U PAKOŠTANIMA RASTU NOGOMETNI DRAGULJI, SVAKOM ZABIJU 10 KOMADA! ​Papaline, a grizu kao morski psi!

U PAKOŠTANIMA RASTU NOGOMETNI DRAGULJI, SVAKOM ZABIJU 10 KOMADA!

Na Krču, igralištu nogometnog kluba iz Pakoštana, igraju Papaline iz Pakoštana i Velebita iz Gračaca. Zanimljiv susret od prve minute u kojem su domaćini jednostavno očitali lekciju iz nogometne abecede svojim vršnjacima iz Gračaca. Pakošanske Papaline pobijedile su 10:1!

Mladi igrači trenera Tina Juričina bili su u svemu dominantniji, uvijek brži za korak i u svakom duelu bolji u baratanju loptom, a njihovi zgodici padali su kako plod lijepo izrađenih akcija. Svaka od tih akcija imala je i glavu i rep. I ako baš treba tražiti, u tom se segmentu igre može pronaći razlog velikom broju zgoditaka. Od prve se vidi da mali Pakoštanci igraju nevjerojatno zrelo, imaju kombinatoriku i brzinu impresivnu i za starije uzraste. Složno rade kao mali mehanički stroj pa zato i ne čudi da je netko za njih već rekao kako "možda jesu papaline, ali grizu kao morski psi".

Naime, nakon tri odigrana kola mali Pakoštanci su prvi na ljestvici s devet bodova, a gotovo sve njihove pobjede bile su izražene s dvocifrenim brojem zgoditaka. Tako je u prvom kolu "platio" Zadar kojeg su razbili 10:0, u drugom su Primorca tukli 5:3, a Velebit iz Gračaca u trećem nakantali su 10:1.

Njihov trener Tino Juričin poznato je nogometno ime ne samo u Pakoštanima. Branio je dosta dugo u Primorcu iz Biograda, a sada je još uvijek „jedinica“ u seniorima Pakoštana.

- Drago nam je da ste navratili, jer sportskog novinara ne viđa se često u Pakoštanima, da vidite i ovu našu mladež. Izuzetno je nadarena. Njih nekoliko, ukoliko nastave ovako raditi i trenirati, mogli bi postati dobri igrači. Odličan materijal za prvu ligu. Zaista su nadareni i odani nogometu. Vole ga, što je velika stvar i za njih i za onoga tko ih trenira. Uvijek žele više i bolje, nikada im treninga nije dosta, pa ih nekad moram i malo zakočiti – kaže zadovoljni trener.

Ovu je generaciju okupio prije godinu dana kada su krenuli sa zajedničkim treninzima, što se pokazalo ključnim u odnosu na njihove vršnjake s kojima s natječu. Papaline iz Pakoštana su vidljivo brže, imaju više energije, bolje tehnički vladaju loptom, lakše kombiniraju na terenu. Sve su to razlozi zato postižu toliko zgoditaka, otkriva nam tajnu uspjeha Tino Juričin.

Koliko mu angažman s najmlađim uzrastima oduzima vremena s obzirom na obveze koje ima kao aktivni igrač prve ekipe Pakoštana, pitamo Tina.

- Ništa mi nije teško. U nogometu sam dugo, volim ga i želim u njemu ostati. Što se kaže, i poslije nogometa - nogomet. Moja je želja da se nakon igračke karijere posvetim trenerskom poslu kojeg već sad uhodavam vodeći mlade NK Pakoštana. Ovo mi je početak, a plan mi je nastaviti s edukacijom kako bi se i teoretski i praktično u potpunosti osposobio za trenera. S ovom generacijom Papalina želim ići do kraja, do njihovih seniorskih dana. Nema te cijene zbog koje bi ih napustio, govori Tino.

Jedan od njegovih „štićenika“ je kapetan Papalina Ante Šimović. Sitan, ali na terenu - dinamitan.

- Nama je trener Tino kao otac. Brine se o nama da nam ništa ne fali. Vjerujte, nama je svima drago doći i na trening i na utakmice. A kada dobro radimo, dolaze i razultati - kaže Ante i odjuri na trening.

Skladnu družbu Papalina iz Pakoštana čine: Ante Šimović, Ante Kazija, Bepo Juričin, Toni Rašin, Lovre i David Šarin, David Brković, Božo Dučkić, Duje Vučkov, Doroteo Kazija, Miko Milovac, Andrijan Lalin, Karlo Juričin, Lovre Vranić, Luka Barešić, Donat Bunja, a uz trenera Tina Juričina tu je i tehniko Ivan Šimović.

Naslovnica Sport

Najčitanije