Kada je sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća u Zadru projektirano veliko gradsko naselje Bili brig, bio je to za ondašnje prilike revolucionarni arhitektonsko-urbanistički koncept: iznimno promišljeno, suvremeno i moderno stambeno naselje, na kojemu su radili najbolji arhitekti, preporodilo je i do neprepoznatljivosti izmijenilo sjeveroistočni dio grada.
Kvartovska Kalelarga
Na prostoru gdje su do tada bile livade, pašnjaci i pokoja obiteljska kuća niknuli su stambeni blokovi koji svojim rješenjima i danas, 30 godina nakon izgradnje, još uvijek predstavljaju jedan od najboljih primjera stanogradnje na ovim prostorima.
Ni na čemu se nije štedjelo, počevši od same kvadrature stanova, koji su afirmirali tada potpuno novu organizaciju stambene jedinice, do prostranih javnih površina, zelenih dvorišta, osiguranih parkirališta i činjenice da Bili brig ima rijedak luksuz središnje ulice bez prometa i automobila. Naime, centralna šetnica u Šibenskoj ulici, zamišljena i projektirana kao kvartovska Kalelarga, svojim trijemovima i poslovnim prostorima u prizemlju neodoljivo podsjeća na Široku ulicu u centru grada. Uz to, svaki stambeni blok ima veliko unutrašnje dvorište, s vanjske strane nevidljivo, ali prepuno zelenila, sadržaja za djecu i dokolicu, što jamči snažan socijalni kontakt cijelog bloka i kvalitetu života jednaku onoj u obiteljskoj kući iako zapravo živite u stambenom kompleksu. Takva prostrana dvorišta unutar samih zgrada u današnjim je vremenima bjesomučne borbe za svaki kvadrat izgradive površine gotovo nemoguće pronaći. Ukratko, njegovi autori Bili brig su zamislili kao "grad u gradu", urban i moderan kvart sa svim potrebnim sadržajima i visokom kvalitetom života.
Što je, međutim, danas, 30 godina poslije, ostalo od te ideje?
Tiho propadanje
Unatoč tome što je Bili brig danas najveća gradska četvrt, u kojoj živi više od deset tisuća ljudi, postao je marginalni, zaboravljeni, pa čak i pomalo izolirani dio grada, gdje nekadašnja izvrsna urbanistička rješenja pate zbog zapuštenosti i nebrige, dok su novi dijelovi u prostor donijeli nered i kaos. Uz već spomenute urbanizirane komplekse zgrada, koji su još uvijek za život najugodniji dio kvarta, na istočnom dijelu Bilog briga u međuvremenu su niknula neplanirana naselja obiteljskih kuća koja, urbano i komunalno, izgledaju kao Divlji zapad, dok su na rubne dijelove naselja stigli trgovački centri koji sa sobom nisu donijeli nikakav napredak u prostoru. Dapače, predimenzioniranošću i estetikom su ga unazadili.
Tiho propadanje Bilog briga počelo je s ratom, nedostatkom novca i promjenom socijalne strukture stanovništva, koja, a to je zapravo i najveći problem ovoga kvarta, nije ostvarila pozitivnu identifikaciju s vlastitom mikrourbanom sredinom. U tome leži i razlog izostanka bilo kakve inicijative same zajednice da oplemeni prostor i ambijent u kojemu živi.
Kada stanovnike Bilog briga pitate kakav je danas život u tom kvartu, svi govore o istim problemima koji su prvo što i slučajnom prolazniku upadne u oko. Fasade su zapuštene, nekad prekrasna unutrašnja dvorišta i javne površine uglavnom devastirane. Glavna šetnica izgleda pretužno: prizemni poslovni prostori porazbijani i uništeni, a osim nekoliko frizera, kafića i vječnih kladionica, ostatak bilobriške Kalelarge je prazan i iznimno depresivan. Trgovački centri koji su niknuli prije desetak godina svoju okolinu pretvorili su u nepregledne betonske ledine na kojima se svaki centimetar prostora pretvara u dodatno parking mjesto, a uz nedavno probijenu brzu prometnicu, takozvanu Bihaćku, koja prolazi kroz naselje, nije zasađeno ni jedno jedino stablo, a kamoli drvored, što je za takav profil ceste nedopustivo! Zato, dolazite li u Zadar sa strane Bilog briga, prije ćete imati dojam da ulazite u kakvo industrijsko predgrađe nego u jedan mediteranski grad.
Mlado stanovništvo
– Ovo naselje ima puno dobrih elemenata koji, na žalost, nisu provedeni sustavno i do kraja. Zato se nije ostvarila urbana koherencija, naselje je ostalo rastrgano i nepovezano, čak i prometno izolirano unutar sebe i s gradom, što stvara jednu kaotičnu sliku stanja. Specifičan problem ovoga kvarta je nedostatak osjećaja pripadnosti i identiteta njegovih vlastitih stanovnika. Živjeti na Bilom brigu, u zadarskim vrijednosnim okvirima znači biti getoiziran, osuđen na život u substandardu ili stanovnik nečega što je manje vrijedno. Taj socio-psihološki moment je razoran za naselje jer stvara deprimirajuću i traumatičnu sliku – govori nam akademik Nikola Bašić, arhitekt kojemu je upravo projektiranje dvaju stambenih blokova na Bilom brigu (blokovi 9 i 22) bio jedan od prvih projekata kada se kao mladi stručnjak početkom osamdesetih vratio iz Sarajeva u Zadar. No, Bašić isto tako ističe i nekoliko velikih prednosti Bilog briga, koje su zapravo i glavne pretpostavke za njegov oporavak.
