Prirodno kadrira
Neposredni i nasmiješeni Jakov nije ošamućen uspjehom, no svjestan je činjenice kako je jedan od rijetkih sretnika, poput svoje omiljene kolegice, Splićanke Brune Kazinoti, koji živi i radi u Hrvatskoj objavljujući svoje fotografije u svjetskim top modnim magazinima. Ipak, nije siguran koliko će dugo moći funkcionirati na taj način...
- O preseljenju u inozemstvo mislim non-stop. I posao me prisiljava da se odselim u jedan od modnih centara, premda ja to pokušavam odgoditi. Ali mislim kako u dogledno vrijeme više neću moći – priznaje mladić, koji je tek tijekom studiranja ekonomije shvatio kako mu je od svijeta brojki privlačniji onaj fotografski. Oduvijek ga je zanimala vizualna umjetnost, ali je tek nakon 25. godine spoznao kako je fotografija ono čim bi se volio baviti cijeli zivot.
– Prvi fotić koji sam koristio bio je analogni idiot, koji mi je bio pregenijalan i praktičan jer tada nisam znao ništa o fotografiji, ali sam uvijek, valjda prirodno, znao kadrirati i trudio se izvući maksimum iz njega. Pokušavao sam postići efekt fotografija koje se mogu dobiti iz profesionalnih serija, to mi je uvik bila muka. A taj fotić je bio djedov… Kasnije sam, u nekoj 23. godini, sam sebi kupio digitalni fotić, jer do tada nisam shvaćao kako je to medij koji mi najbolje odgovara, prethodno sam mislio kako je grafika nešto čime bih se trebao baviti. I prvo što sam snimao bili su ljudi i portreti, to me oduvijek privlačilo – priča Jakov, koji je definitivno shvatio kako je na pravom putu promatrajući jedno newyorško modno snimanje na čijemu je setu bio samo promatrač.
– Shvatio sam koliko truda i kreativnosti ima u tom poslu i da je moguće izraziti se kroz razne modne priče. Iako ljudi smatraju kako je modna fotografija komercijalna, ne shvaćuju kako je u pitanju sinergija kreativaca na setu koji pričaju priču odjećom, šminkom, frizurom, da bi na kraju fotografija sve to objedinila u jedno gotovo djelo koje izaziva emociju. Mislim da nitko ne može reći da to nije umjetnost. I kad još na kraju dobijem neku iskrenu emociju od modela... Neprocjenjivo! – podvlači Jakov.
New York je u međuvremenu postao njegova inspiracija – u Velikoj jabuci proveo je jedan dio školovanja, a sve što je naučio u praksi, snimajući razne projekte, od komercijalnih do konceptualnih, prilično je utjecalo na njegov razvoj...
Lekcija u New Yorku
- Tako sam došao do modnih snimanja gdje sam se na prvom setu pojavio s predrasudama misleći kako je sve to copy-paste. Ali, prevario sam se i, eto, navukao. Sam grad je jako utjecao na mene i potaknuo me da se razvijam i budem konkuretan drugim fotografima, razvijem svoj stil i pristup fotografiji. Suradnju s poznatim svjetskim magazinima počeo sam nakon dugoga rada i bezbroj testova koje sam napravio modelima za njihove bookove. Po tom pitanju mogu najviše zahvaliti Ani Gojanović iz Zadra, vlasnici modne agencije "Colors", koja je plasirala sve hrvatske modele čiji se angažmani vezuju uz inozemstvo. Ana ima najbolje cure svjetskoga standarda, a kod nje sam napravio njihov book i počeo ga slati agencijama za fotografe i magazine kako bi me angažirali na budućim snimanjima. Tako je sve krenulo... – pojašnjava fotograf iz Sv. Filipa i Jakova.
Njegovi poslovni dogovori s modnim urednicima svjetskih časopisa danas su prilično jednostavni, ali kreativni...
– Mislim da mi je najveći doseg što sam za stalno potpisao ugovor s medijskom kompanijom "Conde Nast" unutar čije grupacije posluju svi veliki magazini kao što su Vogue, GQ, Vanity Fair, W Magazine, Allure, Tatler... Nakon što glavni urednici kažu modnim urednicima koja je tema broja, oni razvijaju priče s fotografima. Uglavnom znaju što hoće i znaju što mogu dobiti od fotografa. Opet ovisi za koji magazin se radi... Za neke se ne smije ići u previše rubni look, neki vole klasičniji stil, ali sve s dozom i vlastitim potpisom.
Neusporedivi honorari
- Lova?! Postoje tarife o kojima ne smijem pričati (smijeh). Ako usporedim s hrvatskim honorarima, ovdje je to smiješno, iako razumijem da se u Hrvatskoj jako malo snimaju takve stvari i nema takvih oglašivača, pa ne mogu ni biti veliki budžeti. No, neki put se u Hrvatskoj zna raditi nešto i besplatno ako je to neki projekt gdje se možeš izraziti i nitko ti neće stati za glavom – napominje Jakov ističući kako se u nas ipak može živjeti od modne fotografije, ali...
– … ne isključivo od nje, nego od snimanja za reklame itd., u svemu gdje se zahtijeva taj senzibilitet mode i estetike. Za nove fotografe baš i ne znam kako bi preživjeli. Još uvijek je stara garda na vlasti i ne želi dati priliku novim idejama i ljudima. Ali, valjda će se s vremenom nešto promijeniti – nada se Jakov Baričić.
Piše: Mirela Goreta/Slobodna Dalmacija
Ne voli se slikat
"Slikat će me mater", uzvratio je na našu "direktivu" kako ipak mora poslati vlastitu fotografiju, a šaljivu opasku "mogao si, ako ništa drugo, barem okinuti selfie" shvatio doslovno. I u "roku keks" poslao nekolicinu selfieja s rive u rodnom mjestu.
Više voli sirovu estetiku