Zbog ovoga se ljeti najčešće završava na hitnoj, ne dajte da i vas 'pokosi'

Visokopozicionirana hrvatska političarka bila je prije više godina s cijelom delegacijom u posjetu jednoj arapskoj zemlji. No, plan putovanja poremećen je nakon što se političarka, u nekoliko sekundi nakon izlaska iz hotela koliko je trebalo da stigne do službenog automobila, srušila, što bi se reklo, kao pokošena.

Pokazalo se da se njezin organizam – točnije, krvožilni sustav - nije uspio naglo prilagoditi promjeni, odnosno nije podnio naglo širenje krvnih žila uzrokovano temperaturnim šokom, prevelikom razlikom u temperaturi klimatiziranog hotela i onoj od blizu pedeset stupnjeva Celzija koja ju je dočekala prije nego što je ušla u – klimatizirani, naravno - automobil.

Takve situacije često se događaju na velikim vrućinama, osobito ovoga vrelog ljeta koje upravo odrađujemo, o čemu svjedoči trostruko povećan broj intervencija hitnih službi diljem zemlje. Ekipe hitne pomoći na teren izlaze dijelom i zbog ljudi koji u jednom trenutku srčanim problemima ili gubitkom svijesti reagiraju na opterećenje izazvano izloženošću organizma naglim promjenama temperature.



Klima-uređajima izloženi smo svi – ako ga tko i nema u svom domu, djelovanju rashladnih uređaja izložen je u trgovinama, bankama, uredima…

Ugodno temperiran prostor i ne osjeti se – niti je hladno, niti je vruće, no to je vrlo teško postići uz opću preporuku da razlika između unutarnje i vanjske temperature ne bi smjela prelaziti šest stupnjeva. Ta se preporuka, doduše, sve više relativizira i smješta u okvire razlike od sedam do deset stupnjeva.

U sve dužim vrućim ljetnim razdobljima i u vrijeme višednevnih toplinskih udara temperature na ulici, na razini na kojoj se čovjek kreće, za nekoliko stupnjeva su više od onih izmjerenih na meteorološkim postajama. A ako se na tim postajama mjeri četrdeset i više, onda je jasno kako je na vrućem gradskom asfaltu. Što u tim okolnostima znači šest stupnjeva niža temperatura? Ugodno temperiran prostor sigurno ne. Da bi se, dakle, postigao kakav-takav rashlađujući efekt za organizam, ta razlika morala bi biti veća, ali time je i opasnija za zdravlje. Razlika posvuda i jest veća, često ekstremna - ako, naime, unutarnja temperatura iznosi i 25-26 stupnjeva, radi se o temperaturi dvadesetak stupnjeva nižoj od one na ulici.



Drugim riječima – svi smo u opasnosti da nam temperaturne razlike na neki način naškode: netko će se prehladiti, netko zaraditi upalu uha, ukočen vrat, suzne oči, netko će osjetiti bol u prsima, netko kolabirati. Stvar je pogoršana ako klima-uređaj nije postavljen na dobru poziciju pa loše i neravnomjerno rashlađuje ili u koga izravno puše.

Puno ljudi uopće ne voli koristiti klima-uređaje, radije se rashlađuju propuhom i vlažnim ručnicima. Mnogima, također, smeta loše reguliranje temperature u javnim prostorima, pa se događa, na primjer, da za odlazak u kino treba ponijeti lagani džemperić.
Što je rješenje? Čudotvornih savjeta nema: u vlastitoj kući svatko bi – ovisno o ritmu izlaženja, zdravstvenom statusu, položaju klima-uređaja itd. - trebao pronaći optimalnu temperaturu koja neće značiti štetan utjecaj na organizam po izlasku na vanjske temperature. Najbolje je prostor rashladiti, a potom klima-uređaj ugasiti. Organizmu bi, zatim, bilo dobro dati barem nekoliko minuta vremena da se prilagodi – pred izlazak, na primjer, isključiti klima-uređaj i pustiti da se unutarnja temperatura vanjskoj približi do preporučene razlike.