.jpg)
Povodom objavljenog teksta od strane Gorana Glavana o ranjenom psiću, punim neistina molimo Vas za demant istog, objavljivanjenjem istinitih činjenica o navedenom događaju koje se jako lako mogu provjeriti.
- Goran Glavan je zvao jedan od brojeva Zadarskog azila koji nije bio dežuran tu večer, drugi broj uopće nije zvao. Oba broja Zadarskog azila su navedena na timelineu na facebooku i dežurstva su 24 sata. Služba 112 također ima oba naša broja i UVIJEK zove kad je potrebno.
Služba 112 je izrazio ogorčena njegovim netočnim navodima ali srećom postoji snimka razgovora u kojoj G. Glavan spominje ranjenog psića od NJEGOVOG SUSJEDA KOJI JE NA PUTU. Iz tog razloga 112 mu je dala broj dežurnog veterinara i nije ga spojila sa našim brojevima jer pas nije lutalica, nepoznat i slično. Nakon sto su mu dali broj izderao se na njih da ne rade ništa, poslao ih “na jedno mjesto“ i poklopio.
Također demantiramo njegove navode da je Zadarski azil financiran od Grada Zadra, što je vrlo lako provjeriti na stranicama poglavarstva u proračunu gdje je jasno spomenuto financiranje isključivo skloništa Privlaka u vlasništvu veterinara koji i ima ugovor sa gradom o skupljanju lutalica na području Zadra, Petrčana, Kožina, Crnog, Ploča i Zadarskog Dračevca.
Ranjeni psić nije zbrinut od strane G. Glavana, niti je platio troskove liječenja. Dežurni veterinar je zvao nas i psa smo zbrinuli mi, a troškovi liječenja bit će plaćeni od strane naših donatora. Psić Hugo je dobro, nema prijelom kosti, kao što je dotični naveo niti će troskovi biti 2000 kn. I ne, nije ga posjetio kod nas niti nas je upitao za njega.
Žalosna je činjenica da službe koje su zakonski obavezne zbrinjavati životinje ne reagiraju, a popljuvani su upravo oni koji su i dotičnom i psu pomogli i pomažu i dalje. Hvala.
Zadarski azil reagirao je na pismo koje nam je poslao čitatelj:
"Molim sve koji mogu pomoći da podjele moju objavu kako bi se doznalo kako se u Zadru odnose prema životinjama", napisao je naš čitatelj (podaci poznati redakciji) koji je opisao svoje iskustvo traženja pomoći u Zadru za ozlijeđenu životinju. Njegovo pismo prenosimo u cijelosti.
"Radi se o sljedećem, sinoć (subota) oko 22,30 sati ispred moje kuće u Diklu, vozač Taxi Pizze udario je ovog malog psića, kao što vidite, nogica mu je doslovce zgnječena.
Prvo što mi je palo na pamet je nazvati centar 112, međutim ovi kažu da to nije njihov problem. Pitam ih kome se obratiti, gdje da odvezem psića, međutim oni mi ne znaju objasniti.
Zovem dežurnu Veterinarsku stanicu, kažu mi nije njihov problem (pošto nisam znao čiji je psić, a poslije se doznalo da nema ni čip) jer je to pas lutalica i neka nazovem zadarski azil i gospođicu Mustać. Zovem, nitko se ne javlja, zovem nekoliko puta i ništa, na kraju dotična gospođica ugasi telefon (korisnik nije dostupan).
Zovem policiju, kažu da zovem veterinara koji od Grada Zadra prima naknadu za zbrinjavanje pasa lutalica, međutim, ni on se ne javlja. Zovem ga nekoliko puta, nailazi policijska patrola (policajac i policajka) zaustavljam ih, zovu i oni kao i ja, nitko se ne javlja. Trude se i oni, ali opet ništa. Više ne znam što ću i lud od bijesa ukrcam psića u svoj auto i vozim ga sa prijateljem Ivanom ispred Druge policijske postaje u Zadru.
Dečki izlaze van, pitaju sto je, objasnim im, kažem da se ne mičem dok mi ne pomognu. Lude i oni, na kraju mi dadu broj telefona od dr. Morožina, zovem ga i čovjek mi kaže neka dođem u Veterinarsku stanicu na Bokanjac.
Dolazim tamo (već je 00:30 sati) i on mu previje nogicu, dade injekciju i stavi ga u box, međutim, ne znam što će biti sa psićem jer se usluga treba platiti.
Koja smo mi banana i jadna držva. Gospođica iz azila prima lovu kao i veterinar zadužen za ovo, a njima se doslovce j... za životinje. Bitno da lova kapa, centar 112 je tamo samo da i oni dobijaju lovu, a ne znaju što im je posao. Jedino što bi pohvalio policiju i dr. Morožina jer su jedini pokazali dostojanstvo i ljudski osjećaj."
Zadarski.hr