"Avvantura je jako bitan festival, a Zadar je grad koji ovakav festival zaslužuje. Zadar je mjesto i za puno veće stvari. Stoga mi je žao što se Sergej trebao toliko grčevito boriti za neke stvari, na mišiće je ove godine odradio festival. Nadam se da tako neće biti iduće godine".
Ovim se riječima zadnjeg dana 7. Avvantura film festivala u Zadru novinarima obratio član ovogodišnjeg žirija za Prvi i drugi film redatelj Danilo Šerbedžija. Njegovom otvorenom apelu podrške za održanje festivala pridružila se i mlada zadarska glumačka zvijezda Tihana Lazović, a britanski redatelj Peter Webber, autor "Djevojke s bisernom naušnicom" i najzvučnije ime ovogodišnjeg festivala, njihove je riječi potvrdio klimanjem glave.
Hoće li sedma godina, baš kao neki urok, značiti i gašenje prvog i jedinog zadarskog filmskog festivala? Što se to ove godine dogodilo da su članovi žirija, ali i prijatelji festivala, "namirisali krv", osjetili da se festivalu steže omča oko vrata?
Bez puno filozofiranja, razlog je – novac. Avvantura je ove godine od Grada Zadra kao glavnog partnera festivala dobila 90 tisuća kuna. Prije dvije godine ta je potpora iznosila 200 tisuća kuna, da bi se prošle godine svela na 100 tisuća kuna. Ove godine su dobili još 10 tisuća manje.
Ali ne samo što je drastično sasječena gradska dotacija, već ni fićfirića iz gradske uprave i političkih manekena koji su godinama trčkarali oko festivala, i putovali zbog toga po europskim festivalima, ove godine nema ni u tragovima. Nije ih bilo ni na otvaranju ni na "red carpetu", ali nije bilo ni vodećih ljudi turističkih zajednica, predstavnika grada, županije, kulturnih institucija, poduzetnika... Je li to bila neverbalna poruka: nećemo vas više?
O svemu tome post festum razgovaramo sa Sergejem Stanojkovskim, filmskim redateljem, osnivačem i direktorom Avvantura Film Festivala.
Gospodne Stanojkovski, hoće li sedma godina, u skladu sa kobnom numerološkom simbolikom, uistinu biti presudna za Avvanturu? Jesu li točne glasine da se festival gasi i da odlazite iz Zadra?
- Ne, festival se ne gasi, niti se mislimo micati iz Zadra. Festival je ove godine ostao bez značajnih sredstava od strane Grada Zadra i to se nažalost primjeti.
Ovogodišnji program ste jako kasno izbacili, projekcije su s Foruma prebačene u lapidariji Narodnog muzeja, umjesto karakterističnih nagrada od stakla iz Muzeja antičkog stakala dijeljene su diplome, službena mrežna stranica do pred sam početak festivala nije funkcionirala...
- Nažalost, sve su to posljedice smanjenog proračuna festivala. Slažem se da to nije ostavilo dobar dojam, ali drukčije nismo mogli. Ja se ovim bavim profesionalno cijelu godinu, ali nitko iz moga tima u organizaciji, uključujući mene, nije još dobio nikakav honorar. Mi sve radimo volonterski. Prikazivanje filmova na Forumu, scenografija, platno, projektor... za to sve trebate minimalno 25-30 tisuća kuna. Ovako smo "otkrili" lapidarij Narodnog muzeja. Hvala im na ugošćavanju jer festival je, morate priznati, dobio novi sjajan prostor.
Lapidarij je zasigurno najveći dobitak ovogodišnjeg festivala. No, prvih ste godina bazu festivala imali u Arsenalu, pa onda u Kazalištu lutaka, a sada vam je ured u - kafiću?!
- Točno, naš ured u Kazalištu lutaka nam je bio preskup, jer smo uz ured za potrebe festivala bili iznajmili i dvoranu te crkvu sv. Dominika. To su bile visoke stavke u proračunu festivala, a stotinjak tisuća kuna "tanji" morali smo tražiti druga rješenja. Želim se stoga posebno zahvaliti kafiću "Kult" koji nam je ove godine ustupio svoju kancelariju za festivalski ured, jer, evo, sedam godina čekamo da nam Grad makar na nekoliko tjedana godišnje ustupi neki prostor na korištenje.
