„Ovo su izvanredne vijesti. Sa vama su Marija Miholjek i Saša Kopljar, izvijestit ćemo o strašnoj suši koja je pogodila otok Brač. Tamo nas čeka Andrija Jarak koji uživo razgovara sa gradonačelnicom Supetra Ivanom Marković. Andrija, izvoli“.
Tako počinje četverominutni video u kojem nema ni Saše Kopljara ni Andrije Jarka, već poznate voditelje i reportere ove TV kuće, kao i građane koji u reportaži daju izjave, glume sedmaši zadarske Osnovne škole Stanovi. Filmić su osnovnoškolci, šest učenica, napravili iz samo jednog razloga: to je bila njihova obrada zadane lektire. Umjesto svima poznatog načina - klasičnog opisa pročitanog djela sa „kratkim sadržajem, karakterizacijom likova te zaključkom“, ovi učenici su djelo Vladimira Nazora „Voda“, zadano u lektiri, obradili kratkim filmom, točnije „izvanrednim vijestima o suši na Braču“.
To je prva takva obrada lektire u Hrvatskoj?
- Da, što se tiče filma, vijesti na TV. Ja projekciju nisam ni vidjela dok nije bila gotova – kaže profesorica hrvatskog jezika u OŠ Stanovi Slavica Kovač, inicijator „kreativne lektire“.
- Djela iz lektire prepuštam učenicima da ih kreativno obrade, kako god žele. Tako su djela klasične književnosti oni obradili kao kvizove znanja, kao društvene igre, lutkarske predstave u koje su uključili i roditelje…
Imate povjerenje da će svi učenici pročitati lektiru?
- Povjerenje u djecu? Potpuno. Pa to je najvažnije. Na početku, dok se još ne poznajemo kada krenu u peti razred, ja im pokažem da u njih imam povjerenje, da ih razumijem i da im vjerujem. Kada djeca to osjete, nikada poklonjeno povjerenje neće izigrati, štoviše, učinit će sve da me ne iznevjere – kaže nam Slavica Kovač.
Proveli smo prijepodne sa dvije grupe njezinih učenika: VI B je za lektiru imao djelo Ivane Brlić Mažuranić „Kako je Potjeh tražio istinu“ i lektiru su „napisali“ tako da su od nje napravili društvenu igru, a VII B je Nazorovu „Vodu“ pretočio u filmsku reportažu.
- Meni je cilj da djelo pročitaju. Kako će ga obraditi, njihova je stvar, neka budu kreativni koliko god žele. Ja sam tu za sva pitanja i pomoć. Možete li zamisliti koliko dobro pročitaju i upoznaju djelo ako od njega rade predstavu ili kviz. Znaju ga u tančine – kaže prof. Slavica Kovač, koja u OŠ Stanovi radi 37 godina. Njezina energija i kreativnost prelaze na učenike s nekom nevjerojatnom lakoćom.
- Ja volim „obuti tuđe cipele“. Tada znam kako se netko osjeća. Da sam učenik, ne bih voljela čitati debelu knjigu i o njoj biti bombardirana pitanjima za ocjenu. Mi radije razvijamo dijalog, kreativnost i empatiju. Oni to jako vole. Prepuni su pitanja. O životu ili o djelima koja čitaju, to je povezano, jer njihova lektira, bez obzira da li je u pitanju drama, poezija ili proza, otvara niz pitanja iz svakodnevnog života. Zato puno razgovaramo i zato razviju suosjećanje. Kreativna lektira za to je odlična prilika. Imam sreću da predajem hrvatski, pa se kroz književna djela djeca otvore, pitaju. Nekad potpuno „skrenu“ sa teme, odu u drugom smjeru, ali to je prava stvar. To je taj trenutak kada pitaju, kada se otvore, kada riješe neku svoju muku, poimanje nečeg važnog, kada ono što im je rečeno zapamte zauvijek. Ako propustite taj trenutak, bit će nepovratno izgubljen. To se ne smije dogoditi. A kreativna lektira tada nastaje gotovo kao od šale - kaže Slavica Kovač, omiljena profesorica ove zadarske osnovne škole.
KAKO JE POTJEH TRAŽIO ISTINU
„Ma genijalno, zabavljamo se kao ludi. Pogledajte, sve smo sami izradili. Veliku podlogu za igru, sa svim postajama i pitanjima iz zadane knjige. I vidite ove kartice. To su sve pitanja vezana za sadržaj knjige. Evo, uzmete kocku i ajmo, krenite!“
Tako su nam objasnili učenici VI B razreda Jakov Skoblar, Bruno Lončar, Dino Zubčić, Damjan Kolega, Roko Šare, Petra Pedić i Ramona Krucki. Od starta do cilja igra ima 21 polje. Ima pitanja, „prilika“ i „bijesa“. Bijes je onaj lik iz djela koji nije dobar. Riječju, nemate šanse zaigrati igru ako djelo odlično ne poznajete.
- Htjeli smo se zabaviti. Pisati lektiru? U bilježnicu? Jadni oni koji to moraju. Nama je profesorica samo rekla da budemo kreativni i napravili smo igru. Nije to jedina – kaže nam Bruno Lončar.
IZVANREDNE VIJESTI
- Bilo je super, ma naravno da smo pročitali Nazorovu „Vodu“, kako bismo inače napravili TV reportažu, jooj, imali smo more problema, kako naći stol za TV voditelje u vijestima, a da je sve okolo bijelo? Iskoristili smo salon vjenčanica moje mame, sve vjenčanice smo maknuli, šou smo napravili. A mikrofon smo mukotrpno radili od kartona, haha. I neke scene smo otišli snimiti čak u Ražanac, da se ne skuži da je Zadar. Pošto je radnja djela na Braču, htjeli smo kombinaciju mora i suhozida u kadru – bujicom riječi kazale su nam učenice VII B razreda Paola Brnin, Ema Dražić, Lara Pedić, Ana Paola Potočnjak, Mia Pinčić i Kata Veršić.
- Ma sve vam je iz knjiga povezano sa životom, zato volimo našu profesoricu, drugi nam se čude kako mi to „pišemo“ lektiru. Mi sa profesoricom pričamo o svemu. Kako ne odustati, kako prevladati teškoće, kako vjerovati u sebe… - kažu nam autorice „izvanrednih vijesti“ Nazorove „Vode“.
Ok, volite kreativnu lektiru, no zar ne možete slično razgovarati i sa drugim profesorima?
- Što? S kim? Odmah osjetimo da su zatvoreni, strogo formalni. Neki su nam čak otvoreno rekli da su nam oni „samo profesori“ i ništa više od toga. Znanje i točka. A naša profesorica Kovač nam odjednom kaže da život nije ni lagan ni bajka. Mi je onda pitamo o tome. Mi zapravo mislimo da je ona kreativna, a ne mi. Ona nas je tome samo naučila, pokazala putove – kažu nam djevojke iz sedmog B.