi u 'delegatskoj koži'. Nije nažalost rijetkost da se baš na utakmicama županijskih liga dogode incidenti u kojima 'deblji kraj' znade izvući upravo odgovorna osoba kao dežurni krivac. Je li i Stella imala takvih neželjenih situacija?
Bez incidenata
- Nisam. U ovome poslu sam već dvije godine i, vjerujte, nisam imala nikakvih problema ili neugodnosti. Naprotiv, gdje god dođem na utakmicu po službenoj dužnosti ljudi se prema meni odnose fer i korektno. Međusobno se uvažavamo, odnos je, rekli bismo, strogo profesionalan. Ja od njih tražim ono što oni u skladu sa sustavom natjecanja moraju imati ili ispuniti kako bi susret mogao početi. Ako oni sve to zadovolje, a u pravilu je tako, onda nesporazuma nema. Ne tražim veći obzir zato što sam žena. Kada je u pitanju nogomet, ravnopravno se nosim sa svima - poručuje Stella Dunić.