– Ovo je najvitalnije naselje u Zadru jer ima relativno mlado stanovništvo koje tek kreće u život. Najveća snaga ovoga grada, najveća energija i potencijal leži upravo u tim rubnim i zanemarenim dijelovima u kojima se odvija stvarni i dinamični život, ali u ambijentima koji često nisu dostojni kvalitete urbanog života Zadra, koji sebi tepa da je moderan i kristalni mediteranski grad. Zato, za početak, Grad treba puno više pažnje posvetiti ovom naselju, a i zajednica sama svojim aktivizmom mora stvoriti pritisak koji će dovesti do promjene odnosa prema Bilom brigu i od ovog mikroprostora stvoriti sebi ambijent ugodan i poželjan za život – zaključuje Bašić.
ANKETA:
ANA ANTUNAC, 40, kemijski tehničar
Okrenite se i pogledajte oko sebe, ovo je tužno. Sve je tako zapušteno, nema parkova, nema sređenog zelenila, a posebna žalost su prazni poslovni prostori na šetnici, sramotno je kako izgledaju zapušteni i puni smeća. Neka ih daju u najam, pa makar i besplatno udrugama na korištenje, samo da ne stoje u ovakvom stanju. Fali nam komunalnog reda u svakom pogledu, došlo je dotle da se motorima najnormalnije vozi po šetnici kao da je riječ o brzoj cesti.
BARBARA MELADA, 36, kozmetičarka
Jako volim ovaj kvart i zaista uživam živjeti ovdje, ali kao majka troje djece i vlasnica dvaju psa vidim probleme koje bi se hitno morali riješiti. Prva je sigurnost djece jer sada imamo situaciju da je prometnica iznad igrališta u Vukovarskoj postala jurilište automobila na kojoj je nedavno stradalo dvoje mališana, a druga je kroničan nedostatak parka za pse. Ovo je ogroman kvart i jako puno ljudi koji imaju kućne ljubimce naprosto su građani drugog reda! Zato molim Grad da što prije vrati ležeće policajce kraj igrališta za djecu i pronađe jednu livadu koja će biti igralište za pse. Bit ćemo im jako zahvalni.
OCJENE:
fasade: 3
zelenilo: 3
komunalni red: 2
opći dojam: 3
prosječna cijena kvadrata: 1200 eura
ANA ANTUNAC, 40, kemijski tehničar (slikana u dućanu na pultu)
Okrenite se i pogledajte oko sebe, ovo je tužno. Sve je tako zapušteno,
nema parkova, nema sređenog zelenila, a posebna žalost su prazni
poslovni prostori na šetnici, sramotno je kako izgledaju zapušteni i
puni smeća. Neka ih daju u najam, pa makar i besplatno udrugama na
korištenje, samo da ne stoje u ovakvom stanju. Fali nam komunalnog reda u
svakom pogledu, došlo je dotle da se motorima najnormalnije vozi po
šetnici kao da je riječ o brzoj cesti.
BARBARA MELADA, 36, kozmetičarka (slikana s psima i klincem na šetnici)
Jako volim ovaj kvart i zaista uživam živjeti ovdje, ali kao majka troje
djece i vlasnica dvaju psa vidim probleme koje bi se hitno morali
riješiti. Prva je sigurnost djece jer sada imamo situaciju da je
prometnica iznad igrališta u Vukovarskoj postala jurilište automobila na
kojoj je nedavno stradalo dvoje mališana, a druga je kroničan
nedostatak parka za pse. Ovo je ogroman kvart i jako puno ljudi koji
imaju kućne ljubimce naprosto su građani drugog reda! Zato molim Grad da
što prije vrati ležeće policajce kraj igrališta za djecu i pronađe
jednu livadu koja će biti igralište za pse. Bit ćemo im jako zahvalni.
OCJENE:
fasade: 3
zelenilo: 3
komunalni red: 2
opći dojam: 3
prosječna cijena: 1200 euraANA ANTUNAC, 40, kemijski tehničar (slikana u dućanu na pultu)
Okrenite se i pogledajte oko sebe, ovo je tužno. Sve je tako zapušteno,
nema parkova, nema sređenog zelenila, a posebna žalost su prazni
poslovni prostori na šetnici, sramotno je kako izgledaju zapušteni i
puni smeća. Neka ih daju u najam, pa makar i besplatno udrugama na
korištenje, samo da ne stoje u ovakvom stanju. Fali nam komunalnog reda u
svakom pogledu, došlo je dotle da se motorima najnormalnije vozi po
šetnici kao da je riječ o brzoj cesti.
BARBARA MELADA, 36, kozmetičarka (slikana s psima i klincem na šetnici)
Jako volim ovaj kvart i zaista uživam živjeti ovdje, ali kao majka troje
djece i vlasnica dvaju psa vidim probleme koje bi se hitno morali
riješiti. Prva je sigurnost djece jer sada imamo situaciju da je
prometnica iznad igrališta u Vukovarskoj postala jurilište automobila na
kojoj je nedavno stradalo dvoje mališana, a druga je kroničan
nedostatak parka za pse. Ovo je ogroman kvart i jako puno ljudi koji
imaju kućne ljubimce naprosto su građani drugog reda! Zato molim Grad da
što prije vrati ležeće policajce kraj igrališta za djecu i pronađe
jednu livadu koja će biti igralište za pse. Bit ćemo im jako zahvalni.
OCJENE:
fasade: 3
zelenilo: 3
komunalni red: 2
opći dojam: 3
prosječna cijena: 1200 eura