Najpoznatija kulturna institucija na svijetu, pariški Muzej Louvre, početkom svibnja će promijeniti svoj 23 godine stari vizualni identitet. Uz redizajnirani identitet Louvre će dobiti i novu primarnu tipografiju, "Louvre Sans" i "Louvre Serif".
Ta vijest za Hrvatsku možda ne bi bila toliko važna da autori nove tipografije pariškog muzeja nisu mladi hrvatski dizajneri Sandro Dujmenović (28) i Marko Hrastovec (26). Naime, njihov originalni dizajn slova pobijedio je krajem siječnja na velikom natječaju u konkurenciji najboljih francuskih dizajnerskih studija. Nova pisma koja su dobila naziv "Louvre Sans" i "Louvre Serif" Muzej Louvre će eksluzivno koristiti pet godina, a nakon toga postoji mogućnost i trajnog otkupa.
O ovom sjajnom uspjehu mladih hrvatskih grafičkih dizajnera, razgovarali smo sa Zadraninom Sandrom Dujmenovićem koji je, nakon nekoliko godina radnog iskustva u agenciji Bunch te kao art direktor u digitalnoj agenciji Brlog iz grupe Bruketa&Žinić, nedavno u Zagrebu pokrenuo svoj samostalni studio SDDS (Sandro Dujmenović Design Studio).
Iskreno čestitamo na postignutom uspjehu. Kako je došlo do suradnje s muzejom Louvre?
- Suradnja je krenula preko natječaja kojeg je Louvre organizirao krajem 2015. godine. Nakon 23 godine otkad je Pierre Bernard predložio novi logotip i identitet, muzej je odlučio osvježiti ga. Na tom pozivnom natječaju za novi vizualni identitet na kojem su sudjelovali najbolji francuski dizajneri, studiji i agencije, među kojima i agencija Dream On, koja je stupila samnom u kontakt nakon što je prošla određene faze natječaja. Do mene su došli nakon što su na internetu vidjeli moj portfolio i reference.
Interesantno je to da je u natječaju bilo definirano da ne smije biti značajnih izmjena na logotipu Pierra Bernarda, što nam je ostavilo prostora da radom na ekskluzivnim tipografijama odnesemo prevagu u odnosu na druge natjecatelje. Stari logotip, kako opisuje Design Observer, najbliže je neidentificiranom letećem objektu: ime muzeja postavljeno je na crno-bijelo nebo uz delikatan komadić cirusa koji klizi iznad pariškog neba. Novi identitet je samo poštovao tu ideju i oslobodio ga granica formata, gdje je ploha neba postala još veća i slobodnija ovisno o formatu na kojem se logotip nalazi.
Kako se u tu priču uključio vaš kolega Marko Hrastovac?
- Uz sve moje obaveze u tadašnjoj agenciji, a sada i u začetcima vlastitog studija, taj zadatak se činio neizvedivim čak i uz pobjedu na natječaju. Prije nego smo išta znali o statusu projekta i u kojoj je fazi, kontaktirao sam Marka Hrastovca, prijatelja i kolegu još od vremena studiranja na zagrebačkom Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu i iznio mu ideju o tipografiji, projektu i gdje bi nas to sve moglo odvesti. Uz njegovo veliko znanje, tehničku ekspertizu i talent, te već nekoliko završenih i objavljenjih tipografija iza sebe (suradnje s Nikolom Đurekom, Peterom Bilakom itd.) bili smo sigurni da možemo ravnopravno sudjelovati u natječaju te u slučaju pobjede razraditi idejno rješenje do završnog proizvoda.
Proces odluke je trajao 40-ak dana, razdoblje u kojem su se dogodili teroristički napadi u Parizu te u kojem je umro veliki designer Pierre Bernard, autor vizualnog identiteta iz 1992. Odluka o pobjedi na natječaju je donesena početkom prosinca, interno bez službenih objava, nakon čega je uslijedio proces potvrđivanja i analize projekta od strane Louvrea te službene potvrde o pobjedi na natječaju 27. siječnja. Od tog dana Louvre je i službeno prvi klijent dizajn studija SDDS. Trenutno je projekt u razradbenoj fazi u kojoj finaliziramo forme svih slova unutar tipografskog pisma i usklađujemo sve elemente, proporcije i eventualne diskrepancije.
Kako su nastajali "Louvre Sans" i "Louvre Serif"?
- Okvir tipografije je nastao davno prije natječaja kao skica, koja je s vremenom bila usavršavana i držana u ladici dobar niz godina. Iz onoga što danas nazivamo Louvre Sans, paralelno kroz godine usavršavanja u slobodno vrijeme su nastali i Louvre Semi i Louvre Serif. Ideja je bila dizajnirati neutralnu, primjenjivu i luksuznu display tipografiju (display je tip “ukrasne” tipografije koja se koristi u hijerarhijskim razinama teksta poput naslova, podnaslova i sl.) koja bi mogla jednog dana naći svoj dom u najvećim svjetskim modnim, kulturnim i inim brandovima i domenama.
Poziv na natječaj je dao novi život tipografiji, koja sada u dizajn procesu nakon pobjede na natječaju s novim cijelokupnim vizualnim identitetom muzeja, svakim danom raste i dobija na finalnoj formi koju očekujemo krajem travnja.
Kodno ime projekta u idejnoj fazi je bilo "Real", prema španjolskoj riječi za kraljevski, no nakon što smo ušli u kasnije faze natječaja, nakon sugestije agencije da ih nazovemo "Louvre Serif" i "Louvre Sans", tu više nije bilo nikakve dvojbe jer bilo koji drugi naziv bi bio greška.
