ZADRANIN KOJEGA SVI ZNAJU Spominjan je češće od Trumpa, a svi ga vole jer cijeli život radi za narod

ZADRANIN KOJEGA SVI ZNAJU

U užem obiteljskom krugu znaju ga prije svega kao Igora, čak je i manji broj onih koji mu znaju i izgovaraju prezime, ali ga zato svi od Paga do Primoštena u sjevernodalmatinskom bazenu od kojih 280 tisuća ljudi znaju kao - Tota. Igor Jelinić Toto je 53-godišnji zadarski voditelj, animator i autor nekih od najpopularnijih televizijskih emisija ugaslih televizijskih kuća „Vox TV" i „Gradska televizija Zadar".

Njegove reportažne „Skitnje" doživjele su 130 emisija u kojima je obišao cijelu Hrvatsku od Vukovara do Like te „u dlaku" cijelu Zadarsku županiju upoznajući gledatelje s baštinom, kulturom i tradicijom zadarske regije. Toto je bio i autor popularnih dječjih produkcija, poput pjevačkog showa „Barakuda" koji je u finalnom izdanju na Kolovarama okupio više od tisuću i pol ljudi, kao i voditelj i autor glazbenog „Top 20" u zadarskom „Forumu", danas „Poodrumu", gdje su gostovala najjača imena hrvatske estrade. Svojedobno je bio i radijski voditelj na nekadašnjem „Donat FM-u" i koautor kultne emisije „Poziv u pomoć", u kojoj je zvjezdani status dosegnuo pokojni zadarski redikul Vlajo. Posljednje tri godine Toto je zaštitno ime i prvi voditeljski glas manifestacije „Virske maškare".

Njegova simpatična osobnost, šarm i spontanost čine ga prirodnim, rođenim voditeljem i zabavljačem. Zato nije pretjerano kazati kako se Toto u ove tri godine na „Virskim maškarama" svim otočanima uvukao pod kožu i da je, primjerice, u lokalnoj vožnji u autobusu od Vira do Zadra češće spominjan od Donalda Trumpa na CNN-u. Naravno, ne u istom kontekstu, jer Trumpa uglavnom ne vole. „Cijeli život radim za narod, družim se s narodom pa ljudi to prepoznaju i cijene. Jednostavno me vole, baš kao što sam i ja najsretniji kada se narod veseli", kaže Toto sažeto objašnjavajući razlog svoje popularnosti.

Njegova priča počela je u vrijeme Domovinskog rata i nije vezana uz profesionalnu radijsku ili televizijsku produkciju, kao ni uz klasično novinarstvo. Zajedno s ekipom iz kvarta, mladenački prkoseći granatiranjima te nestašici vode i struje, Toto je pokrenuo amaterski radio „PNK" uz emitiranje glazbe i programa. Bio je hrvatski gardist i u programu je sudjelovao kada bi se vratio s terena i gardijsku uniformu zamijenio mikrofonom. „Ti bi mogao raditi na pravom radiju" - govorili su mu prijatelji prepoznavši u njemu rođeni talent. Bilo je to početkom 1990-ih kada je radijska scena u Zadru tek nastajala i kada se oko nekadašnjeg „Donat FM-a" okupljala sjajna ekipa koja će stvoriti ugasli „Zadarfest" na kojemu će ime i slavu steći Gibonni, Petar Grašo, Zoran Jelenković i mnogi drugi. Oliver Jović bio je pokretač cijele priče, a Toto kotačić u timu 30-ak radijskih entuzijasta od kojih će mnogi postati profesionalci u Zadru i Zagrebu, dok će neki poput Ivice Blaškovića i Dejana Golema uspjeti kao pokretači vlastitog medijskog biznisa.

Na frekvencijama „Donat FM-a" Toto će uz Ivceka i Borisa Gnjidića ostati upamćen po emisiji „Poziv u pomoć" u kojoj je nenadmašni Vlajo iz warholovske redikulozne i gubitničke pozicije komentirao društvenu, političku, ratnu i lokalnu svakodnevnicu. „Radio je tada imao veliku slušanost i popularnost. Televizija se uglavnom nije mogla gledati, pa su svi slušali radijske programe. To je bio moj početak i dvogodišnje stjecanje iskustva", prisjeća se Jelinić prvog ozbiljnijeg posla u medijima. Nakon „Oluje" Toto se vratio konobarskom poslu razvijajući vlastite projekte, poput parodijskog „Zlatnog žbonga" u bivšem „Basketu" koji je okupljao više od 600 ljudi, uglavnom djece i mladeži, a vodili su ga direktor Fashion.hr koncepta Vinko Filipić i glumica Petra Maroja.

