- Koliko nas Slavonaca radi u ovom kafiću? Evo, Lucija i Luka su iz Vukovara, jedan dečko je iz Donjeg Miholjca, ja sam iz Osijeka, ovaj kolega isto iz Vukovara... Čekaj, čekaj, ima još jedan lega u drugoj smjeni, i on je iz Osijeka. Pa stvarno nas ima ovdje u Zadru! - smije se Leon Smiljanić, 24-godišnji Osječanin koji je zadnjih mjesec dana svoju slavonsku adresu zamijenio zadarskom. U kultnom kafiću na dnu zadarske rive, u susjedstvu Morskih orgulja i Pozdrava suncu, radi kao konobar sezonac. I za sada je više nego zadovoljan uvjetima i plaćom, pogotovo što iza sebe ima iskustvo lanjske sezone odrađene u jednoj velikoj hotelskoj kući u Zadru.
- U Osijeku je gotovo nemoguće naći posao, bilo kakav, a kamoli dobro plaćen. Završio sam gimnaziju, dok sam studirao, odradio sam bezbroj poslova, ali ništa od toga nije imalo neku ozbiljniju perspektivu za budućnost. Barem deset mojih dobrih prijatelja iz kvarta je već otišlo u Irsku. Ja sam radije odabrao biti sezonac u Zadru jer se ovdje nudilo zaista puno dobrih poslova, čak i preko Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Tko je tražio, mogao je naći - govori mladi Slavonac koji je lanjski sezonu odradio kao pool boy na Boriku. Uvjeti su bili dobri, imao je osiguran smještaj i hranu, ali ovo ljeto ipak se, umjesto za hotelski kompleks, odlučio za kafić na zadarskom Poluotoku.- Zašto? Pa drukčije je, opuštenije i humanije. Uz to je plaća odlična i manču dijelimo po dogovoru. Gazda Robi mi je ponudio riješiti smještaj, ali stan sam već ranije unajmio s prijateljima. Čak i s plaćanjem tog najma, ostaje mi više nego što bih zaradio u Osijeku gdje živim s roditeljima - kaže nam Leon.
Ovaj novi trend, da se sezonci u Zadru sada radije okreću malim obrtnicima u privatnom sektoru nego velikim turističkim kućama, primijetio je i Leonov gazda, vlasnik kafića Robert Kovačević. On je za ovo ljeto u svom lokalu zaposlio desetak sezonskih konobara.
- Nema tu velike filozofije. Rad kod malih obrtnika i privatnika im je isplativiji i humaniji, i već to je dovoljno za prevagu. U velikim hotelskim kućama sezonski radnik ima samo plaću, tamo su svi aranžmani unaprijed plaćeni karticama i nema tu manče. A ovdje ima prihod, to su dvije vrlo različite stvari. Niti jedan konobar sezonac na zadarskom Poluotoku mjesečno nema prihod manji od tisuću eura. Kad zbrojite četiri ili pet mjeseci, koliko ovdje traje sezona, to je sasvim pristojna zarada. A svakom normalnom poslodavcu trebalo bi biti u interesu da mu je radnik dobro plaćen - kaže ovaj zadarski ugostitelj dodajući kako ga pomalo i čudi interes za njegove sezonce iz Slavonije.
- To je ovdje potpuno normalna stvar. Mi iz Zadra smo odlazili raditi u Zagreb, Istru ili na brodove, a oni s kontinenta sada dolaze ovdje, rade i zarađuju u svojoj domovini. Nije to nikakav bauk. Meni je svejedno odakle radnik dolazi, je li Slavonac ili Dalmatinac, bitno mi je samo da je dobar - kaže Kovačević. A Leon je, kažu nam i gosti koje smo zatekli, dobar radnik.
- Meni ovaj mentalitet u Zadru i opuštenost ljudi jako odgovara. U Slavoniji je zbog neimaštine atmosfera pomalo depresivna. Iskreno, ja se ovdje osjećam kao da sam došao na more i usput poslužujem - smije se ovaj simpatični Slavonac dodajući kako je na sezonskom poslu, uz dobru plaću i manču, gratis dobio i pogled na najljepši zalazak Sunca...
Ana Vučetić Škrbić