Osim što se nalazi u logotipu za što će Louvre još sve koristiti vašu tipografiju?
- Agencija nam je pristupila sa željom da Louvre otkupi prava na korištenje tipografskog pisma na tri godine, u početku za tri fonta, "Louvre Sans", "Louvre Semi" i "Louvre Serif", no u finalnoj fazi, nakon službenog proglašenja pobjednika reducirali smo na dva fonta, "Louvre Sans" i "Serif", uz neke nove sugestije i želje predsjednika Louvrea za debljim varijantama tipografije.
"Louvre Sans" i "Louvre Serif" će sljedećih pet godina, od početka svibnja biti ekskluzivna tipografska pisma Muzeja Louvre, gdje klijent zadržava sva prava ekskluziviteta i primjene, te uz mogućnost potpunog otkupa nakon što istekne pet godina korištenja u 2021. godini za što se i nadamo da će se dogoditi. Naravno ako se to i ne dogodi, Marko i ja imamo neke druge planove za ta pisma. Cilj "Louvre Sans" i "Louvre Serif" je primjena u svim komunikacijskim kanalima, od tiska do digitalne komunikacije i u nekim slučajevima signalizacije. Očekujemo da će postupno saživjeti do kraja 2016. godine.
Tipografija se smatra jednim od najzahtijevnijih polja grafičkog dizajna. Tko vam je uzor u dizajniranju novih pisama?
- Prvi uzor definitivno Nikola Đurek, bez čijeg vodstva za vrijeme studiranja ovo se vjerojatno ne bi ni događalo. On je uspio usmjeriti nešto talenta što posjedujem u konkretne tipografske pokušaje, a kasnije i proizvode. Istaknuti neku bi bilo kao da moram izabrati koje dijete mi je najdraže. Izbor tipografije ovisi o puno faktora, od klijenta, tipu projekta do trendova i vremena u kojem živimo. Nastojim kroz svaki novi projekt udahnuti neki novi tipografski izbor, prilagođen projektu, a najbolje su situacije poput Louvrea kad se radi ekskluzivna i autorska tipografija.
Koliko su hrvatski mediji, elektronski i tiskani, tipografski osviješteni?
- Ovo je dosta stručna i široka tema koju teško da možemo pokriti u par rečenica. Generalno je situacija loša i struka se ignorira, najsvježiji primjer izbora famoznih tablica koje nisu samo red lijepih slova nego alat policiji da lakše upamti i prepozna brojeve tablica.
Hrvatski mediji, Večernji, Jutarnji i sl. većinom kopiraju ili serviraju polurješenja. Važniji pomak u tisku hrvatskih medija se dogodio s Dubrovačkim listom na kojem su radili kolege Đukić i Pavlović u suradnji s Hrvojem Živčićem.
Zadarski dizajner i art direktor sa zagrebačkom adresom. Rođen 1988. u Banja Luci, diplomirao je dizajn u Splitu na DVK pri UMAS-u i Studiju dizajna u Zagrebu. Oblikovao je vizualnu komunikaciju za najbolje hrvatske i britanske klijente u Bunchu, zatim kao art direktor u Brlogu, digitalnoj agencij grupe Bruketa&Žinić. Kroz dosadašnju karijeru radio na projektima za Louvre, Red Bull, Erste, Diners, Fact Mag, Eastern Electrics, Hrvatski Telekom, Adris, Ujedinjene narode, Guiness i mnoge druge. Selektiran na bijenalnim izložbama hrvatskog dizajna, ZGRAF, printan u Novumu, Creative Reviewu, Computer Artsu. Radi s klijentima neovisno o mediju, od betona do papira, platformama i vremenskim zonama. Osnovao i vodi studio SDDS (Sandro Dujmenovic Design Studio).
Marko Hrastovec rođen je 1990. godine u Varaždinu, status prvostupnika na Studiju dizajna u Zagrebu stječe 2012., a status magistra dizajna 2014. godine. Iste godine upisuje postdiplomski studij 'Type and Media' na 'Royal Academy of Art' u Haagu. Dizajnom tipografskih pisama i tipografskim dizajnom bavi se gotovo od početka studija, pa na tom području surađuje sa Nikolom Đurekom (Typonine) s kojim je i koautor nekoliko pisama. Sudjelovao je kao dio uredništva na hrvatskom prijevodu knjige Gerrita Noordzija - Potez, a trenutno je asistent na tipografskim kolegijima na Studiju dizajna u Zagrebu. Radi samostalno za klijente iz Europe i regije, ali i na vlastitim projektima za koje je 2016. nagrađen 'certifikatom izvrsnosti' njujorškog 'Type Directors Cluba'.
Koliko se već bavite tipografijom i jeste li već prije neku izradili?
- Tipografijom se bavim još od kraja srednjoškolskih dana, a dizajnom tipografije, odnosno pisama, od studentskih dana na DVK (odsjeku za Dizajn vizualnih komunikacija pri Umjetničkoj akademiji u Splitu) gdje se zapravo učilo i upoznavalo osnove dizajna pisma, jer je to prekompleksna cjelina za upoznati se i vladati kroz par kolegija i semestara na fakultetu. Daljnje usavršavanje se događalo tijekom mojeg studiranja na diplomskom Studiju dizajna u Zagrebu gdje je to naučeno znanje postalo primjenjivije u profesionalnom okruženju i projektima.
Prije natječaja za Louvre dogodio se moment dok sam još radio u dizajn i brand agenciji Bunch, u suradnji s Denisom Kovačem i Markom Mlinarićem gdje smo za modni brand Decountoured iz Milana radili eksluzivni font koji je onda u magazinu BP&O proglašen jednom od najboljih ekskluzivnih tipografija za 2015. godinu.