U suradnji sa Sinišom Kovačevićem, zadarski voditelj, animator i producent doveo je u Zadar krajem 1990-ih nekad megapopularne „Teense" na koncertu koji je od Trga pet bunara doslovno napravio mravinjak i dotad neviđeni spektakl na otvorenom. Uspješne produkcije za mlade i organizacije evenata zainteresirale su Zorana Lokasa, šefa prve zadarske lokalne televizije „GTV Zadar", pa je 2002. godine krenula dječja televizijska emisija „Barakuda" u istoimenom zadarskom klubu, u kojoj su djeca, bez ograničenja po bilo kojem kriteriju, mogla pjevati. Svi su bili pozvani i, još važnije, svi su dobili neku od nagrada iz ruku voditelja Tota i tada tinejdžerice Loredane Bodrožić.

„Odlično sam se snašao na televiziji. Nisam imao osjećaj da radim nešto novo. Naravno, upoznao sam se s televizijskom tehnikom, a sve ostalo bilo je isto ili slično svemu što sam dotad radio", kaže Toto. Iz emisije u emisiju „Barakuda" je stjecala sve veću popularnost, pa je finalno izdanje emisije snimano uživo na bazenu na Kolovarama gledalo oko 1500 ljudi! Iz tih emisija proizašle su Ivana i Antonia Radovniković, kao i Viranka Lucija Buškulić koja je bila dječja senzacija, a popularnost koncepta došla je i do nacionalnog „Briljanteena" na kojemu su Loredana i Toto proglašeni jednim od najboljih voditeljskih parova u Hrvatskoj. U to vrijeme kreće i Totov „Top 20" u diskoteci „Forum" i prvo gostovanje Maje Šuput u Zadru, kao i brojnih drugih tadašnjih i budućih glazbeno-estradnih zvijezda: Bepa Matešića, „Berekina", Ivane Brkić, grupe „Karma", Jelene Radan, Luke Nižetića, Rajka Dujmića, Vlade Kalembera i drugih. Svaki tjedan Zadranima je ponuđena domaća i inozemna top lista najpopularnijih pjesama i izvođača uz gostovanje jedne domaće zvijezde, a ruku pomoći zadarskom „Top 20" dao je Vlado Mihaljek, menadžer najvećih estradnih zvijezda Zdravka Čolića, rock benda „Bijelo dugme", Miše Kovača, „Novih fosila", Josipe Lisac, Đorđa Balaševića i Nede Ukraden. „Suradnja s Mihaljekom bila je toliko dobra da je kasnije na Forumu napravio festivalski Hit proljeća. Naše emisije su bile snimane uživo, pred publikom, što se posebno dopalo Maji Šuput koja je bila oduševljena konceptom", priča Zadranin kako je u 2000-ima u Zadru postojala jaka i živa klupska estradna scena s televizijskom produkcijom.

Rad s mladima i djecom na lokalnoj televiziji donijeli su Totu punu voditeljsku i zabavljačku afirmaciju, pa je jedan projekt slijedio drugi: „Adio školo" za „Zadarski list" ili program karaoka sa sadašnjim voditeljem „Tempo Banda Zadar" Goranom Ćukom, s kojim je kroz pet-šest godina trajanja emisije prošao cijelu Zadarsku županiju. Uslijedio je novi televizijski projekt, ovog puta za zadarski „Vox TV" koji je okupljao ekipu i kretao s prvim programima.

„Zamislio sam novi projekt, odnosno emisije uživo iz zadarskih konoba, koji je poslije prerastao u emisiju Moje skitnje. Na kraju sam nakon 130 emisija uspio obići cijelu Hrvatsku od Vukovara, Otoka, Lipovljana, Topuskog do cijele Like. Naravno, prošli smo i cijelu Zadarsku županiju, gotovo svako mjesto, predstavivši sve KUD-ove", prisjeća se Toto najdugovječnijeg zadarskog televizijskog serijala koji je došao i do Vira kada je u „Konobi kod Spavalice" kroz priču i pjesmu predstavljen otok i virski KUD „Sveti Ivan".

