Kod gradskog mosta na Branimirovoj obali petkom i subotom prodaju se neretvanske mandarine. Ukusne i sočne, domaće mandarine iz doline Neretve, kažu mnogi najbolje na svijetu, prodaju se direktno iz kašeta neposredno iskrcanih s kamiona u već spakovanim vrećicama od 5 kilograma za 20 kuna. Kupci navalili jer su najmanje kunu jeftinije od onih na Gradskoj tržnici, a dobro i prozvođačima koji svake godine muku muče kako prodati svoje ukusne mandarine koje veliki otkupljivači ruše u bescijenje.
Ispred velikog trgovačkog centra Supernova, Seljačka tržnica jučer proslavila treći rođendan. Proizvodi vrijednih domaćih OPG-ova tamo se svake subote nude neposredno kupcima koji odlaze u shopping, a prodaje se i domaće voće i povrće. Tržnicom sada upravlja Udruga OPG-ova „Volim domaće“ čiji je predsjednik, poznati zadarski poljoprivrednik Šime Žuža, više nego zadovoljan što su opstali na nesigurnom domaćem tržištu kojemu nude domaće i zdravo, proizvedeno blizu, u zadarskom zaleđu.
Pa ipak, nisu svi baš sretni s ova dva, na prvi pogled, isključivo pozitivna događaja. Goran Perović Mungos, dugogodišnji prodavač voća i povrća na Gradskoj tržnici koji je u javnosti postao poznat zbog inzistiranja da trgovci na tržnici fiskaliziraju svoje račune – zbog čega se čak svojevremeno i potukao s nekim štanderima nesitomišljenicima – kaže kako takve prodaje, njih, legalne prodavače voća i povrća, „ubijaju“ i stvaraju im nelojalnu konkurenciju, a sve to uz blagoslov vlasti koje bi trebale biti zadužene upravo za provođenje zakonitosti. Prometa je na gradskoj tržnici svake godine sve manje, Mungos vidi razlog upravo u tome što je stvoren „paralelni sustav“ trgovine voćem i povrćem...
- Gradska tržnica je jedino legalno mjesto gdje bi se trebalo prodavati domaće voće i povrće, kao i proizvodi domaćih OPG-ova. Mi imamo situaciju da su se u protekle dvije-tri godine stvorile paralelne tržnice na kojima zakoni očigledno ne vrijede. Pa zašto onda postoji Gradska tržnica? Što mi tu radimo? Svi koji prodaju na tržnicama, a nisu OPG-ovi, dužni su fiskalizirati račune i plaćati PDV. Kako da mi onda konkuriramo onima koji prodaju izvan tržnice, bez ikakvih računa i kontrole? – pita se Mungos dodajući kako se zbog takvih pojava bune mnoge njegove kolege na tržnici.
Posebno je ogorčen na prodaju neretvanskih mandarina kod gradskog mosta zadnjih nekoliko vikenda.
- Zvao sam komunalne redare zbog prodaje mandarina kod mosta. Oni su rekli da je to neka humanitarna prodaja i da je odobreno od Grada Zadra. Oni prodaju za 4 kune po kilogramu, a mi za 5 kuna jer moramo zaračunati i PDV. Pitanje je što je ta humanitarna prodaja? Što ćemo mi raditi ako oni sve budu tako „humanitarno“ prodavali? Pokušao sam razgovarati s Carinom u Zadru, zvone telefoni, nitko se ne javlja. Zagreb sam zvao, pa me preusmjeravali uokolo... Ako je humanitarno, onda je trebalo biti mukte? Tamo nema nikakvog natpisa o tome, a svaki petak i subotu prodaju se mandarine direktno iz kamiona. Mi ćemo morati reći proizvođačima mandarina da više nećemo moći uzimati od njih robu, jer se kod mosta prodaje jeftinije, bez PDV-a. I to uz blagoslov gradskih vlasti. Bilo bi smiješno da nije - tragično, ogorčen je Mungos.
- Na Seljačkoj tržnici ima određen broj ljudi koji prodaju svoje proizvode, isto kao i na zadarskoj Gradskoj tržnici. Ali većina toga kupuje se tamo gdje svi kupuju, prepakira se iz originalnih kašeta i prodaje bez ikakvih obaveza. Mi legalni prodavači na Gradskoj tržnici u svemu tome stradavamo i patimo i na kraju i mi moramo kršiti zakon da bi opstali i ostali živi – ističe Mungos pozivajući sve da se uvjere u uvjete rada na Gradskoj tržnici. Zapravo jedinoj – legalnoj tržnici. Ili bi tako barem trebalo biti.