I to je, pokazat će se kasnije, bilo sasvim dovoljno. Za sve ostalo pobrinula se češka arhitektica Alena Zalešakova iz zadarskog studija "Rene" kojoj je investitor povjerio tu zadaću, ali i dao slobodne ruke da prostoru od 85 metara kvadratnih udahne jedan potpuni novi život. Zadaća joj zaista nije bila laka, no potencijali koje pruža ovaj prostor bili su nevjerojatni, počevši od same lokacije. Zgrada izgrađena između dva rata nalazi se u jednoj od rijetkih tihih oaza stare gradske jezgre koja je uspjela zaštiti svoju privatnost i zadržati svoju autentičnost unatoč tome što se nalazi na raskižju turističkih puteva, par metara od Svetog Donata, Foruma i katedrale s jedne te Rive s druge strane. Na jugozapadu pogled puca na Pašmanski kanal, a sjeverozapadu na Samostan Svetog Frane, renesansni klaustar i nedoljivi samostanski vrt gdje redovnici stoljećima uzgajaju svoje voće, povrće i cvijeće. No, većinu ovih momenata stan kakav je nekada bio jednostavno nije valorizirao, niti ih se moglo doživjeti. Evo kako arhitektica opisuje svoj prvi susret s prostorom.
- Bio je to hladan, mračan i pomalo negostoljubiv prostor, obilježen mnogobojnim intervencijama i pregrađivanjima koja su mu naštetila. No, ono što se od početka isticalo kao najveća vrijednost bile su vizure i kadrovi koje je pružao. Željela sam da se rekonstrukcijom, osim kvalitetne organizacije stana, pruži mogućnost doživjeti te iznimne kadrove koji su izgledali kao savršene umjetničke slike na zidu- kaže arhitektica koja je zbog toga projektiranje počela od ogoljene konstrukcije.
Prvi i najvažniji zadatak bio je dovesti svjetlost u stan čiji je centralni dio zbog velike dubine prostora i loše prijašnje organizacije bio poprilično mračan. Prvi veliki korak bio je rušenje svih prijašnjih intervencija i raznoraznih dogradnji i pregrada kako bi se prostor očistio od svega što nije bilo nužno zadržati. Ostali su samo nosivi zidovi i dimnjaci, a čisteći slojeve dio po dio, otkrila se međukatna konstrukcija još iz vremena posljeratne obnove koja je sada ostavljena u svom originalnom obliku kao vremenska poveznica. A sve nove pregrade namjerno su ostale u svojem grubom obliku, poput neožbukanih zidova od blok opeke, zahvaljujući čemu je odmah čitljiva nova intervencija u prostor. Ovim je potezom cijeli stan doživio nevjerojatnu transformaciju.
Srce cijelog prostora postala je kuhinja. U ovom stanu ona je izvedena kao blok u prostoru, bez prepoznatljivih kuhinjskih elemenata, kao otok oko kojega se događa svo kretanje prema ostalim prostorijama. Kao i ostatak stolarije u stanu, rađena je po mjeri s posebnom pažnjom na detaljima pa su tako, primjerice, svi spojevi ploha na kuhinjskom bloku rezani pod kutem od 45 stupnjeva kako debljina materijala ne bi bila u vidljiva.
Kao kontrast dnevnom dijelu stana (boravaku i blagovaonici), u kojemu su prisutne razne teksture i boje, obje sobe u stanu su bijele i lišene detalja, izuzev ormara od perforiranog lima u plavoj boji. Ni materijal ni boja nisu izabrani slučajno. Perforirani lim je dovoljno transparentan da omogućava doživljaj dubine prostora skrivenog iza njega, a u ovom je slučaju, osim kao vrata na ormarima, poslužio i kao klizna komponenta koja po potrebi može zatvoriti staklenu tuš kabinu i na taj način osigurati potrebnu intimnost. Plava boja osigurala je nenametljivu mediteransku atmosferu.
- Iz dnevnog boravka u potpunosti je isključen televizor, tako da ne narušava kontinuitet cijelog prostora. Uz to, kada si okružen sa toliko prekrasnih kadrova, televizija postaje suvišan element- kaže arhitektica Zalešakova koja je posebno projektiranim oblogama "sakrila" sve tehničke instalacije, poput grijanja i hlađenja, jer jednostavno ne pripadaju ovom prostoru u kojemu i svaki komad namještaja ima svoju priču.Počnimo prvo od ideje, a ona je bila kombinirati visoko kvalitetne i skupe dizajnerske komade sa originalnim predmetima pronađenima na buvljacima.
- Kada smo razgovarali o uređivanju interijera, odmah smo postigli dogovor kako će one trajne stvari poput rasvjete, kuhinje ili ugradbenih ormara biti visokokvalitetni proizvodi, a ono što je zamijenjivo i prolazno bit će komadi s buvljaka ili trgovina namještaja- objašnjava Zalešakova.
Zato je kao najupečatljiviji komad u dnevnom dijelu stana izabran crni luster: tri sferna reflektora dominiraju nad blagovaonskim stolom, ali i cijelim prostorom, dok su ostale lampe namjerno decentne iako je riječ o diznarskoj rasvjeti, od plafonjera većeg promjera od klasičnih, čije staklo ima istu debljinu duž cijelog presjeka pa je svijetlo ravnomjerno, do vodilice sa reflektorima iznad kuhinjske plohe koji ističe pojedine točke u prostoru.
Za blagovaonski stol korištena je kombinacija novih i restauriranih Thonet stolica. One nove naručene su baš od proizvođača u Češkoj dok su one obnovljene nabavljene u još jednoj restauratorskoj radnji u Zagrebu. Na njima je ostavljena boja prirodnog materijala i obnovljeno pletivo tako da su se savršeno uklopile u ovaj prostor.
Uz zid blagovaonice postavljena je metalna konstrukcija s policama koju su, prema projektu arhitektice, zajednički izradili bravar i stolar. Da bi se stvorio dojam cjeline, na toj metalnoj kontrukciji namještaja ponavlja se crna boja koja je već u prostoru prisutna na velikom lusteru te na pojedinim stolicama. Zidovima dnevnog dijela dominiraju autorske fotografije birane baš prema atmosferi u ovom stanu, čime je cijela priča zaokružena, a rezultat je prostor koji osvaja svojom originalnošću i drukčijim pristupom.
- Kod ovakvih projektnih zadataka uvijek mi je najbitnije da imam povjerenje investitora. Veseli me da je investitor prihvatio i uživio se u rješenje koje mu možda na početku i nije bilo primaran izbor. Mislim da je to najveća satisfakcija za arhitekta- završava Alena Zalešakova.ANA VUČETIĆ ŠKRBIĆ
snimio: LUKA GERLANC/ Hanza media
Kako se prostor manje kupaonice ne bi dodatno "zatvorio", arhitektica se koristila bijelim keramičkim pločicama malog formata koji je slagala kao "riblju kost", što je netipično za vertikalne površine. U većoj kupanici isti je efekt dodatno postignut i time što je cijeli jedan zid obložen u ogledalo.