Unatoč dobrom lokalnom televizijskom konceptu, „Vox TV" je prije dvije godine na 1. svibnja prestao s radom, odnosno s proizvodnjom vlastitog programa, a time se ugasila i lokalna televizijska scena koja je protekla dva desetljeća imala svoje zlatno razdoblje; vlastitu produkciju, emisije, zvijezde i uživo izgovorenu riječ koja je trenutno stizala do najšireg auditorija zadarske regije. „To je velika šteta. Zadar ostao bez televizije i lokalnog programa. Gradska i Vox TV nudile su mnogo toga što se događalo na lokalnoj sceni u Zadru i Zadarskoj županiji, a to zaista svi vole. Velike nacionalne televizije takav sadržaj daju na kapaljku i to uglavnom kada se nešto loše dogodi", ističe zadarski voditelj i dodatno pojašnjava:

„Najbolji je primjer Dječji karnevalić na Viru koji je okupio više od tisuću djece! To je bio zaista sjajan i pozitivan događaj, a to su stvari koje treba forsirati na televiziji". U novim okolnostima i prateći sudbinu medija u kojemu je radio, Toto je ponovno morao krenuti iz početka: „Kraj rada na televiziji sigurno je predstavljao traumatično iskustvo, ali sam s druge strane dobio priliku i vrijeme za razvijanje drugih projekata. Kada sam radio na Voxu jednostavno nikad nisam imao dovoljno vremena za bilo što drugo. Moje skitnje snimao sam po cijeloj Hrvatskoj, kao što sam kao komentator košarkaških utakmica Zadra prošao cijelu bivšu Jugoslaviju. Vratiš se s utakmice iz Zagreba, Beograda ili Sarajeva, a odmah moraš raditi nove emisije", prisjeća se.

Već nakon nekoliko mjeseci Jelinić je počeo tražiti pjevačice s kojima je namjeravao stvoriti ženski bend; imenom prvo „Bailando", potom „Honky Tonk Women", pa na kraju sve popularnije „Kraljice". Dalmacija do njihove pojave nije imala ženski band i u taj estradni prostor Toto je nakon početnih muka, nekoliko izmjena sastava i pjevačica, standardizirao band na pet cura s kojima nastupa širom Zadarske županije, a uskoro i po Hrvatskoj. Patricija, Tina, Anđela, Lucija i Valentina ovih će dana proslaviti prvu godišnjicu postojanja „Kraljica", a kako je Toto bez stalnih profesionalnih obaveza u potpunosti posvećen njihovom radu i razvoju, otvaraju se brojne mogućnosti za promoviranje benda. „Kraljice" su tako snimile spot za novu pjesmu Mladena Grdovića s kojim će vjerojatno i na prestižni CMC festival, a uskoro će i u studio na snimanje vlastite pjesme za koju je predviđen spot i - uspjeh. „Kako nema baš puno ženskih bendova u Hrvatskoj, mi smo već u vrhu", šali se Toto.

Pored rada s bendom, Toto je angažiran i na vođenju raznih programa, zabava, festivala i bilo kojeg oblika javnog nastupa za koji se traži prepoznatljivo, profesionalno i omiljeno lice. Tota, uostalom, zna cijela zadarska regija, ali i značajan dio Šibensko-kninske županije od Skradina do Primoštena gdje je „Vox TV" imao veliku gledanost, pogotovo emisija „Čuvari jezika" u kojoj je predstavljao pjesnike na dijalektu. „Zaista me znaju svi! Poznat sam u svakom mjestu Zadarske županije, kao i u mjestima od Skradina, Pirovca, Vodica, Zlarina do Primoštena. Vodio sam i puno humanitarnih akcija i koncerta na Baldekinu. No, nije samo riječ o popularnosti koju imaju televizijska lica. Bez lažne skromnosti mogu kazati kako su mi vrata svih tih kuća širom otvorena. U Škabrnji, Zemuniku, Stankovcima, Viru ... nema kuće iz koje neće stići poziv da se nešto popije ili pojede. Evo, na Viru me zaustavljaju i pozdravljaju na svakom koraku, a taj me dobar glas sigurno održao tako dugo u ovom poslu", ponosan je Toto na dobru energiju koju je „posijao" kao televizijski autor, voditelj programa, animator i zabavljač poznat od Paga do Primoštena.

