Da su na nekom kvizu, zlatna jedriličarska posada bi se zamislila nad pitanjem koliko imaju medalja. Jer već na počecima karijere pokazali su da je riječ o ‘kovačima’ teških metala. Prijateljstvo iz mlađih dana rezultiralo je idejom da zajedno jedre, Igor se s Cresa preselio u dom Fantelinih i krenula je ‘berba’ - donosi priču o zlatnim jedrima iz klase 470 Jutarnji list.
Hrvatska je Olimpijske igre u Rio de Janeiru završila s rekordnih pet zlatnih medalja. Josip Glasnović u trapu, braća Sinković u veslanju, Sandra Perković u bacanju diska, Sara Kolak u bacanju koplja te Šime Fantela i Igor Marenić sportaši su koji su se popeli na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja.
Da su na nekom kvizu, zlatna jedriličarska posada bi se zamislila nad pitanjem koliko imaju medalja. Možda bi za pomoć morali zvati i Mirka Miočića. Već na samim počecima karijere pokazali su da je riječ o budućim “kovačima” teških metala. Prijateljstvo iz mlađih dana rezultiralo je idejom da zajedno jedre u klasi 470. Igor se s Cresa preselio u dom Fantelinih, a potom je krenula berba. U šest godina juniorskog staža ovaj je dvojac tri puta osvojio naslov svjetskih juniorskih prvaka klase 470 - 2003., 2005. i 2007., brončani su bili 2004., a srebrni 2006. S europskih juniorskih prvenstava imaju tri medalje - zlato 2005. i srebra 2002. i 2006.
Oduševili Bacha
U seniorskoj konkurenciji prvi veliki rezultat bio im je peto mjesto na SP-u 2006., a od 2009. nije prošla godina da se s velikih natjecanja nisu vratili s medaljom. Višestruki su svjetski i europski prvaci, ali Rio je bio apsolutni vrhunac. Kupanje nakon osvajanja zlata oduševilo je i prvog čovjeka svjetskog sporta, Thomasa Bacha - predsjednika Međunarodnog olimpijskog odbora. Od dolaska u Hrvatsku dečki su rasprodani, nakon dvije medalje u Riju jedrenje je postalo “hit”
- Naš najveći uspjeh je što smo Hajduk potjerali na četvrti program tijekom prijenosa medal racea (smijeh). Prilaze na ljudi u Zadru, čestitaju, na njihovim licima vidiš da su s nama proživljavali taj brazilski tjedan. Mene je posebno dojmilo jedrenje s djecom. Njihovi osmijesi su vredniji od svega - priča Fantela.
S jedrenjem se počeo baviti kada je imao šest godina, ali usput je “svaštario” i po ostalim sportovima.
- Gimnastikom sam se bavio od sedme do 13. godine i upravo mi je taj bazični sport jako pomogao u daljnjoj karijeri. Kao svako dijete probao sam stvarno svašta. Zbog tate sam neko vrijeme igrao vaterpolo, nogomet u NK Arbanasu... I danas kada dođem posjetiti prijatelje u taj klub znaju mi reći: ‘A, moga si ostat u balunu’... Možda sam i mogao. U školi sam bio u generaciji Luke Modrića. Moj je razred na igralištu često igrao protiv njegovoga - prisjeća se Fantela.
Ljubi profesoricu
Jedrenje opisuje kao idealan spoj sporta i prirode, a kad nije na treninzima, velika im je strast planinarenje.
- Penjem se od 11. godine. Imam ekipu s kojom smo često na Velebitu. Prošao sam ga uzduž i poprijeko, a 2006. gotovo tamo i izgubio život. Išao sam pomoći prijatelju, stao sam ispod njega, a kako se okliznuo, tako je i mene pokupio. Imao sam dosta ogrebotina, ali sve je sretno završilo - ispričao je Fantela.
Iako je zbog sporta često na putovanjima, i u slobodno vrijeme - putuje.
- Avanturist sam po prirodi i volim upoznavati nove stvari. Posljednju rutu sam odradio u Baskiji. Bilbao i San Sebastian su me oduševili. Kultura, spiza, ljudi - sve je bilo bomba. Prošao sam dobar dio Austrije, Italije, a sada bi mi dobro legao neki Tibet ili Himalaja. Barem penjanje do šest tisuća metara, a želja je i popeti se na Mt. Everest.
Šime jako malo gleda televiziju.
- Dok sam na regatama, surfam ili čitam. Volim biografije i putopise. Posebice Stipu Božića, doslovno sam progutao sve njegove knjige. U posljednje vrijeme privlači me i psihologija.
U vezi je s djevojkom Višnjom, profesoricom biologije i kemije.
- Skupa smo deset godina. Iduće godine planiramo vjenčanje...
Igor Marenić kod Fantele se doselio prije 15-ak godina. Uz Cres njegov dom je i Zadar.
- Zasad se vidim u gradu, a kod svojih na otok odem kad god imam vremena.
Kao i Šimi, strast mu je Velebit, ali voli zaroniti i ispod površine.
Geodet po struci
- Ronim i pecam, najveći ulov na ruku mi je zubatac od 2,7 kg. Neš’ ti kapitalca...
Mislio je da će studirati FER ili arhitekturu, ali na kraju je diplomirao geodeziju.
- U tom trenutku jedino sam tamo mogao biti izvanredan student, a tek sam na faksu shvatio da je u pitanju vrlo zanimljiva građa... Uz to, radi se na terenu i s ljudima, a to mi leži.
S obzirom na uspjeh u jedrenju, teško da će se zaposliti u struci.
- Zasad je sport apsolutni prioritet, ali s diplomom u džepu mogu razmišljati i o toj karijeri.
Za osvojeno zlato će se počastiti putovanjem.
- Volim divlje i otkačene zemlje. Imao sam 2012. kružno putovanje po Južnoj Americi. Venezuela, Kolumbija, Peru, Bolivija. Planiram nešto takvo, samo da Šime i ja uskladimo rasporede.