Dobro, što se dogodilo? Kako ste s 200 tisuća kuna u dvije godine pali na 90 tisuća kuna? S obzirom na što sve Grad Zadar troši novac, teško je vjerovati da je razlog manjak u gradskoj blagajni...
- Već prošle godine Grad je prepolovio svoja sredstva za festival, bez ikakvog obrazloženja. Došao sam do gradskog pročelnika za kulturu gospodina Radovana Dunatova po objašnjenje, ali odgovore nisam dobio. "Nova preraspodjela sredstava" kazao mi je. Mi svake godine Gradu Zadru podnosimo detaljno izvješće o svim programskim i oganizacijskim troškovima. Potpuno transparento u skladu s najboljom europskom praksom jer su naši partneri i neke ozbiljne europske institucije i fondovi, poput Euroimagea. Dakle, nema muljanja ni po kojoj osnovi, sve mora biti uštimano do zadnje lipe. Prošle godine sam tražio sastanak s gradonačelnikom Kalmetom koji me primio i obećao da će podebljati proračun za festival iz rebelansa. Bila su dva rebalansa, ali nas je zaboravio...
Nije li sedam godina bili dovoljno da gradski oci odluče što usitinu žele s festivalom? Ovako vas drže na apartaima, kao Zadar snova. Imaju vas "za šminku", a zapravo vas polagano ubijaju...
- Mi očekujemo od Grada Zadra, kao našeg glavnog partnera, da se nakon sedam godina definitivno izjasni što želi. Nije u redu da vam glavni partner ne želi reći zašto povlači poteze koje povlači. Oni su zajedno s nama gradili ovaj festival, a zadnjih godina počeli su izvlačiti ciglu po ciglu i urušavati sve što je dosad napravljeno. Potpuno iracionalno. Istovremeno, ljudi koji dođu na festival prvi put, poput redatelja Ogreste, oduševe se atmosferom i sami se nude za pomoć, na bilo koji način.
Koliko se može primjetiti, izostala je i podrška Filmskog ureda Zadar koji je i osnovan za podršku filmskoj produkciji? Gdje je puklo s njima?
- Nije nigdje puklo, jer pravog odnosa nije ni bilo. U početko formiranja ureda ja sam bio konzultiran da im pomognem nekim svojim idejama i iskustvom. Ja sam to napravio, a oni su nastavili bez mene. Filmski ured nema previše smisla ako nema svoj budžet za filmsku produkciju. Bez toga, kao da i nemate ured.
Ali Grad Zadar vas je znao koristiti kad mu je to trebalo. Bili ste dio šireg tima kod izrade zadarske kandidature za europsku prijestolnicu kulture, tada su s vama i vašim festivalom mahali Europi?
- Ja sam tu dao svoj doprinos i nije mi zbog toga ni najmanje žao. Krivo mi je što nismo uspjeli više napraviti, jer to znači da je Grad Zadar prepoznao važnost festivala za razvoj urbane i nezavisne kulture. Upravo je to bila i najveće primjedba od strane Europske komisije, da Grad Zadar nerazmjerno malo ulaže u nezavisnu u odnosu na institucionalnu kulturu.
Ove godine ste imali projekcije po županiji, od Petrčana i Benkovca, do Biograda i Ugljana? Kako je to prošlo, je li to bilo racionalno s ovako skresanim budžetom?
- Ta festivalska gostovanja pokazala su se kao puni pogodak. Dobili smo veću vidljivost festivala, projekcije su svuda bile popunjene, a troškove za njihovo održavanje pokrile su jedinice lokalne samouprave. Oni su u svojim sredinama dobili odličan ljetni program, a mi šire ukorijenjivanje festivala. Prema rekacijama ljudi iz tih sredina, siguran sam da ćemo suradnju nastaviti i dogodine.
