U obitelji Stipe Žunića hrvatskoga kralja atletike, u nedjelju na večer, dok je u Londonu tražio put do odličja, koje se u konačnici ukazalo u brončanom sjaju , napetost je trajala sve do posljednje serije! Onda je krenula prava erupcija emocija, prepričavao nam je njegov brat Tomislav...
-Uh, doista smo napeto pratili natjecanje, ali kad je naš Stipe svjestan vrijednosti svojeg nastupa, polegao na travu i na taj način dao oduška najprije sebi onda i nama, slavlje u obitelji moglo je početi. Ponosni smo što je i u Hrvatskoj njegov rezultat primljen s jednakim oduševljenjem – zborio je posve mirno Tomislav.
Razloga za strepnju bilo je podosta, jer je u ranijim svojim nastupima Stipi odličje znalo izmaknuti iz ruku, doslovce " za dlaku"...
-Upravo toga smo se pribojavali, međutim, kako se se serija izbačaja približavala kraju , naše uvjerenje da će ovoga puta Stipe otići po medalju koju je toliko priželjkivao. Iskreno, veseli smo se kao mala djeca , jer znamo koliko mu znači ovaj uspjeh, u kojeg je svatko ugradio pomalo, ali najviše Stipe – veli Tomislav koji je zajedno s ostalim članovima obitelji živio za trenutak bratove slave.
U obitelji je od prvih dana bavljenja atletikom Žunić uživao najveću potporu, bili su uz njega kad je donosio važne životne odluke , bilo da je riječ o atletici ili pak školovanju u Americi...
- Mi smo mu pomagali koliko se moglo, ali je u svemu najviše ustrajao upravo Stipe koji je sredio priču oko stipendije za odlazak u Ameriku. Istina, imao je u konačnici i pomoć Hrvatskog atletskog saveza i Atletskog kluba " Split"., ali ističem najviše toga je odradio u vlastitoj režiji – govori brat našeg brončanog atletičara koji je ispisao nove stranice naše reprezentativne povijesti u ovom sportu.
Prije nego se odlučio za odlazak u novi svijet, Stipina obitelj, rođaci i prijatelji, uredili su priručno bacalište, zapravo, bila je to improvizacija....
-Računali smo da će ostati u Zadru i da neće ići u Ameriku , pa je napravljeno to bacalište koje je neko vrijeme koristio, više bih rekao kombinirao s onim što je imao u ASK- u – prisjetio se Tomislav koji je malo zastao nakon naše informacije kako će se u SC " Višnjik" urediti moderno bacalište.
-Iskreno, ne znam puno o tome, međutim, pozdravljam svaku takvu inicijativu jer uvijek je najljepše biti u okruženju u kojem si rođen i gdje si ušao u svijet atletike. Ono što znam, Stipe posve odgovora ambijent u Splitu, tamo imao svoju ekipu s kojom trenira. Stalno nam je govorio kako mu je u gradu pod Marjanom ugodno. E sad, što će biti dalje, ne mogu govoriti u njegovo ime, o tome će on odlučiti – kazao je Tomislav koji se kao i drugi članovi obitelji čuo sa Stipom nedugo nakon njegovg počasnog kruga s hrvatskom zastavom u rukama....
-Ostavili smo mu dovoljno vremena da proslavi veliki uspjeh, onda je uslijedio telefonski poziv prema Londonu. Mogu reći da mi je djelovao miran i staložen upravo onako kad je bacao kuglu koje je letjela prema bronci. O veselju nejga i nas ne treba osobito pričati. Jedava ga čekamo zagrliti, ali mi je rekao kako će nakon povratka sa Svjetskog prvenstva najprije u Zagreb gdje će se zadržati nekoliko dana, onda će doći k nama. A znate nema puno ni slobodnog vremena jer ga očekuje novi miting – zaključio je Tomislav.