Zajedno s Mislavom Togonalom, velikom nacionalnom radijskom i televizijskom zvijezdom, Jelinić je vodio program manifestacije „Forum obiteljskog smještaja" kada je karnevalsku odoru zamijenio odijelom i kravatom, a sa sličnim stylingom vodit će treći put uzastopno i duhovni festival „Svjetlost dolazi" u HNK Zadar. „Iznenadio sam se kada mi je prvi put stigao poziv. Mislio sam da je greška, ali su inzistirali da vodim program. Smatrali su da trebaju nekoga poput mene kako bi se razbila komorna atmosfera cijelog događaja. Dao sam svećenicima i časnim sestrama malo ritma i zabave, što je bilo odlično prihvaćeno", prisjeća se Toto vođenja programa s drukčijim konceptom od onih u kojima uglavnom sudjeluje.

I tako već pune 24 godine preko radijskog etera i televizije od Vukovara, Otoka, cijele Like i Zadarske županije do Primoštena, kao jedan od najdugovječnijih i najomiljenijih voditelja i zabavljača lokalne i dalmatinske regionalne scene. A njegov prirodni talent s mrvicom „ludila" probuđen je koju godinu prije stvaranja amaterske radio-stanice, u vrijeme dok je konobario u legendarnom „Saturnusu" pod paskom Bernarda Žunića. Toto zaključuje: „Bilo je to kada je još Bog hodao po Zemlji. Novaca i zabave bilo je koliko hoćeš, a Žunić nedostižni animatorski uzor. Strašan čovjek, poliglota i animator. Naučio nas je svakakve trikove, a mene je zadužio za velike zvijezde koje su dolazile u Saturnus. Vidio je kako sam komunikativan i da lako uspostavljam odnos s ljudima. To me odvelo na pravi put".

TOTO KAO TOTÒ „Zašto me zovu Toto? Nadimak sam dobio još u djetinjstvu, možda i prije nego što sam krenuo u školu, a dali su mi ga četiri-pet godina stariji momci s ulice jer su govorili da sličim na tada jako popularnog talijanskog komičara Antonija de Curtisa, poznatijeg kao Totò. Imao je usko lice i nos kao ja, prozvali su me Toto i tako je ostalo. Ljudi se iznenade kada saznaju da se zovem Igor. S nadimkom sam imao sreće, jer mislim da je u ovom poslu važno imati zvučno ime".

POSLJEDNJI ZADARSKI ZABAVLJAČ „Nikad nisam imao vezu za posao i nikad se nisam nudio. Uvijek sam radio ili dolazio na poziv domaćina, a toga nije nedostajalo. Sve je dobro dok je zdravlja, iako sam svjestan da tako ne može vječno. Imam 53 godine i ne mogu stalno skakati, plesati i pjevati. Na žalost, voditelja moga tipa u Zadru i okolici više nema. Mladi se time ne bave, niti pokazuju interes za voditeljsko-animatorski posao. Kada odem, a bliži se to vrijeme, zadarska regija ostat će bez animatora i zabavljača".

 

OVO ŠTO RADI VIR, NE RADI NITKO „Vir je čudo i vjerojatno najjača općina u Hrvatskoj! Ovo što radi Vir, ne radi nitko. Posljednja tri mjeseca bio sam na Adventu na Viru, pa sada na Virskim maškarama, i uvijek je bilo živo i zabavno. Nevjerojatno je otkud sve ljudi dolaze na Vir; iz Slovenije, Češke, Mađarske, iz svih krajeva Hrvatske ... Ne znam kako je drugima, ali mene to napuni silnom energijom. Pa, mjesta nam umiru jer se ništa ne događa. Zato nam i animatorski posao izumire, jer se nema gdje i što raditi".

Naslovnica Zadar plus

Najčitanije