Koliko je ovoj festivalskoj krizi kumovao i sam termin održavanja. Stješnjeni ste između Sarajeva i Venecije, a preklapate se s festivalom u Vukovaru?
- To je manji problem. Nama nije nikada bio cilj postati "red carpet" festivalom, kavi su zapravo samo oni u Cannesu i dodjela Oscara. Naš je uzor Telluride festival u Americi, gdje dolaze sve važne face iz industrije već preko 50 godina, ali festival ima nepretencioznu atmosferu koju filmaši koriste za druženje, upoznavanje i razmjenu ideja. Mi svojim programom ne želimo biti revija festivalskih filmova već platforma za afirmaciju filmova koji nemaju priliku biti viđeni kod nas, pogotovo u Zadru koji i nema kino. Mi nismo distributeri, kao vukovarski festival, koji prikazuju pretežno "svoje" filmove. I koji su sada preuzeli i koprodukcijski program, s kojim smo mi prvi počeli. Nije lako promijeniti termin, jer to ovisi prije svega o budžetu i puno drugih čimbenika na koje mi ne možemo utjecati, a želimo ostati i open air festival, dakle u sezoni od svibnja do rujna.
Koliko se sjećam, prvotna ideja je bio festival europskih koprodukcija s naglaskom na susrete ljudi iz industrije koje bi u Zadru dogovarali poslove, s mogućnošću i snimanja na ovdašnjim lokacijama. Od te priče nije puno napravljeno. Štoviše, Grad Zadar vas prvenstveno tretira kao sadržaj za produljenje sezone. Je li taj koncepcijski zaokret bio uvjet da Grad nastavi financirati festival?
- U ovih sedam godina u Zadar smo doveli sve velike europske produkcijske fondove bez ikakvog troška za samu organizaciju festivala. Krenuli smo s koprodukcijom, realizirali smo nekoliko suradnji, ali to nije dobilo onaj zamah kakav smo priželjkivali. Mislim da je tu ulogu trebao odigrati Filmski ured Zadar koji treba imati filmski fond sa svojim budžetom i jasnim kriterijima za financiranje. Siguran sam da bi jedna uložena kuna na takav način vratila tri kune. No do toga još nije došlo.
Hoće li dakle biti osme Avvanture?
- Bit će je sigurno, ali bih je voljeli raditi s ozbiljnim partnerom. U Zadru, kao i u gradskoj upravi, ima dovoljno mladih i sposobnih ljudi koji razumiju kako danas funkcionira kreativna industrija. Jednu Rusiji u Ameriku prije nekoliko godina preuzeli su 40-godišnjaci. Vrijeme je da takvi mladi ljudi dobiju više prilike i kod nas.
Idealan ukupan proračun jedne Avvanture je oko 200 tisuća eura, no taj novac "u kešu" Stanojkovski nikad nije vidio. On godišnje zapravo raspolaže s maksimalno 250 do 300 tisuća kuna. Festival je godine od Grada Zadra dobio 90 tisuća, od Županije 10 i 20 tisuća kuna od gradske TZ. Tome treba dodati i 80 tisuća kuna od HAVC-a i 25-30 tisuća kuna od distributera. Usporedbe radi, Motovun od HAVC-a dobije pola milijuna kuna, Vukovar 250 tisuća kuna, a Zagreb Dox 700 tisuća kuna
.
Grand prix festivala pripao je bugarskom filmu "Glory" režijskog tandema Kristina Grozeva i Petar Valchanov, koji su i prošle godine na Avvanturi dobili Grand prix za filmu "The Lesson". Najbolji redatelj je Slovenac Damjan Kozole za "Nightlife", najbolja glumica Ksenija Marinković u filmu Zrinka Ogreste "S one strane", najbolji glumac Stefan Denolyubov iz filma "Glory". Posebno priznanje u glavnome programu pripalo je mađarskom filmu "It is not the time of my life" Szabolcsa Hajdua. U sekciji Prvi i drugi film nagradom je dobio austrijski "One of us" Stefana Richtera, najbolji kratki film je "Piknik" Jure Pavlovića, a posebno priznanje dobio je kratki film Gorana Škofića "Na plaži".